Piše: Jadranka Selhanović
Ima slučajeva kada prilikom čitanja nekog arhivskog dokumenta nekoliko puta provjeravate da li ste dobro vidjeli datum njegovog nastanka. Ustvari, zbunjuje vas sadržaj, pa pomislite da je dokument, koji je napisan prije osam decenija, nastao nedavno. Takvog dojma, naravno, ne bi bilo da dokument ne čitate u današnjoj Crnoj Gori.
Dokument koji vas dovodi u ovu vrstu hronološke nedoumice, nastao je u vrijeme Narodnooslobodilačke borbe, tačnije 29. decembra 1943. godine. Tog dana, nakon održanog „zajedničkog bratskog sastanka u Nikšiću“, napisana je Rezolucija sveštenstva Arhijerejskih namjesništava Nikšića, Šavnika i Kolašina. U uvodnom dijelu Rezolucije navode se uzroci koji su, kako se kaže, doveli do „teškog stanja u kome se našao naš narod“, a zatim se jednoglasno donosi Odluka, kojom sveštenstvo Arhijerejskih namjesništava osuđuje komuniste i borbu protiv okupatora. Narodnooslobodilačku borbu oni smatraju izdajničkom i rušilačkom, pa pozivaju srpski narod u Crnoj Gori i sve „sinove i kćeri Svetosavske crkve“, na borbu protiv komunista. Ovi ratoborni arhijereji se iskreno nadaju da će sve borce protiv okupatora stići zaslužena kazna.
DOKUMENT:
ODLUČUJEMO
1) Osuđujemo Komunizam, kao najvećeg neprijatelja Crkve i Naroda našega.
2) Ne priznajemo borbu, koju vode komunisti pod lažnom parolom: „Narodno-oslobodilačka borba“, za narodnu, već je smatramo izdajničkom, narodno-rušilačkom, koja služi jedino interesima i ciljevima Komunizma, za preuzimanje vlasti i uspostavu diktature proleterijata.
3) Osuđujemo izdajnike Hristove vjere i Svetosavske ideje: Raspopove i raskaluđere: Jova Radovića, Jagoša Simonovića, Blaža Markovića, Rufima Žižića i dr., koji aktivno pomažu i sarađuju sa narodnim ubicama i rušiocima vjere i morala - komunistima. Jer sama njihova saradnja dokaz je odobravanja svih nedjela, koja su komunisti počinili u našem narodu.
Njihove prljave odluke i neke vajne poslanice smatramo protiv – crkvenim, protiv - hrišćanskim, nenarodnim, nesrpskim, čiji će vinovnici pred licem Naroda i Crkve na dan suda dobiti zasluženu nagradu. Takvima nema mjesta sa nama. Takvi ne smiju biti pomilovani. Ne manje činimo odgovornim i one sveštenike i intelektualce, koji su iz ma kojih razloga ostali kod svojih kuća, na teritoriji koju partizani privremeno posjeduju, i svojom neaktivnošću pomažu ovu razbojničku komunističku bandu, te ih smatramo podleglim u borbi sa krvoločnicima i bezbožnicima. Naročito osuđujemo one sveštenike koji su potpisali prljavu Kolašinsku rezoluciju i Župsku poslanicu, te držali molepstvije za pobjedu oružja grobara Srpskog naroda i Srpske crkve, moleći se za zdravlje pripadnika druge vjere, njihovog vođe, poznatog običaja radnji – Josipa Broza. Intelektualce i sve pripadnike naše Crkve, koji su učestvovali i potpisali ovakve sramne i izdajničke odluke, tako isto osuđujemo.
4) Narodnu Upravu na Cetinju, na čelu sa poznatim nacionalnim borcem, herojem sa Solunskog fronta, i četnikom Vojvode Vuka, G. Ljubom Vukasanovićem, velikim Srbinom i Pravoslavcem, smatramo jedinim predstavnikom Srpskog naroda u Crnoj Gori i Boki, i rad ove - nacionalnim, spasonosnim i hrišćanskim.
5) Organizujemo se u čvrstu nacionalnu jedinicu i otvoreno, s krstom, perom i mačem, ustajemo u beskompromisnu borbu protiv komunista, za odbranu i spas hrišćanskih i srpskih ideala. U ovu borbu pozivamo i svu braću sveštenike iz drugih Arhijerejskih namjesništava Mitropolije Crnogorsko - Primorske, da se najenergičnije suprotstave bezbožničkom i rušilačkom komunizmu, i svim silama rade na moralnom preporodu našeg naroda.
6) Pozivamo sve vjerne sinove i kćeri Svetosavske Crkve; kako one organizovane u nacionalnim redovima, tako i one koji se nalaze pod komunističkom vlašću, na zajedničku borbu protiv Komunizma, da bi se već jednom učinio kraj razbojnicima i jamarima, i zaveo željeni red, rad i mir.
7) Tražimo čišćenje u svim društvenim redovima, i postavljanje svakoga na odgovarajuće mjesto. Jer ako ovo ne bi bilo, narod bi ponovo doživio istu tragediju koju danas preživljava.
8) U današnjim teškim prilikama, kada se radi o životu i opstanku Srpskog roda, pozivamo Narod, da ostavi po strani sve političke partije, partijsku mržnju i lične zađevice, jer im danas nema mjesta.
Tako isto pozivamo Narod, da ne podliježe uticaju strane propagande, koja služi jedino stranim interesima.
Poslije teških iskustava, opametimo se već jednom, te pođimo samo putem naših ličnih interesa i narodnog spasa.
N A R O D E S R P S K I!
