9 °

max 10 ° / min 1 °

Srijeda

25.12.

10° / 1°

Četvrtak

26.12.

9° / 3°

Petak

27.12.

9° / 2°

Subota

28.12.

9° / 1°

Nedjelja

29.12.

9° / 3°

Ponedjeljak

30.12.

10° / 4°

Utorak

31.12.

12° / 5°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Putin najbolji Hitlerov sljedbenik – analiza The Jerusalem Posta

Istorija

Tag Video
Comments 0

Putin najbolji Hitlerov sljedbenik – analiza The Jerusalem Posta

Izvor: jpost.com

Autor: Antena M

  • Viber

Piše: Alexei Bayer

Neki istoričari smatraju dva svjetska rata (1914-1918. i 1939-1945) kao jedinstveni vojni sukob s dvadesetogodišnjim primirjem između. Drugim riječima, bio je to dugotrajni evropski rat u čijem središtu je Njemačka. 

U 20. stoljeću bio je još jedan dugotrajni rat: između demokratskoga Zapada i antidemokratske Rusije. Međutim, tek sada, kada ulazi u svoju drugu, „vruću" fazu, postajemo svjesni da se taj rat cijelo vrijeme vodi, a takođe je i sa dugotrajnim primirjem između aktivnih angažmana. 

Zapravo, počelo je kao „rat koji se nije dogodio”. U septembru 1939. Velika Britanija i Francuska objavile su rat Njemačkoj jer su bile posvećene odbrani Poljske od nacističke agresije. 

Ali Hitlerovi tenkovi nijesu bili sami u nastupu preko poljskih granica. Manje od tri neđelje docnije, Staljinova Crvena armija umarširala je u Poljsku s istoka. Njihove akcije koordinirane su tajnim protokolom pakta Molotov-Ribentrop, koji je tačno odredio koliko bi poljske teritorije svaki diktator zgrabio. 

Čak se može tvrditi da je pakt Molotov-Ribentrop ohrabrio Hitlera da napadne Poljsku. Da se Staljin pridružio zapadnim demokratijama u protivljenju njemačkome napadu — ili da je čak ostao neutralan umjesto da rasparča Evropu u savezu s nacistima — povijest Drugoga svjetskoga rata mogla je biti sasvim drugačija.

Nakon što su srušile poljski otpor, dvije su vojske, nacistička i komunistička, držale zajedničku vojnu paradu u gradu Brest-Litovsk. 

Staljin je zatim pogubio oko 22.000 poljskih oficira i drugih Poljaka [ruski masakr nad zarobljenim Poljacima u Katinjskoj šumi odigrao se 5. marta 1940, prim]. 

Sovjetski NKVD je targetirao poljske Jevreje kao klasne neprijatelje, što je uključivalo vlasnike firmi, ljekare, pravnike i druge profesionalce. Oni Jevreji iz nacističke Poljske koji su uspjeli prebjeći na sovjetsku okupacionu teritoriju, često su slani u dijelove središnje Azije u kojima je vladala masovna glad, ili su bačeni u sovjetske radne logore.

Gotovo dvije godine tokom okupacije Poljske u savezništvu s nacistima, Sovjetski Savez davao je materijalnu potporu njemačkoj ratnoj mašineriji, omogućujući Hitleru da 1940. sruši Francusku i bombarduje Veliku Britaniju. 

Ipak, iako je SSSR, zajedno s Njemačkom, agresor u ratu protiv Poljske — a za sve namjere i svrhe Staljin je ostao lojalan Hitlerov saveznik — Britanija nikada nije objavila rat Moskvi. Navodno je Čerčil zaključio da će se dva diktatora na kraju ščepati za grkljane.

I doista, njihov medeni mjesec završio je kad je Hitler izdao Staljina i 22. juna 1941. napao Sovjetski Savez, gurnuvši ga u koaliciju sa zapadnim saveznicima. Hitlerov napad promijenio je status SSSR-a na Zapadu, od neprijatelja u saveznika — ali ni na koji način nije promijenio prirodu Staljinova režima. 

Zapad je rat sovjetskoj Rusiji mogao proglasiti 1939. godine, ali je to odgođeno jedno desetljeće. Naime, krajem 1940-ih, odnosi SSSR-a i Zapada bili su zaključani u onome što je postalo poznato kao Hladni rat. 

Iako tada više nije bio u savezu s Hitlerom, Sovjetski Savez nastavio je tačno kao da je to još uvijek. Zemlje u istočnoj i srednjoj Evropi, uključujući Poljsku, prešle su iz njemačke okupacije pod sovjetsko ugnjetavanje i pretrpjele talase brutalnih represija. 

Staljin je čak oponašao Hitlera okrećući se antisemitskome nasilju, raspaljujući brutalnu kampanju protiv Jevreja u SSSR-u i istočnoj Evropi.

Dvije strane u Hladnome ratu, sa nuklearnim oružjem, nijesu se suočile na bojnome polju. Međutim, proxy ratovi su bjesnili širom svijeta, od Indokine do Afrike i od Latinske Amerike do Bliskoga istoka. Milioni su umrli u Koreji, Vijetnamu, Kambodži, Indoneziji, Avganistanu i drugdje.

Na kraju je Zapad pobijedio. Istočna Evropa okrenula se Zapadu, a Sovjetski Savez se raspadao. U početku se činilo da se Rusija odmaknula od autoritarizma i ekspanzionizma. Činilo se, naime, da je odlučna izgraditi demokratsku, miroljubivu državu i isplivati iz svoje sumorne prošlosti. 

Pa ipak, tokom 1990-ih, Rusija se često uspoređivala s Vajmarskom republikom [Njemačkom između 1918. i 1933, tj. do dolaska Hitlera na vlast, prim]. U postsovjetskoj Rusiji bilo je početnog entuzijazma za demokratiju, no ubrzo je raspršen ekonomskim krizama, inflacijom i bezakonjem. 

Nostalgija za SSSR-om rasla je i pojavila se teorija „uboda u leđa" — da se Sovjetski Savez srušio ne zbog nezadovoljstva svojih ljudi, ekonomskih problema i međuetničkih napetosti, već kao rezultat američkih mahinacija. To je nalik mejnstrim stavovima u Njemačkoj nakon poraza u Prvome svjetskome ratu, kada se tvrdilo da je uzrok poraza to što je vojska Kajzera [Kaiser, njemački car, prim] navodno slomljena izdajom u pozadini. 

U Njemačkoj, na talasu revanšizma, Hitler je naglo uhvatio vlast. U Rusiji je to bilo postupno. Posljednjih dvadesetak godina, Vladimir Putin i njegova propaganda vješto su igrali i promovisali ruske ogorčenosti zbog sloma Sovjetskoga Saveza. Nijesu se razlikovale od istih frustracija u Njemačkoj koje su otvorile put do vlasti nacistima.

Rezultati u Rusiji su takođe slični, a paralele se mogu dalje nizati. Aneksija Krima, na kojem se uglavnom govori ruski jezik, te okupacija Donbasa 2014, nalik je Hitlerovoj zaplijeni Sudetenlanda [Sudetske oblasti u Čehoslovačkoj, pripojene Rajhu u proljeće 1939, prim]. I Hitler je takođe tvrdio da ima pravo germanofono stanovništvo u drugim zemljama privoditi Rajhu. I naravno, invazija Rusije na Ukrajinu u februaru o.g. asocira na nacističku invaziju Poljske.

Od pada komunizma 1991. došlo je do primirja između Zapada i Moskve, koje se sada završilo. Istina, Putinova Rusija je vrlo različita država od Brežnjevljeva SSSR-a, ali se i Hitlerova Njemačka takođe razlikovala od Kajzerove Njemačke. 

U poređenju sa Sovjetima, Putin je radikalniji, ogorčeniji i nemilosrdniji. Već neko vrijeme on i njegovi propagandisti govore da se Rusija ne bori samo protiv Ukrajine, već i sa NATO-om i, posebno, SAD. 

U ovoj novoj stvarnosti sada se i Zapad budi. To još nije Treći svjetski rat, ali sada smo ušli u odlučujuću fazu u dugotrajnome ratu protiv Moskve.

(Priredio: V.J.)

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR