Za Antenu M piše: Novak Adžić
Danas je naročito u Crnoj Gori prilično prisutan jedan nenormalni i nemoralni politički i opštedruštveni fenomen: pojedini političari u Crnoj Gori, makar i nižega ranga, bestidno proklamuju i hvale se da im matica nije sopstvena država, već druga, tuđa država, u ovom slučaju susjedna Srbija. S ponosom učestvuju u svim prljavim planovima i akcijama protiv Crne Gore s tendencijom njenog ukidanja i srbizacije-za takve likove je to prirodno stanje svijesti. Na žalost.
Taj izdajnički i sužanjski sindrom pokazan je nedavno, kada su nekoliko predsjednika opština i opštinskih skupština iz Crne Gore kao sluge tuđih gospodara išli na poklonjenje u Beograd i bili saslušavani i postojavani pred Odborom za dijasporu u Skupštini Srbije i podnosili raport kako su obavili "domaće zadatke" za račun svojih mentora.
O tome je dovoljno pisano da je nepotrebno više trošiti riječ na taj sramotni skup i njegove protagoniste koji su obrukali sebe i pokušali da uvrijede i ponize Crnu Goru.
Čuveni filozof Seneka je govorio: "Niko ne voli domovinu zato što je velika već zato što je njegova". Ljubav i pripadnost domovini, otadžbini, rodnoj grudi, sopstvenoj državi, njenim vrijednostima i istoriji, manifestuje se đe god se čovjek u datom trenutku, sticajem okolnosti, nalazio. Bilo u zemlji ili inostranstvu. Pripadnost domovini, otadžbini, matici, izvoru, rodnom kraju, porodici sasvim je prirodna kod ljudi nornalnih i moralnih obzira i kriterijuma. Bezbrojni su primjeri koji to u prošlosti i sadašnjosti potvrđuju.
Ovom prilikom navodim da je Sekula Drljević, inače kontroverzni, ali, dakako zaslužni Crnogorac u prošlosti, (rođen u selu Ravni u Morači 1884.) napisao i objavio 1902, u vrijeme kada je bio đak gimnazije u Sremskim Karlovcima (Austro-Ugarsko Carstvo) u časopisu koji je izlazio na Cetinju, u Knjaževini Crnoj Gori pod nazivom "Književni list", godina 2, sveska 4, april 1902, strana 95, pjesmu pod nazivom "OJ SOKOLI...".
On u toj pjesmi ispoljava svoj kako crnogorski patriotizam, tako i čežnju iz tuđine za svojom domovinom otadžbinom i za svojom majkom. U prilogu ovog teksta, u faksimilu, donosimo tu pjesmu mladog Sekule Drljevića, koji će kasnije postati značajan crnogorski političar, poslanik, sudija i ministar u Crnoj Gori, te advokat i jedan od državotvornih i nacionalnih ideologa Crnogorstva u periodu između dva svjetska rata i tokom rata i koji će tragično završiti svoj život.
Ta Drljevićeva pjesma iz gimnazijskih dana glasi:
.
Vele
Izvanredno. A djeca uče Od glave Zete....Propast