Marko Cuca ubi Grka na Peloponezu: Zločin i kazna na Velikom sudu Knjaževine Crne Gore (1886)

Priredio: Vladimir Jovanović

Ubistvo s predumišljajem grčkoga državljanina koje je jedan Crnogorac izvršio u drugoj zemlji — a ta zemlja nije Crnoj Gori neposredno suśedna — predmet je 1886. krivičnoga postupka pred Velikim sudom Knjaževine na Cetinju.

 Interesantnost se ne ogleda samo u tome da suđenje nije inicirano od vlasti Kraljevine Grčke, na čijoj se teritoriji ubistvo desilo. Crnogorski sud, koji je pokrenuo postupak, od grčkih vlasti, tehničkim posredovanjem ruske diplomatske misije — danas bi rekli po liniji „međunarodne pravne pomoći” — traži i dobija dodatne informacije koje bi pomogle rasvijetljavanju zločina.

Ubica je, dakle, Crnogorac — jedan od onih naših sunarodnika koji su onomad otišli na privremeni rad van granice. U području Korinta, na Peloponezu, poluostrvu juga centralne Grčke, od 1882. prokopavao se, godinama, 6,4 km dugački plovidbeni kanal, koji povezuje Korintski (Jonsko more) sa Saronskim zalivom (Egejsko more).

 Na manje poznatoj fotografiji gore, vidi se jedan Crnogorac, onomad, na autentičnoj lokaciji!

Presuda Velikoga suda Knjaževine Crne Gore o ubistvu u Grčkoj svjedoči i o temeljito vođenom postupku i savjesnom odmjeravnju kazne, koju je osuđeni upućen da izdržava u zatvoru Grmožur, na istoimenome ostrvu u Skadarskome jezeru…

------------

Br. 38/1886

MARKO ŽIVANOV CUCA, iz Limjana, ubi STILIOTISA, Grka iz Kronide, između Navlije (Nauplije) i Korinta, 16. jula 1885.

IVO [Miloš?] TOMAŠEV RADOMIRAC, nazornik crnogorskijeh radnika pri prokopu korintske prevlake, dostavi Velikom Sudu svojim pismom od 31. jula 1885. g. da je Marko Živanov Cuca, u društvu sa LAZAROM NIKOLINIM VUJOVIĆEM sa Trnova, ubio jednoga Grka trgovca.

U istom pismu javlja, da je Marko Cuca priznao pred njim da je Grka ubio, i za Lazara da se vratio u Crnu Goru; još k tome javlja da se sumlja, da rečenu dvojicu nije ko nagovorio da ubiju onoga Grka.

Prema toj dostavi Veliki Sud prizva Lazara Vujovića, koji u svom ispitu od 2. septembra iste godine ovako iskaza:

- Bio sam na rabotu Iva Markova Đonovića u mjestu zvanom Kilomodija, đe je bio i Marko Cuca. Na veče šesnaestoga julija, pošto bjehu polijegali radnici, dođe k mene Marko Cuca oko četiri ure noći, i pozva me da se digem. Ja se digoh, a Marko mi reče: „Hajde da se prošetamo malo iza jedne krčme, pa da se vratimo u krčmu da što poharčimo, pa da ti dam one pare što sam ti dužan”.

- Pošto prođosmo mimo krčme, stiže jednog čovjeka, s kojim Marko Cuca poče zboriti grčki. Ja ne razumijem tog jezika, te nijesam znao što zbore. Dok u jedan mah, Marko izvadi šiš [nož s dvije oštrice, uopšte veći nož – prim], udari Grka nekolika puta, pa ga zakla ispod grla.

- Ja ga zapitah, što zakla prava čovjeka, a on reče: „Da bar štogod osvetim”. Pošto se to dogodi, utekosmo zajedno; a Marko se odmah pofali Ivu Đonoviću, kakvo je junaštvo učinio. Ali sa ubijenog ne uzimasmo ništa.

Marko Cuca, kog je poslao bio Miloš [Ivo?] Tomašev iz Grčke, ispitan je bio u kancelariji Velikog Suda o tome djelu; no nije priznao ni jedne riječi od onog što je pisao Miloš [Ivo?] Tomašev pred kojim je bio priznao da je Grka ubio; i poricao je cijelo kaževanje Lazara Vujovića s izjavom, da je sve to kleveta.

Što više, poricao je svojeručno pismo svoje, koje je iz Kalimaki 29. jula rečene godine pisao NJEGOVOM VISOČANSTVU [knjazu Nikoli], u kome, u nekom obliku nedotupavnih stihova priznaje zlo djelo i izlaže povod i način ubijstva.

Poričući sadržinu toga pisma, poricao je i da to nije njegov rukopis. Međutim, iz probe njegovog rukopisa — viđelo se da poriče svoj rođeni rukopis. Kad je ubijca vidio da nema rašta više poricati, priznade na ispitu od 1. oktobra 1885. g. da je on ubio onoga Grka.

Na pitanje, zašto ubi nevinog čovjeka, odgovara:

- Ubih ga za to, što mi je rekao Ivo Đonović da ga osvetim; za to, što su prijed toga, Grci zlostavljali više Crnogoraca, a isti je Grk uzeo oružje Ivu Đonoviću, te za to da ubijemo njega ili dva žandara.

Tim hoće Marko da kaže da je nagovoren.

U pismu pak poslatom Njegovom Visočanstvu kaže ubijca za taj nagovor ovako:

- Ivo mene reče: „Ovog čovjeka, što bi savjetom morao, da ga ubijemo za naš obraz i za ime crnogorsko. Ja pođoh, uzeh Lazara Nikolina sa sobom, i ubih onoga čovjeka, što je bio savjetan da izgubimo obraz pred svijetom“, itd.

Kad se to uporedi sa sadanjim njegovim kaževanjem, vidi se da tu nema nagovora.

Za sâmo djelo ubijstva, kako je izršeno, veli da je poša sa Lazarem Vujovićem, a kad je ugledao Grka, i vidi da naliči na onoga što je napadao na Iva Đonovića, reče Lazaru: „Hajde da ga ubijemo!”

Lazar mu, veli, odgovori, da nema oružja — „s toga mu dadoh moju toljagu te potrčimo za njim”. Tader, veli, da je imao neke riječi sa Grkom, pa da je Grk izvadio šiš na njega i da ga je on (Marko) udario svojim pet-šest puta u prsi; a da je Lazar udario toljagom Grka po ruci te mu je šiš ispao iz ruke, te ga je tada Marko zaklao ispod grla. O bježanju priča kao i Lazar.

Pošto je Vel[iki] Sud saslušao kako ubijcu tako i Lazara, kojeg Marko okrivljuje da je zajedno s njim bio na ubijstvo i da je njima obojici rekao da to učine isti Ivo Đonović, naredio je Vel. Sud da se ubijca suoči; jer je Lazar došao iz Grčke zbog boljesti, a ne, kao što Marko veli, da uteče; i viđahu se na njemu tragovi da je bio teško slab.

Na suočenju Lazara i Marka, i po tome što Lazar pravda Iva Đonovića, da mu nikad nije spominjao ni za kakvo ubijstvo, i što se isti Ivo u kaževanju slaže s Lazarem, da među njima nije bilo riječi ni o čemu što Marko kaže, niti da su znali ni jedan ni drugi o namjeri Markovoj — Veliki Sud, da bi tačnije bio obaviješten, kakve su rane po ubijenome, ima li drugijeh tragova mučenja ili udaraca po njegovom tijelu, kao i za to što ubijca optužuje Lazara da je i on pomagao u ubijstvu udariv Grka toljagom po ruci — obratio se svojim putem k Vladi Grčkoj, da ga o svemu tome izvijesti.

