Priredio: V.J.
Odbor za vanjske odnose Predstavničkoga doma Kongresa SAD okupio se u Vašingtonu 7. januara 1920. da bi razmotrio zakonski prijedlog finansiranja diplomatsko-konzularne službe. Sastanku prisustvuju državni sekretar za vanjske poslove Robert Lansing (na slici gore), njegovi saradnici i dvadesetak kongresmena, članova odbora.
Diplomatski odnosi SAD i Crne Gore uspostavljeni su 1887. godine. Od 3. marta 1905. američko zastupništvo u Crnoj Gori je dodijeljeno misiji u Kraljevini Grčkoj s rezidentom (ministrom-ambasadorom) SAD u Atini.
Nakon proglašenja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918, bez legalne i legitimne odluke Crnogoraca, SAD i dalje priznaju suverenitet nezavisne Kraljevine Crne Gore. Postoji crnogorski otpravnik poslova u SAD, lojalan kralju Nikoli i crnogorskoj vladi u egzilu, što je, na prvi pogled paradoksalno, jer Vašington je priznao i novostvoreno Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS) s kojim takođe ima razmijenjene diplomatske zvaničnike.
Diskusiju 7. januara 1920. sa državnim sekretarom tj. ministrom vanjskih poslova Lansingom o statusima i implikacijama paralelnih odnosa i sa Kraljevstvom SHS i sa Kraljevinom Crnom Gorom pokrenuo je Džon Dž. Rodžers, kongresmen iz Masačusetsa, a u jednom navratu se u nju uključio i kongresmen iz Ilinoisa Adolf Dž. Sabat.
Iz odgovora ministra Lansinga, između ostaloga, proizilazi: da SAD nijesu priznale divlje „ujedinjenje” pod srpskim bajonetima na tzv. podgoričkoj skupštini 1918; da su u Vašingtonu svjesni da se radi o okupaciji i da je stanje u Crnoj Gori haotično.
Nadalje, Stejt departmentu je, prema Lansingu, prihvatljiv opstanak nezavisne Kraljevine Crne Gore, izvan Kraljevstva SHS (Jugoslavije), da te dvije države odvojeno egzistiraju — ukoliko bi takva bila i konačna odluka Mirovne konferencije u Parizu. Međutim Lansing, državni sekretar od 1915, docnije nominalni šef američke delegacije na Mirovnoj konferenciji u Parizu, podnio je 12. februara 1920. ostavku na sve javne funkcije.
Slijedi cjelokupan izvod o Crnoj Gori iz diskusije u Odboru za vanjske odnose Predstavničkoga doma Kongresa SAD 7. januara 1920. (Izvor: „Prijedlog zakona o diplomatsko-konzularnome zastupništvu”, Government printing office, Vašington, 1920, 15-16)…
-----
RODŽERS: Nije li i Jugoslavija priznata?
LANSING: Da, gospodine.
RODŽERS: Zašto u tom slučaju nije predviđeno mjesto ministra?
SABAT: To spada pod Srbiju.
LANSING: Dolazi pod Srbiju, ali mislim da bi to trebalo promijeniti u pravo ime. Naš ministar je akreditovan u Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca, a imenovanje za tu dužnost potvrđeno je u julu prošle godine.
RODŽERS: Da. Čitao sam u štampi nešto o ministru kod Srba, Hrvata i Slovenaca. Mislite li da bi to trebalo promijeniti?
LANSING: Da, gospodine.
RODŽERS: Koliko ja razumijem, stara Crna Gora je dijelom, barem sada, uključena u Srbe, Hrvate i Slovence?
LANSING: Da, gospodine.
RODŽERS: Pa ipak imamo nomenklaturu „Grčka i Crna Gora" kao nekada?
LANSING: Da, gospodine.
RODŽERS: Drugim riječima, vaš prijedlog da se pričeka mirovni sporazum ne čini se odlučujućim u ovoj stvari, jer mi stvaramo nove misije temeljene na teoriji da će mirovni sporazum proći, a ipak zadržavamo sve stare misije kao „sveto slovo”, da neće biti nikakve promjene u poretku stvari.
LANSING: Nove priznajemo bez obzira na mirovni ugovor.
RODŽERS: To je istina, ali ako mirovni sporazum ne prođe, pretpostavljam da bi neke od tih stvari mogle biti „nepriznate", ako postoji takva riječ?
LANSING: Ne. Priznanje Poljske i Čehoslovačke i Srba, Hrvata i Slovenaca već se dogodilo. Nema razlike imamo li mirovni ugovor ili ne; priznali smo ih kao nezavisne države.
RODŽERS: Uzmimo slučaj Holandije i Luksemburga, koje se graniče, a takođe i Grčke i Crne Gore, graniče se?
LANSING: Da, gospodine.
RODŽERS: Možda je u stara vremena to spajanje bilo ispravno, no je li još uvijek ispravno?
LANSING: Što će biti s Crnom Gorom, ne vjerujem da iko zna. Trenutno je pod okupacijom Jugoslavije i njome se upravlja kao dijelom Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca.
Sjedinjene Države nikada nijesu službeno priznale uniju [prisajedinjenje Crne Gore Srbiji, prim] i još uvijek postoji crnogorski otpravnik poslova u Vašingtonu.
Vjerujem da će na kraju najbolji način biti prekinuti akreditaciju ministra i za Grčku i za Crnu Goru.
Tamo [u Crnoj Gori] vlada haos i zato smo ga ostavili kako je bilo. Mislim da ga možemo naknadno izmijeniti ako postoji odlučnost što će se raditi…
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR