CRNOGORSKI JEZIK – analiza Bogišićeva zakonika iz 1890. godine

Piše: Vladimir Jovanović

Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu i Kraljevinu Crnu Goru, usvojen 1888. godine, monumentalni je ne smo pravni, nego, između ostaloga, i lingvistički spomenik.

Na temelju crnogorskoga običajnoga prava, a u sintezi s modernim građanskim zakonodavstvima Evrope, Zakonik reguliše stvarno i obligaciono pravo, sa odredbama koje su ustavnopravne, međunarodnopravne, procesne i srodne prirode.

Autor Zakonika, dr Valtazar Bogišić (1834–1908), proučavao je godinama usmene i pisane izvore Crnogoraca, konsultovao je arhivske materijale Senata, okružnih načelstava i kapetanskih sudova, ugledao se i na zakonike PetraI Petrovića i knjaza Danila, etc.

Bogišić je „pred sebe postavio cilj da izradi takav zakonik koji će biti razumljiv svakome čitaocu, odnosno bilo kojem stanovniku Crne Gore”. Kako primjećuje Milija Rašović, „dobra upućenost u književnojezičke norme i osobenosti CRNOGORSKOGA JEZIKA, umnogome mu je pomogla u tome poslu” („Zakonjače u Bogišićevom Opštem imovinskom zakoniku”, „Matica”, 73, 2018).

Uzmimo primjer izraza – „dužnik”. U jeziku Crnogoraca 19. vijeka imao je različito značenje, zavisno od slučaja. Upotrebljavao se „dužnik” da označi ne samo lice koje je dužno, već i lice koje potražuje. Bogišić je, kao i na drugim mjestima, pricizirao značenje izraza.

Ove ili slične specifičnosti ondašnjega CRNOGORSKOGA JEZIKA i Bogišićev lingvistički doprinos primjećuje u analizi Zakonika i dr Karl F. Dikel (1853–1920), njemački jurista, univerzitetski profesor građanskoga prava i građanske parnice.

Dikel je autor „Studije o novome građanskome Zakoniku Crne Gore“ (naslov u prijevodu), koja je 1890. objavljena na stranicama francuskoga časopisa „Revue générale du droit, de la législation et de la jurisprudence en France et à l'étrange” (XIV, Pariz). Za Zakonik koristi i naziv – CRNOGORSKI ZAKON (Code monténégrin).

„Znamo da Crnogorci pripadaju slovenskoj rasi“, veli Dikel u uvodu, pa kontradiktorno dodaje da su, biva, „Crnogorci privrženi srpsko-hrvatskome ogranku“. Međutim, jasno uočava posebnost CRNOGORSKOGA JEZIKA (Monténégrin).

Između ostaloga, Dikel o lingvističkim aspektima rješenjâ Zakonika u zaključku piše:

„Navedimo posljednji primjer: ‘dužnik’, u narodnome CRNOGORSKOME JEZIKU, znači i povjerilac i dužnik. Bi li se tako uobičajena riječ mogla uzeti u oba značenja? Ne, naravno, zbog poteškoća izlaganja neizbježnoj zbunjenosti. Crnogorski zakon koristio je riječ ‘dužnik’ samo u značenju dužnik. Vjerovnika je tamo odredila nova riječ koju je gospodin Bogišić sigurno stvorio, riječ ‘dužitelj’, od glagola dužiti, potvrđujem da sam nešto dužan”.

.

.