Novi episkop CRNOGORSKE CRKVE: Vladičanska hirotonija arhimandrita Ostroga u Rusiji 1909.

Priredio: Vladimir Jovanović

Kiril Mitrović (1867-1931), rodom iz Budve, Paštrović — na slici gore — peti je po redosljedu i posljednji arhijerej Crnogorske pravoslavne crkve koji je za vladiku hirotonisan (rukopoložen) u Ruskoj pravoslavnoj crkvi (nakon Njegoša, Nikanora Ivanovića, Ilariona Roganovića, Mitrofana Bana).

Poslije gimnazije u Kotoru, te započetih teoloških studija u Černovicama (današnja Ukrajina), Kiril je zamonašen (1892) i za sveštenomonaha posvećen (1894) u autokefalnoj Bukovinsko-dalmatinskoj crkvi, nadležnoj za Boku Kotorsku, tada u Austro-Ugarskoj carevini.

No, dobivši kanonski otpust, u činu protosinđela, Kiril je prešao 1906. u otečestvenu Crnogorsku pravoslavnu crkvu; u kojoj je 6. decembra te godine proizveden za arhimandrita — i postavljen za nastojatelja Ostroga.

U proljeće 1908, na prijedlog Svetoga Sinoda, shodno Ustavu Sv. Sinoda u Knjaževini Crnoj Gori, vladičansku hirotoniju za arhimandrita Kirila odobrio je knjaz Nikola.

Hirotoniju za Kirila 31. maja 1909. (po starome kalendaru) u Aleksandro-nevskoj lavri u Petrogradu — u spektakularnoj ceremoniji — obavili su svih 12 arhijereja-članova Sinoda Rusije; sasluživalo im je 20 arhimandrita, 32 protoprezvitera, 150 pojaca, 10 đakona, te trojica protođakona, od kojih jedan crnogorski, Filip Radičević…

Interesantno, tokom ove ceremonije rukopoloženja, kao i onima koje su prethodile, naglašeno je za rusku publiku da protođakon Radičević poje svete službe — na CRNOGORSKOME JEZIKU.

Po povratku u Crnu Goru, Kiril je intronizovan za episkopa Eparhije zahumsko-raške Crnogorske pravoslavne crkve u Ostrogu.

Izvještaj o hirotonisanju Kirila Mitrovića u Rusiji, potpisan samo inicijalima (N.N.) — po svemu sudeći ruskog autora, uz neke dopune urednika — objavljuje ondašnji „Cetinjski vjesnik” (II, 45, 2-3). Taj članak ću cjelokupan prenijeti…

---

Posvećenje episkopa crnogorskog — naročiti izvještaj našem listu

Petrograd, 4. juna

Na upražnjenu katedru episkopa zahumsko-raškoga, a po želji Njegovog Kraljev. Visočanstva GOSPODARA i blagoslovu mitropolita MITROFANA [Bana, poglavara Crnogorske pravoslavne crkve, prim], poslan je u Petrograd g. KIRIL MITROVIĆ, arhimandrit manastira ostroškoga, koji je 11. maja, u poneđeljak sa Cetinja otputovao, u pratnji dvorskog protođakona FILIPA RADIČEVIĆA, člana Svetoga Sinoda.

Oni su u Petrograd stigli u poneđeljak 18. maja u 8 sati izjutra.

Prva dva dana oni su proveli u hotelu Nevskog prospekta „Palermo", odakle su priješli, po naređenju mitropolita ANTONIJA [Vadkovskog, on je od 1900. do 1912. „pervenstvujušći” član Sinoda Rusije, prim], u prostranu Aleksandro-nevsku lavru — dobivši tri skromne sobe manastirske do Trojičkog sabora, đe su u skromnome i isposničkome životu za sve vrijeme svoga bavljenja proveli.

Śutra dan učinili su podvorenje velikom jerarhu ruske Crkve, mitropolitu Antoniju, koji ih je najsrdačnije i najmilostivije primio uz pratnju namjesnika Lavre oca Teofana.

U neđelju 24. maja bila je svečana arhijerejska služba, koju je u Lavri Trojičkog sabora odslužio nižegorodski episkop NAZARIJE [Kirilov, 1850-1928, prim] uz asistenciju mnogobrojnoga sveštenstva; a na jektenija odgovarali su mitropolitski „pjevčiki“, čija je melodija izvanredno dopadljiva bila za sve one što se mole u velikome Saboru, đe počivaju mošti Svetoga Aleksandra Nevskoga.

Na rođendan Nj. I. V. Carice ALEKSANDRE FEODOROVNE pozvani su bili gosti iz Crne Gore na „moleben" u Isaakijevski sabor, đe se bijahu okupili: tri mitropolita, tri arhijepiskopa i šest episkopa, sa mnoštvom arhimandrita, protojereja, protođakona i đakona; đe se ugledno mjesto dalo predstavnicima CRKVE CRNOGORSKE; i pri molebstviju protođakon crnogorski [Filip Radičević] čitao je apostol i govorio mnogoljetstvije.

