O zastavi i grbu Knjaževine Crne Gore (8)

Piše: Vladimir Jovanović

Najkasnije od 1860-ih crnogorski vojni krstaš-barjaci su se u mirnodopsko vrijeme smatrali i za „narodnu zastavu”. Citirao sam u prvome nastavku ovoga serijala Jovana Sundečića, uz ostalo i sekretara Knjaza, kako u službenome glasniku „Orliću” (1865) piše za krstaš-barjak da „ova MANJA NARODNA ZASTAVA ima samo bijeli krst na crvenu polju”. Ostaće i „narodna zastava” sljedećih decenija, praktično sve do okupacije i nestanka Kraljevine Crne Gore.

Iako se, od 1880-ih, najprije s uvođenjem treće po redu crnogorske trikolorne pomorsko-trgovačke zastave s inicijalima H.I. i krunom iznad njih, sve više i na civilnim svečanostima – narodnim saborima, vjenčanjima, kulturnim i vjerskim manifestacijama – koristi i crnogorska varijanta crveno-plavetno-bijeloga trikolora, na foto dokumentima s kraja 19. i početka 20. vijeka se vidi paralelna upotreba krstaš-barjaka uz „narodne boje”.

Evo nekoliko fotografija o tome: najranija je iz Bara, godina 1899, događaj je prelazak Jute, princeze njemačkoga porijekla na pravoslavlje, radi udaje za prijestolonasljednika Danila; slijedi odlična fotografija napravljena 1905. u Podgorici, vide se gosti na svečanosti otvaranja Monopola duvana – desno su iskićeni na kućama krstaš-barjaci, pa taj fragment dajem i odvojeno; nekoliko godina docnije su nastale fotografije s drugih lokacija u Crnoj Gori čeških autora, a njihova je i kolorizacija; tu je i dokument, koji je objavio profesor Milorad Latković da upravitelj Cetinja Šako Popović 1891. naređuje da se varoš iskiti, kako piše, „Crnogorskim i trobojnim zastavama”….

.

.

.

.

.

.

.

Već sam napomenuo i to ću podrobnije objasniti u narednome nastavku – ne postoji ni jedan arhivski trag, ilustracija ili fotografija, ni svjedočanstvo, da je prije aprila 1913. na crnogorski trikolor prišiven ma kakav ili čiji grb, pa ni grb Knjaževine ili Kraljevine. Jednostavno – nema ga, niko ga nije objavio.

Na trikoloru pomorsko-trgovačkoj zastavi su, dakle, aplicirani inicijali H.I.” ispod krune – i nijedan drugi simbol ili amblem na „narodnim bojama”. A u aprilu 1913, kada se pojavio egzemplar s aplikacijom, nije se radilo o novoj državnoj zastavi, nego o jednom od vojničkih barjaka.

Promijenjen je i izgled krstaš-barjaka, docnije je s bijelim poljem, a crvenim krstom i obrubima – kakav se i vidi na fotografiji iznad naslova ovoga članka, na njoj su pripadnici Crnogorske vojske u vojnim kampovima u Italiji nakon Božićnoga ustanka; etc.

Sada da razmotrimo porijeklo prisutnosti trikolora u Crnoj Gori. „Oko 1880. godine Crna Gora je usvojila crveno-plavo-bijelu zastavu”, navodi se u časopisu „Raven: A Journal of Vexillology”, s napomenom da „s bujanjem bijelih, plavih i crvenih zastava u raznim kombinacijama, one postaju poznate kao ‘pan-slovenske boje’” (3-4, North American Vexillological Association,  1997-98, 47).

Ipak, makar na marginama insigija, 1850-ih trikolor u Crnu Goru nije došao, kako mnogi misle iz Rusije, ili Srbije, niti prvobitno zbog pan-slovenskih ideala. Nego je na Cetinje stigao iz Francuske, koja od revolucionarne 1789. ima „autorsko pravo” na ovaj tip zastave. Knjaz Danilo, potkraj 1850-ih, napravio je u istoriografiji poznati pokušaj zaokreta da, umjesto Petrograda, pronađe u Parizu glavnoga zaštitnika crnogorskih nacionalnih interesa.

