Krvavi zločini Srbije u Donjoj Morači – stradanje bratstva Rakočevića, ubistva Janketića, Pekovića i Dulovića (1920)

Piše: Vladimir Jovanović

Ustanički potporučnik Milija Rakočević iz Donje Morače, tokom borbi protiv srpske okupacije više puta ranjavan, podnio je raport Vladi Kraljevine Crne Gore u egzilu, nakon što je do sredine 1920. uspio da se preko Albanije prebači u Italiju.

U raportu se navode žrtve srpskih ubistava – dvojice Rakočevića, dvojice Dulovića, te po jednoga Janketića i Pekovića. Opisuju se i okupacione deportacije stotininjak civila iz bratstva Rakočevića, uključujući đecu i žene, iz Donje Morače u Kolašin, zatim – teška premlaćivanja, mučenja i zlostavljanja u zatvoru; silovanje; paljevina kuće, etc. Raport je objavljen je pod egidom „Iz krvavog albuma Karađorđevića” u „Glasu Crnogorca” (88, 3, Neji kod Pariza, 24. septembar 1920).

Nakon boravka u Italiji, Rakočević se vraća u otadžbinu i nastavlja oružanu borbu. Zajedno s komitom Komnenom Čađenovićem, poginuo 28. septembra 1922. na Veruši, kod Lijeve Rijeke.

Evo raporta potporučnika Milije Rakočevića s kraja jula 1920. godine…

***

Dolazeći iz Crne Gore, preko Arbanije, u Italiju, čast mi je podnijeti sljedeći izvještaj o zločinima Srbijanaca, učinjenim prema mojoj porodici i prema mojim rođacima:

G[odine] 1918. kada su srbijanske trupe izvršile OKUPACIJU Crne Gore i drugim nedozvoljenim sredstvima primorale jedan dio gladnog i namučenog crnogorskog naroda da položi zakletvu na vjernost kralju Srbije, ja sam odskočio u šumu, kao i mnogi drugi, radi odbrane časti i prava naše mučeničke Otadžbine.

1. — Izgorjeli su mi kuću, koja se nalazi u Donjoj Morači (oblast Kolašin); UBILI SU MI DVA BRATA: majka mi je, što od tuge za njima, što od mučenja izvršnog nad njom, umrla; moja sestra je odskočila u šumu, gdje se i danas nalazi, ja sam u borbi protiv Srbijanaca zadobio više rana.

2. — Od mojih RAKOČEVIĆA zatvoreno je od strane Srbijanaca u Kolašin 75 ljudi, ne računajući tu ženu i djecu, čiji broj nijesam mogao tačno saznati.

3. ­— PETRA RAKOČEVIĆA, iz Donje Morače, udarili su na razne muke, najposlije su ga dva srbijanska vojnika usijanim gvožđem vukla za uši i za jezik. On je tada ostao živ, ali potpuno gluho-nijem. Njega su ovim htjeli namorati da kaže gdje se nalazim, pošto sam tada bio sklonjen u planini i liječen od zadobijenih rana.

4. — Srbijanski vojnici tukli su RADOJA RAKOČEVIĆA, bivšeg narodnog poslanika iz Kolašina, sa sekstima pijeska po trbuhu i leđima.

5. — Žena moga rođaka, poručnika MIHAILA RAKOČEVIĆA, sa jednim djetetom osuđena je na zatvor i zatvorena iako je bila pri porođaju, tako da se u zatvoru porodila. Njena krivica bila je u tome što je nama, ustanicima, nabavila nekoliko pari opanaka.

Osim ovih pobrojanih zločina, u mom mjestu izvršeni su i sljedeći:

6. — Srbijanski vojnici UBILI SU DVA BRATA poručnika TODORA DULOVIĆA, zapalili mu kuću i u zatvoru silovali njegovu 16-OGODIŠNJU SESTRU.

7. — VASO JANKETIĆ i RISTO PEKOVIĆ su ubijeni samo s toga, što su konačno odbili da polože zakletvu kralju Petru od Srbije.

GAETA (Italija)

30. jula 1920.

Potpisao:

Milija Rakočević

potporučnik crnogorske vojske

.