Silan se svijet okupio sa činovništvom odajući duboku poštu Svemogućemu Bogu, koji se onako divno i svečano i sa sjajem u ruskim crkvama proslavlja od „hora ruskih pjevčika", koji privlačnom milinom odgovaraju sve crkveno sveštenodjejstvo, da su postavljeni na visinu pjevačke umjetnosti, što se samo u Isaakijevskom saboru čuti može „Коль славенъ Господъ".

Narečenje arhimandrita Kirila obavljeno je u čevrtak 28. maja na najsvečaniji način što se vrši u zdanju Svetoga Sinoda u Petrogradu. Kad su spremni bili svi članovi Svetog Sinoda u velikoj sali, onda su se otvorila dvokrilna vrata, te je ušao novonarečeni.

Ruski jerarsi posijedali su pri jednom velikom stolu, na čelu koga stoji krst i Jevanđelje, a više stola uzvišeni tron Carev i prirodna careva slika; a pored jerarhâ, ober-prokuror [Sergej Mihajlovič Lukjanov, prim] i njegovi pomoćnici u daljini nekoliko metara.

Svečani obred počeo je mitropolit riječima „Blagosloven Bog naš“ i pravilom narečenja.

Kad je novonarečeni učinio jerarsima poklone i poljubio ruke, stao je u dio stola od jerarhâ; i mitropolit Antonije otpočeo je moleban spominjući Njegovo Kr. Visočanstvo Knjaza Nikolu I., Sveti Sinod Crnogorski, mitropolita Mitrofana i novo narečenoga episkopa Kirila.

Poslije ovoga protođakon od Isaakijevskoga sabora, Bogoslovski, govori mnogoljetstvija Caru, Carici, materi carevoj i našljedniku ruskome. Zatim dodaje mnogoljetsvije Svetome Ruskome Sinodu, mitropolitu Antoniju i novonarečenome episkopu Kirilu.

Za ovijem crnogorski protođakon govori mnogoljetstvije Knjazu Crnogorskome NIKOLAJU I.-ome i svemu Vladajućemu Domu [Petrović-Njegoš]. K tome, dodaje i Svetome Crnogorskome Sinodu i mitropolitu Mitrofanu.

Zatim jasnim glasom govori slovo arhimandrit Kiril: „Vaše Svjatjejšestvo! Ne smatrajući sebe dostojnim ovoga visokoga poziva, težinu kojega ośećam u vremenima iskušenja srpskoga naroda, priznavajući sebe nespremljenim, sa strahom primam ovo veliko apostolsko služenje, i sa nadom u Boga neću panuti pod ovim teškim bremenom pastirskoga služenja”, itd; spominjući predanost njegove pastve i solidarnosti ruskoga naroda da neće nikada prestati.

Primajući vaše blagoslavlje — nastavlja dalje — ja ću ih ponijeti svojoj pastvi srcem i dušom odanoga naroda crnogorskoga velikoj i bratskoj Rusiji; a svake godine, dodao je, masama dolazi narod iz Bosne i Hercegovine da se pomole Bogu i ugodniku njegovu Svetome Vasiliji. Po svršetku slova, primio je od jeraraha svete blagoslove i čestitanja; i sa tijem se svršio obred narečenja.

U neđelju 28. maja [treba 31. maja, prim] u Aleksandro-nevskoj lavri, u saboru Svete Trojice, đe je ćivot Svetoga Aleksandra, najsvečanije obavljeno je posvećenje crnogorska arhimandrita Kirila za episkopa zahumsko-raškoga.

Veliki sabor bio je pun silnoga naroda, koji se naročito šljegao da vide svetu osobu sa orlova gnjijezda iz Crne Gore. Poslije svečanoga srijetanja mitropolita Antonija iz arhijerejskog dvora do Sabora, sva su zvona muzikalno slavila ovu predstojeću svečanost.

I kad je sve spremno bilo, dolaze iz oltara obučeni jerarsi Ruske crkve:

— [mitropoliti] moskovski VLADIMIR [Bogojavljenski, 1848-1918, prim], kijevski FLAVIJAN [Gorodecki, 1840-1915];

— arihijepiskopi: varšavski NIKOLAJ [Ziorov, 1851-1915], finlandski SERGIJE [Starogorodski, on će 1943-1944, odlukom Staljina, postati patrijarh Ruske crkve, prim], volinski ANTONIJE [Hrapovicki, nakon Oktobarske revolucije u Kraljevini SHS prvi poglavar emigrantske Ruske zagranične crkve, prim], nižegorodski NAZARIJ [gore u tekstu već pomenut], pekovski [treba: pskovski] ARSENIJE [Stadnicki, 1862-1936];

— [episkopi]: vologdski NIKON [Roždestvenski, 1851-1919], tambovski INOKENTIJE [Beljajev, 1862-1913], holski [treba: holmski] EVLOGIJE [Georgijevski, 1868-1946], navrski NIKANDR [Fenomenov, 1872-1933].

Svega 12 mitronosnih jerarha; koji posijedaše na stolove namještene na velikom amvonu, uzvišenom mjestu na sredini Sabora.

