Od Zidanog Mosta do Pljevalja

Za Antenu M piše: Jadranka Selhanović

U Jugoslaviji je sedamdesetih godina prošlog vijeka buknuo nacionalizam. Sve je, nekoliko godina ranije, počelo sporovima oko jezika u Hrvatskoj i Srbiji. Zatim je 1971. u Hrvatskoj došlo do masovnih manifestacija nacionalizma, što je u javnost nazvano skraćenicom „Maspok“. Ovaj pokret reflektovao se i na ostale jugoslovenske republike. Naravno, najsnažnije u Srbiji.

Nekih nacionalističkih strujanja bilo je i u Crnoj Gori, iako o tome do sada u našoj istoriografiji nije pisano. Upravo dokument koji objavljujemo potvrđuje da je nacionalizam došao i u Crnu Goru, i to zasigurno kao posredna posljedica dešavanja u Hrvatskoj. Dokument je naslovljen „Informacija o neprijateljskoj djelatnosti na području Opštine Pljevalja“, a Opštinski komitet SK Pljevlja uputio ga je novembra 1972. godine Centralnom komitetu SK Crne Gore.  

DOKUMENT:               

STROGO POVJERLJIVO

Poslije upotrebe povratiti

Proraditi na zatvorenom sastanku

organizacije SK

rok vraćanja: 1.XII 1972. godine

                                              I N F O R M A C I J A

   O NEPRIJATELJSKOJ  DJELATNOSTI  NA  PODRUČJU  OPŠTINE  PLJEVLJA

Na području opštine Pljevlja ne raspolažemo podacima da postoji organizovana neprijateljska djelatnost protiv našeg samoupravnog društva. Neprjateljska djelatnost manifestuje se kroz pojedinačne istupe lica koja su nezadovoljna sistemom i postojećim stanjem u našoj zemlji. Sva lica, naši građani koji su neprijateljski raspoloženi i neprijateljski djeluju protiv našeg društveno-političkog sistema mogu se svrstati u dvije osnovne grupe:

1.    grupa koja živi u inostranstvu i

2.    grupa koja je nastanjena u našoj zemlji.

     ..................................................................

Način ispoljavanja neprijateljskog djelovanja lica na unutrašnjem planu sastoji se u javnim istupima neprijateljske sadržine ili na liniji rastjerivanja šovinizma, nacionalizma, vjerske netrpeljivosti, širenja alarmantnih-lažnih vijesti, te pričanjem raznih viceva sa neprijateljskom sadržinom i drugim oblicima javnog ili polujavnog djelovanja.

............................................

Radi jasnijeg sagledavanja navodimo neke konkretne primjere istupa lica u izvještajnom periodu:

27. I 1970. godine u Osnovnoj školi u Potkovaču gdje se održavao javni skup, Đerković Jovan iz Bukovice, Lasica Vlado, zemljoradnik iz Bukovice, Dajević Radoman, zemljoradnik iz Potkovača i Sarajlija Ilija iz Prehara pjevali su pjesme sledeće sadržine: „Kad su sveci čuvali goveda, sveti Savo j... Muhameda. „Ženiću se bulom od miline neka krka miljene slanine“. „Oj šubaro od pola metra uspomeno kralja Petra“. Svi su kažnjeni sa po 50, a Drljević sa 40 dana zatvora.

Pivljanin Đuro, bivši četnik, zemljoradnik iz Pižure, 15. maja 1970. godine na javnom skupu u Boljanićima pred nekim licima govorio je: „Turci su naši najveći neprijatelji. Oni bi nas, tokom rata, uništili da nije bilo Pavla Đurišića i Ružića, a ni danas ne treba vjerovati tom miletu“. Kažnjen je u prekršajnom postupku sa 40 dana zatvora. Pivljnin je takođe, na sličan način, istupio i 26. II 1972. godine, a isto tako, vrlo često, na druge načine iz šovinističkih pobuda maltretirao neke muslimanske porodice koje žive u Pižurima.

Jelovac Milisav, zemljoradnik iz Višnjice, 14. aprila 1970. godine, u privatnom stanu, govorio je : „ja sam četnik od kad sam postao i biću dok sam živ. Kuku meni, moja braćo Ivane, Milane i Velimire“.

Knežević Čedo učitelj iz Zekavica, 23. avgusta 1970. godine u Vrulji, u kafani, govorio je: „Ko nije za kralja j.... mu oca, dok su Milorad Lasica iz Selišta (Bukovica), Dubljević Bogdan, nastavnik iz Kovačevića i Lasica Vlado, konobar, sada u inostranstvu, u martu 1970. godine, kroz selo pjevali pjemu: „Pivljanin je Bajo prvi u turskoj se kupo krvi. Oj Srbine, čuvaj svoje ime da se Turčin ne ponosi njime. Oj šubaro, od pola metra, uspomeno kralja Petra. Srbi svete, Turci pate, ovako se može brate“ i sl. Imenovani su kažnjeni po 45 dana zatvora.

