Crnogorske zemlje svjatilnik presvjetli – Njegoševi tropar i kondak Sv. Petru Cetinjskome

Piše: Vladimir Jovanović

 „Черногорская церковь причислила Святителя лику святых”, piše ruski crkveni istoričar dr Konstantin E. Skurat („История Поместных Православных Церквей”, Moskva 1994, str. 83).

Još za ovozemaljskoga života – a Petar je arhipastir autokefalne Crkve Crne Gore i svjetovni poglavar naše države od 1784. do 1830, dakle punih 46 godina  prepoznat je u svojoj pastvi kao svetitelj. Četiri godine po upokojenju, a po naredbi Petra II Petrovića-Njegoša zbog građevinskih radova unutar Cetinjskoga manastira, otvorena je grobnica. I tijelo njegova strica i predšestevnika nađeno je – netaknuto.

Njegoš, poglavar Crkve, objavio je „Proglas na narod”, zapravo OBJAVLJENIJE „blagočestivome narodu” – kanonsku arhijerejsku poslanicu „na Lučin dan 1834. godine”. Tu se izvještava da je otvoren „grob blaženo-i-svetopočivšega predka mojega i Arhipastira vašega, Petra, i pošto smo otvorili grob, našli su cjelokupno i sveto tijelo dobroga i svetoga Arhipastira našega”.

„Ja mislim, blagočestivi hrišćani”, veli Njegoš u poslanici „da pamtite riječi Svetoga Petra, koje je vama govorio ‘da živite u slogi, miru i jedinstvu’. Ove svete i božanske riječi, ja mislim, da je svaki držao na srcu i doklen se nije ovi ugodnik Božij među vama javio. A sada, nadam se, da će te ih osobito držati, jerbo vidite onoga koji vi ih je govorio među vama sveta i cjelokupna.

I vi ste uvjereni, ja mislim, da koji Crnogorac neće držati slogu, mir i jedinstvo, biće mu Sveti Petar sapernik i na tome i na ovome svijetu; nego, koji što ima među sobom nemira – složite se i mirite, i tada će te biti bogu povoljni i vašemu Svetitelju Petru. Za drugo vas Bogu preporučujući i Njegovom ugodniku novoobjavljenomu svetitelju ostajem svakom dobroželatelj”.

Projavljeni Svetitelj, slavio se odmah, od 1834. godine. Bilježe se tim povodom i zaludna protivljenja i Ruske crkve i Karlovačke crkve iz Austrijske carevine. Svejedno, kanonizcija svetitelja je ingerencija autokefalne jurisdikcije, kakva je Njegoševa Crnogorska pravoslavna crkva.  

Njegoš je koju godinu docnje unio Svetitelja u kalendar Crnogorske pravoslavne crkve, crvenim slovima u „Grlici – Kalendaru crnogorskom“; radi usporedbe, Crkva Srbije (SPC) je to uradila tek 1999. godine. Na Lovćenu (Jezerskome vrhu) je Njegoš 1840-ih podigao i prvu crkvu posvećenu Svetome Petru Cetinjskome Čudotvorcu – koju su Srbi porušili i napravili 1925. „kapelu”, etc.

Liturgijske pjesme Svetome Petru – tropar i kondak, nema sumnje pod odlučujućom Njegoševom arhijerejskom recenzijom, uobličio je Petar Ćirković, „svršeni bogoslovac”, „vrsni učitelj” i „izvrsni pojac” iz Kotora, koji tada boravi na Cetinju i smatra se prvim crnogorskim profesionalnim učiteljem.

„Tropar Sv. Petru Mitropolitu Crnogorskom” i „Kondak Sv. Petru Mitropolitu Crnogorskom”, sadrže i vjersko i narodnosno, emocijama natopljeno, veličanje Svetitelja – „među arhijerejima velikoga”, „mnogohvaljenoga pastira i učitelja”, „jerarha Hristova”, „svetitelja premudra”…

Radi spasenja duša svojih i svih pravoslavnih, troparom i kondakom obraćaju se pravoslavni Crnogorci molitveno „Crnogorskoj zvijezdi presvijetloj”, „Crnogorskoj pohvali”, on je „Crnogorske zemlje (strani) svjatilnik presvjetli”, etc. Liturgijske himne Svetitelju Petru, po njihovim prijepisima objavljenim u „Повѣстници Црнегоре од найстаріег времена до 1830” Milorada Medakovića iz 1850, donosim i u transkribovanim verzijama…

„Tropar Sv. Petru Mitropolitu Crnogorskom”, poje se 8. glasom:

„Pridite dnes ot pravoslavnij toržestvenje da vozveselimsa i da uvidim vsečestnija i prehvalnija dobrodjeteli, trudi i podvigi Černogorskija strani svjatilnika presvjetla iže vo Arhiejerejeh velikoga Petra dostohvalnago pastirja i učitelja, tjemže ubo v Černogorskuju stranu sošedšesja dnes pjesneno da voshvalim, jako bo divna sotvori Gospod jevo svjatih svoih sušča v zemlji četveroljetna pokaza nam netljena; togo molitvama Hriste Bože naš spasi i pomiluj duši našja”.

„Kondak Sv. Petru Mitropolitu Crnogorskom”, poje se 3. glasom:

„Nasladimsja vsi dnes Božanstvenje o svjatoljubci, jako v nastojaščeje vremja pokaza nam nebo, predivnija i netljenija mošči, čudnago svjatitelja, tain Božestvenih stroitelja, Petra Jerarha Hristova; tjem ubo Černogorskuju zvjezdu presvjetluju, dnes nam iz Groba vozsijavšuju v pjesneh vozveličim, i jako velikago duš naših popečitelja i tepla molitvenika umolim, k njemu vopijušče i umilno glagoljušče: novojavljenje v svjatih Petre svjatitelju premudre, Černogorskaja pohvalo, molim tja, ihže mnogimi trudi i podvigi tvojimi upaslje jesi, i za vsja pravoslavnija, vo ježe spasitisja dušam našim”.