Ispod treće stepenice od amvona, dolaze sa jedne i druge strane mitronosni arhimandriti, na broju 20, sa protoprezviterima, kojih bijaše pod mitrama 32.

Pored njih bijaše obučeno 10 đakona i 2 protođakona ruska Isaakijevskog sabora, Bogoslovski sa Avramijem, i protođakon Radičević crnogorski, koji pored mitropolita stajahu.

Po blagoslovu mitropolita Antonija izveli su protođakoni novonarečoga u sjajnom i zlatnom oblačenju sa mitrom na glavi. Protođakon Bogoslovski glasno govori: „Privodigsja ljubeznjejim hirotonisatisja vo jepiskopa", „Kako vjeruješi?" — a hirotonisujemi glasno ispovjeda simvol vjere: „Vjeruju vo jedinago“, itd.

Poslije toga, čita ustavom Crkve ispovjedi i zakletvu svome zakonitome Gospodaru knjazu Nikoli I, a potom novonarečeni prima blagoslov od svijeh jerarha Ruske crkve; i on im se poklanja i ljubi im svete desnice.

Iza ovoga ruski protođakon glasno govori carsko mnogoljetsvije; a crnogorski protođakon Radičević: „Blagovjernome Gospodaru Knjazu Nikoli I”, i zatijem Svetome Crnogorskom Sinodu i mitropolitu Mitrofanu — te je prvi put naš Crnogorski Sinod spomenut u Svetome Sinodu ruskome.

Protođakon ruski govorio je mnogoljetstvije novonarečenome arhimandritu Kirilu, koje je mnogobrojna publika sa osobitom pažnjom pratila, te su čula riječ: „ČERNOGORSKI, molodec baćuška”.

Po obrednom pravilu, počela je svečana liturgija, uz odgovaranje mnogobrojnih pjevčika, kojijeh bijaše do 150, koju objavljaše veliki jerarh Ruske crkve mitropolit Antonije sa 11 jerarha iz Svetoga Sinoda, koji su sami željeli učestovati pri hirotoniji episkopa crnogorskoga.

Mitropolit Antonije, želeći čuti napjev Apostola koji se čita u CRNOGORSKOJ CRKVI, naredio je lično protođakonu Filipu Radičeviću da on čita apostol, koje je glasno i očitao, da se ponovo čulo šaptanje „ČERNOGORSKI ČITAJET". Ono se sa osobitom pažnjom saslušalo.

Nakon svečanog hoda i veličanstvene procesije, od amvona do carskih dveri u tako ogromnome i veličanstvenome zdanju ponovo su priveli do carskijeh dveri arhimandrita Kirila; a mitropolit [Antonij Vadkovski, prim] je pokadio carske dveri i Kirila, koga dva episkopa prihvatiše i odvedoše u oltar, te se pred prijestolom na koljena pokloni i svi ruski jerarsi stave otvoreno sveto Evaneđelje na njegovu glavu i svoje ruke; a mitropolit Antonije čitao je molitve obredne Svetoga Duha, glasno govoreći: „Božestvenaja blagodat vsegda”, itd.

Kada je arhimandrit Kiril ustao, mitropolit izgovori „aksios", a pjevčiki sa talasima melodije odgovaraju istu riječ „aksios". odijevajući mu arhijerejsko odjejanje; te pored mitropolita Antonija produže svetu liturgiju, a drugi se arhijereji svlače pošto se obred izvršio.

Po svršetku liturgije zvona su počela slaviti ovu svečanost sa sviju crkava i zvonika Aleksandro-nevske lavre, te su se ponovo oblačili u svijetle odežde svi arhijereji Svetoga Sinoda i pošli na amvon, đe bijaše mitropolit sa arhijerejima, odakle je izgovorio podužu beśedu shodnu njegovome posvećenju: da neumorno pase stado Hristovo na njivi Gospodnjoj, davši mu posoh [štap, prim] arhijerejske vlasti, koje je hirotonisani primio, dajući mnogobrojnome narodu blagoslove; a članovi Svetoga Sinoda (12 osoba) pođoše u oltar da dovrše obredne molitve ove značajne svečanosti posvećenja episkopa crnogorskoga.

Ovo je peti vladika crnogorski koji dobiva svoje posvećenje u Petrogradu.

Śutra dan novi episkop činio je podvorenje ober-prokuroru Svetoga Sinoda i dvanajestorici jerarha Svete pravoslavne Crkve.

Njegovo Imperatsko Veličanstvo Car [Nikolaj II Romanov] darovao je novome episkopu sve arhijerejsko odjejanje sa mitrom i panagijom; a također i mitropolit Antonije darovao mu je arhijerejsko odjejanje, mitru i panagiju, sa čime se osobito blagovoljenje ukazalo prema svetoj osobi predstavnika Pravoslavne crkve u Crnoj Gori.

Gospodin episkop Kiril, sa dvorskim protođakonom, poklonio se grobovima ruskih careva u Petropavlovskoj krjeposti, odakle je razgledao Isaakijevski i Kazanski sabor i hram Voskresenija na ekaterinšiskom kanalu.

Naši gosti iz Crne Gore kreću danas iz Petrograda.