Nad tvojim Nacionalnim nebom i Crkvom nadnijeli su se, već dvije i po godine, crni i gradobitni oblaci, kakvih dosada u tvojoj istoriji nije bilo. Svakodnevno se ruši tvoja snaga, tvoj život, i sistematski se radi da ga nestane. Ti to osjećaš, vidiš, znaš i čuješ. Ti si uvijek, u momentima narodnih nesreća, imao ispolinske snage, da svojim rodoljubljem, viteštvom i samopregalaštvom uništiš protivnika. Najveći neprijatelj, koga si dosada imao, tu je. On je u tvojoj kući, porodici, crkvi, gradu, selu, na tvom imanju, i svuda je uvukao svoje krvave kandže. Hoće da ti ubije i dušu i tijelo. Hoće da ti uništi: Vjeru, naciju i Otadžbinu. Hoće da ti uništi tvoju slavnu istoriju, tvoje svetinje, tradicije i običaje. Da uništi sve tvoje vjekovne, krvavo stečene tekovine. Hoće da sveto Hristovo Jevanđelje zamijeni „Kapitalom“ Karla Marksa, a tvoga najvećeg duhovnog prosvetitelja i učitelja Sv Savu sa čifutom, Mošom Pijadom. Ako to dopustimo zagrmljeće na nas kletva velikog Njegoša: „Bog vas kleo, pogani, izrodi, što će tuđa vjera među vama?...“. „Su čim ćete izać' pred Miloša i pred druge srpske vitezove, koji žive dokle sunca grije?“
Bezbrojna zgarišta tvojih domova, pljačka tvoje krvavo stečene imovine i nasilje nad tvojom valstitom porodicom, pozivaju te, bez predomišljaja, u borbu protiv skitnica i neradnika.
Tvoje velike i dragocjene žrtve, koje leže po jamama i jaruagama,u krvi okupana tvoja najveća svetinja Ostrog - vapiju za osvetom, s amanetom, da se spasi ono što je nacionalno, što nije izgorelo da ne izgori, i što nije danas bačeno u jame, da ne bi bilo bačeno sjutra.
Zato naprije u svetu borbu za spas svoje vjerske i nacionalne časti, za spas časti svoje Otadžbine, svoje porodice, svojih milih i dragih. Sa tobom je tvoje sveštenstvo! S tobom je Bog i Pravda. S tobom su svi svetitelji, kraljevi, carevi i mučenici srpski, od prvih župana do danas. Na čelu tvome je duh tvog najvećeg nacionalnog vođe Sv Save, a protiv tebe i pred tvojim izrodima i odrodima - Moša Pijada, jevrejin iz zatvora u Srem. Mitrovici, i obijač radnja Josip Broz zvani „Tito“, - te ti se lako opredijeliti: „Kome ćeš se privoljeti carstvu“.
U Nikšiću, 29. XII 1943. god.
1) Arhijerejski namjesnik Nikšićki, Milan Ćuković, protojerej-stavrofor, paroh I Nikšićki; 2) Arhijerejski Namjesnik Šavnički, sveštenik, Đorđije Ivanović; 3) Za Arhijerejsko Namjesništvo Kolašinsko, sveštenik Savo Rakočević; 4) Protosinđel, Irinej Krstić, profesor-katiheta u Nikšiću; 5) sveštenik Milosav Vulanović, paroh Ozrinićki; 6) sveštenik, Milorad Kljajić, paroh III Nikšićki; 7) sveštenik, Simo Lalatović, paroh Trepačko-Borački; 8) sveštenik, Vuko Vasiljević, paroh Gornjo-Župski; 9) sveštenik, Miloš Vasiljević, paroh Rogamski (Arh. Namj. Podgoričko); 10) sveštenik, Stojan Kostić, paroh Donjo-Župski; 11) sveštenik, Bogdan Radulović, paroh Praški; 12) sveštenik, Savo Kustudić, paroh Gornjo-Poljski; 13) sveštenik, Komnen Radusinović, paroh Trubjelsko-Rudinski; 14) sveštenik, Jovan Todorović, paroh Pošćenski; 15) sveštenik, Luka Pejović, paroh Rudinički; 16) sveštenik, Mileta Varajić, paroh Starševsko-Stubički; 17) sveštenik, Vlado Zlopaša, pomoćnik Arh. Namjesništva Nikšićkog; 18) sveštenik, Tomaš Nikolić, paroh Riđanski; 19) sveštenik Tomaš Pejović, paroh Kočanski; 20) sveštenik, Marko Đapić, paroh Velimski; 21) sveštenik, Stanko Šaulić, paroh Tepački; 22) sveštenik, Mitar Lopušina, paroh Uskočki, i 23) sveštenik, Vidak Vujović, pomoćnik Arhijerejskog Namjesništva Šavničkog.
Svi napred imenovani potpisali su svojeručno
Signatura:
DACG, AOIRP-PG, IX1b-116(43)
noviput
Ako čovjek brzo čita ima najprije jak osjećaj da to pozivaju u rodoljubnu borbu protiv okupatora kao što bi to stari Crnogorci činili. Ako su usput i protiv komunista ništa strašno.
Roksana
@Roksana, Ups! SPC "crkva"? Da ispravim grešku...i semiotički. Ljuta sam na svoju generaciju jer nijesmo imali ni sluha ni petlje da dotaknemo stvarni život činjenica. Znam, nemam pravo - sve u koš! Ali, malo smo toga studiozno uradili. Podržimo ljude s petljom koji nas bude da ne umremo u nedos.snu
Roksana
Jadranka draga, da nije Vas i gospodina Marjana Miljića (i malog broja pojedinaca) ne bismo znali ni da imamo Istorijski institut, riznicu upokojenih činjenica koje smo morali znati. Tek sad vidimo kako je SPC crkva manipulisala narodom 1943. taman kao i danas. Ista slika, navalentna prepredenost!