Na koplju za orlaš-barjak, crvenu državnu i glavnu vojnu zastavu, koja je – svjedoči i pomenuti J. Sundečić dizajnirana u doba knjaza Danila – nalazi se varijanta upravo francuskoga trikolora s ovim horizontalnim rasporedom poljâ: PLAVO-BIJELA-CRVENA. Isti raspored imamo i na trakama nekih crnogorskih ordenja.

Grb s dvoglavim orlom Knjaževine (od 1852), docnije i Kralljevine Crne Gore (od 1910), već je imao oko četiri vijeka tradicije – preuzet je od starocrnogoske dinstije Crnojevića, a oni su se ugledali na vizantijsku heraldičku tradiciju Paleologa.

U Crnoj Gori je boravio François Lenormant. I naravno da je primjetio specifično tumačenje francuskoga trikolora unutar, kako piše – NACIJE CRNOGORACA.

Knjaz Danilo, napravivši i poznatu reformu vojske, ustrojavajući formacije – gardu, i po plemenskoj pripadnosti jedinice, podijelio je pripadajuće barjake. Rade T. Plamenac piše: „Bješe Knjaz Danilo naredio da se načine barjaci od Garde sa bijelijem dvoglavim orlom na sredinu na crveno polje, a tako i barjak sve Crnogorske vojske” („Memoari”, 1997, 57). Barjak za gardu, za razliku od alaj-barjaka državnoga i vojnoga, nije imao lava ispod orla; etc.

F. Lenormant je, dakle, pogrešno protumačio da je francuski trikolor s vodoravnim poljima zajednička zastava ili standard Crnogoraca. Svejedno, nemamo razloga da sumnjamo da je prenio tumačenja stavova iz Crne Gore onako kako ih je on shvatio. Citiram ga:

„Za svako pleme postoji određena zastava; što se tiče zajedničkoga standarda nacije Crnogoraca [u izvorniku: nation tscernogortse], on nudi TRI BOJE FRANCUSKE ZASTAVE, samo horizontalno poređane u poljâ.

Crnogorci kažu da ove tri boje simbolično predstavljaju tri teološke vrline: PLAVA za vjeru, BIJELA za nadu i CRVENA za dobročinstva. GRB CRNE GORE (Les armoiries du Monténégro) je dvoglavi orao cara VIZANTIJE” („Turcs et Monténégrins”, Pariz, 1866, LXXI).

Interiorizacija trikolora u Crnoj Gori, kao „narodnih boja”, nije od 1880-ih išla baš glatko. Iz publikovanih podataka državnih arhiva, doznaje se da su i 1907. neka nadleštva nezadovoljna reprezentativnošću trikolora.

Uprava Zetsko-brdske oblasti u Podgorici moli nadređeno Ministarstvo unutrašnjih djela da im se obezbijedi zastava s državnim grbom – tj. crveni orlaš-barjak s bijelim obrubima. To traže iz razloga dotrajalosti trikolora, ali i zbog toga što „jedna obična trobojka ne priliči za ovakvo jedno nadleštvo“.

Ministarstvo donosi odbijajući akt, „pošto se ZASTAVE S DRŽAVNIM GRBOVIMA U NAS UPOTREBLJAVAJU SAMO NA ZGRADAMA MINISTARSTAVA, a ne i na zgradama drugih državnih nadleštava“ (Državni arhiv CG, MUD, br. 56-58, 3.XII 1907).

I za kraj ovoga nastavka: ilustracije krstaš-barjaka na tvrđavi Medun u Kučima (njih dva, po oslobođenju 1876); zatim fotografija krstaš-barjaka iznad Vojnoga stana, glavne kasarne Crnogorske vojske; konačno, umjetnička ilustracija crnogorske svadbe („Montenegrin wedding”), objavljena1880. u Velikoj Britaniji – svatovi su s državnim orlaš-barjakom…

.

.

(Nastavlja se)