Piše: Jadranka Selhanović
Nekad je bilo drugačije. Nekad se znalo ko je država, a ko crkva. A, sad se sve izokrenulo. Sve se promijenilo, izmiješalo. Sad se više ne zna ko se za što pita. I ko kome što poklanja.
Ova nova stvarnost, novi odnosi između vlasti i crkve, podsjetiše me na jedan dokument iz 1961. godine. Sjetih se pisma koje je, tada, MCP poslala predsjedniku crnogorske skupštine Blažu Jovanoviću. Sjećanje na pismo iz 1961. godine, posebno oživješe eksperti iz nove vlasti. Evo zašto.
Već je postalo uobičajeno da pročitamo, čujemo, saznamo, da su stručnjaci iz sadašnje vlasti slupali neki službeni auto. I nije baš neki. Audi, mercedes, otprilike te marke. I kako poneki tvrde dosta „otanjiše“ vladin vozni park.
Zato bi, shodno novim odnosima, a i finansijskim prilikama, bilo za očekivati da pismo iste sadržine kao ovo iz 1961. godine, bude ponovo napisano. I da ovog puta poklon uputi MCP.
Gospodine Predsjedniče
Primio sam poslata mi kola kao poklon Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj, pa Vam se ovim putem zahvaljujem na pažnji i poklonu.
Ja mislim da će ovaj poklon biti mnogo viši dokaz međusobne saradnje Narodne vlasti Crne Gore i Mitropolita Crnogorsko -primorskog, nego što je to materijalna vrijednost samog poklona.
Primite G. Predsjedniče izraze moje zahvalnosti i poštovanja
Cetinje, 17. XII 1961. god. Mitropolit Crnogorsko-primorski Danilo
Rosa Luksemburg
E, nekad bilo. Kad je drzava bila jaka i ozbiljna znalo se dje je crkvi mjesto. A danas jaca crkva od drzave i bogatija naravno.