Sjećanje na Marka Miljanovog – 188 godina od rođenja

Na današnji dan, 25. aprila 1833. godine, rođen je Marko Miljanov Popović Drekalović, crnogorski vojvoda, književnik i perjanik knjaza Danila.

"Kao mlad Marko Miljanov ratovao je i komandovao u ratu sa Turcima, te dao veliki doprinos sticanju nezavisnosti Crne Gore, u kojoj je kao nezavisnoj državi postao prvi gradonačelnik Podgorice.

Kao i većina ljudi tog vremena, Marko Miljanov je bio nepismen, sve do svojih pedesetih godina, kada se opismenio i posvetio pisanju memoarskih kazivanja, čiji je svjedok bio.

Opisujući zbivanja tog vremena, uvijek je stajao na tragu istorije, ostavljajući budućim generacijama pisane tragove o našoj domovini u ne tako lijepim vremenima.

Ime i djelo crnogorskog velikana ostaće duboko ukorijenjeno u crnogorsku istoriju i kulturu, kao sinonim za neprolazne vrijednosti, koje današnjim generacija moraju biti opomena da u vremenu punom izazova sačuvamo ono najvrijednije. Junaštvo i čojstvo čine neraskidivo jedinstvo u sistemu života i djelovanja u Crnoj Gori, te je njegovo najpoznatije djelo „Primjeri čojstva i junaštva”.

Kako tada, tako i danas braniti sebe od drugoga smatramo junaštvom, dok se najčasnijim smatra upravo čojstvo opisano u Popovićevim djelima i suštini dobročinstva đe se veličina čovjeka ogleda u snazi da drugoga odbrani od sebe. Čuvati čast znači odolijeti svim izazovima i ostati dosljedan na svome putu, te je tako Marko Miljanov znao reći: “Radiji sam poginuti glavom, no obrazom”.

Od velikog čovjeka i pisca, moramo učiti i danas kada su temeljne vrijednosti Crne Gore poljuljane. On je govorio: “Domovina je isto kao majka… Domovina je vječna i nju u srce moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi. Domovina može biti ili u sred srca ili u potplaće obuće. Iz srca se ona ne izbacuje lako, a ko je nosi na potplaće, ona se liže sa svakijem korakom i iščili ka paučina.

I kad se tako izgubi, ondar čoek postaje krdo. Čuvaj se toga dijete, ka živoga ognja. Čoek bez domovine, ili, što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek”. Ove riječi morale bi biti vodilja svim građanima naše države u očuvanju njenih vrijednosti, uz sjećanje na one koji svoje živote položiše, da bi Crne Gora živjela.

Herceg Novi, kroz vrijeme često je bivao kolijevka mnogih velikana, mirna luka i utočište u mnogim nevoljama. Možda baš zbog toga je i Marko Miljanov odlučio da u pitomom Herceg Novom odbroji svoje posljednje ovozemaljske dane. Iz plave i pitome Boke, ovaj velikan svoga dobra ispraćen je sa svim počastima u svoje rodne Kuče.

Herceg Novi je kao i svim drugim znamenitim gostima odao počast postavljajući spomen ploču na kuću u kojoj je preminuo i bistu u parku “Boke”.

Sadašnja kancelarija UBNOR-a i antifašista u Herceg Novom nalazi se baš u kući iz koje je Marko Miljanov ispraćen na vječni počinak, što nas obavezuje da vodeći se njegovim mudrostima, ostanemo dosljedni pravim vrijednostima sa ciljem očuvanja crnogorske tradicije, težeći ka savremenim evropskim vrijednostima.

Na kraju, napominjemo da bi čuvena izreka “Junak čojku, konja vodi”, morala biti vodilja u današnjim previranjima i čestim nepromišljenim potezima", navodi se u u saopštenju koje potpisuju UBNOR i antifašisti Herceg Novi.