28. IV 1972. godine ugostiteljsko osoblje kafane „Plaža“, na Doganjama skrenulo je pažnju Lučić Mitru i Lučić Milanu iz Zabrđa da u kafani nije dozvoljeno pjevati bilo kakve pjesme, pa je Lučić Mitar na ovo rekao: „Ja sam četnik, penzionisni invalid, pa valjda mogu pjevati“.

Mijatović Mirko, penzioner iz Šula, sa još jednom grupom lica iz ovog mjesta u maju 1970. godine, u Šulama, u restoranu pjevao je: „Oj krvavi Vučidole, pominjemo ime tvoje, u tebi se oro prvi napojio turske krvi. Srbin jesam e pa što je, tursku vjeru ne priznajem. Miloš zakla car-Murata britkom sabljom ispod vrata. Oj Srbne, čuvaj svoje ime da se Turčin ne ponosi njime“.

....................................................

Ovo su samo neki izraziti primjeri javnih neprijateljskih istupa: dok su ostali manje bitni, jer se odnose na lica koja su istupala u međusobnom vrijeđanju sa nacionalnih i šovinističkih pozicija.

Osnovne karakteristike djelovanja unutrašnjeg neprijatelja su uglavno sljedeće:

-        da je neprijateljska aktivnost izraženija u raznim međunarodnim i unutrašnjim događajima, a naročito u takozvanim kriznim situacijama, kao što su bili događaji u SR Hrvatskoj, popis stanovništva, ustavne promjene, izbori za predstavnička tijela i drugi važniji događaji u zemlji, a od međunarodnih, događaji u Čehoslovačkoj i dr.

-        Da su nosioci javnih neprijateljskih istupa, uglavnom bivši saradnici okupatora (pripadnici četničkih, ustaških i orgnizacije muslimanske milicije) ili članovi njihovih porodica, bivši informbirovci, pristalice Đilasa i Rankovića kao i drugi protivnici našeg samoupravnog društva.

-        Da su istupi, kao što se vidi, najčešće sa pozicija šovinizma, birokratizma, vjerske mržnje i netrpeljivosti, oživljavanje četništva, podizanje spomenika istim, pominjanje njihovih imena kroz tužbalice itd.

-        Lica koja neprijateljski istupaju potiču iz svih sredina našeg društva i različitih su zanimanja.

-        Javni neprijateljski istupi najčešće se dešavaju u ugostiteljskim objektima i na drugim javnim mjestima i to u većini slučajeva pod dejstvom alkohola.

-        Objekti napada su najčešče naše samoupravno društvo, posebno samoupravljanje, spoljna i unutrašnja politika, bratstvo i jedinstvo, istaknute ličnosti društvenog i političkog života-naše društveno-političko uređenje u cjelini.

Interesantno je napomenuti da se u posljenje vrijeme osjeća posebna aktivnost religije. Zabrinjava nas da znatan broj građana koji su bili prestali da upražnjavaju vjerske obrede sada to ponovo čine. Rijetko se ko sahrani bez vjerskog obreda, a da se ne govori o masovnim proslavama vjerskih praznika po kućama, crkvama i džamijama kako od strane pravoslavnih tako i Muslimana. Oživljavanje religije i sve masovnije upražnjavanje vjerskih obreda, može u buduće, za naše prilike imati i te kakve posljedice. Prilikom proslave vjerskih praznika, ili upražnjavanja drugih vjerskih obreda, od nekih vjernika pojavljuju se i takve aktivnosti-radnje kojima se remeti javni red i mir na području opštine Pljevlja. Tako je, na primjer, za vrijeme proslave vjerskih praznika (naročito božića i proslave nove godine) zapaženo masovno pucanje, paljenje svijeća po kafanama, prosipanje žita po javnim mjestima i lokalima, kićenje privatnih i društvenih automobila i drugih prevoznih sredstava kao i druge radnje kojima se remeti javni red i vrijeđaju patriotska i vjerska osjećanja.

I protiv ovih lica podnesene su prijave sudiji za prekršaje i u najviše slučajeva izgrednici su kažnjeni.

Informacija tretira neke najkarakterističnije podatke, ocjene i primjere neprijateljske djelatnosti spoljnjeg i unutrašnjeg neprijatelja, dok će druga pitanja iz Akcionog programa posebno biti obrađena. Uspješna borba protiv neprijatelja, bilo spoljnjeg ili unutrašnjeg, može se jedino voditi zajedničkim snagama našeg društva držeći se dosljedno pravila društvene samozaštite.

Pljevlja, 20.X 1972. godine

.

.

.

.

.