Imperatorska ruska misija dostavila je Vel. Sudu ovaj izvještaj grčke vlade.

- „Nekakav Stiliotis, iz Kronide, bio je nađen ubijen blizu mosta, na putu iz Navlije u Korint. Na trupu bilo je nekoliko rana učiljenih širokim i oštrim oružjem, a te su rane, po izgledu, bile zadate rukom istog čovjeka; najteža rana bila je u grlo. U džepovima ubivenog našlo se nekoliko privatnih pisama, komadić hljeba i 4-5 mjedenih [metalnih] para. Pri isljeđenju nije se otkrilo nikakvijeh tačnih dokaza o ovom zločinu, samo toliko, što je ovaj Stiliotis bio išao iz Korinta u Argos i imao je nešto sa sobom, iz čega se daje misliti da je ubijstvo bilo učinjeno s namjerom oduzimanja para“.

Iz privedenog pisma vidi se da je samo jedna ruka, jednim oruđem, osmrtila Grka i da nije bilo nikakvog traga od kakvog udara pa tijelu ubivenog — po čemu se zaključuje da je to samo izmišljotina Marka Cuce da okrivi Lazara Vujovića, nadajući se valjda da će to njemu olakšati pri određenju kazne.

Po pismu imperatorske ruske misije, ubijstvo je učinjeno radi otimanja novaca, t.j. pravo je razbojništvo. No po kaževanju, ne samo ubijce, no i Lazara Vujovića kao očevidca cijelog događaja, ubijstvo je učinjeno tobož iz osvete, a ne iz lakomosti, jer veli da s ubivenog nije ništa skidano. No kako da se zamisli osveta, kad ubiveni nije imao nikakva posla s Crnogorcima, a kamo li kakve omraze, iz koje im se mogla osveta izroditi.

Po svijem prikupljenim dokazima, ubiveni je bio prosti putnik, te je napadnut i ubiven zlikovačkom rukom Markovom, iz pobuda koje nijesu dovoljno rasvijetljene.

Međutim, kaževanju Lazarevu, kao jedinog očevidca, mora se najviše pažnje obratiti, a to kaževanje u nekoliko potvrđuje pričanje ubijce, no u glavnom ga pobija.

Kaževanju Markovom ne može se ni malo vjerovati, iz više uzroka i to:

- Prvo. Ivo Đonović i Lazar Vujović mogu se sve bolje vjerovati nego prevrtljivi Marko Cuca: a, osim drugijeh uzroka i za to, što u pismu iz Kalamaki Marko ne veli da ga je Đonović nagovorio, već kao da je tek samo želju izjavio, da bi se rad osvetiti Grcima, pa i to veli: „Ja uzeh Lazara Vujovića” — što on ne poriče, a ne veli da ih je iko posla da to zlo učine, niti da je među njima bilo predhodnog dogovora, kao što sad zbori.

- Drugo. Kaževanju Markovu ne može se vjerovati i za to, što je jednom, dok je bio u Grčku, usmeno i pismeno priznao da je on ubijca; pa kad je došao pred Veliki Sud, poricao je sve, što više i svoj rođeni rukopis gore spomenutog pisma, pa je docnije opet priznao, ne okrivljući ovaj put još Lazara i Iva.

- Treće. Marko je rekao da je Grk prvi trgao šiš na njega, a Lazar to poriče, te veli da ga je Marko bez povoda spopao i ubio ga.

- Četvrto. Kaževanje ubijce, da je Lazar udario Grka toljagom po ruci i da mu je od tog udarca šiš ispao iz ruke, otpada, jer na tijelu ubivenoga nije se našlo nikakvijeh tragova od udarca toljagom, osim smrtnih rana od Markove ruke — po čemu se jasno vidi, da je sve kleveta što ubijca nanosi na Lazara, kao i na Iva Đonoviča.

U opšte se vidi, da je to ubijstvo učinjeno iz nekijeh nečistijeh pobuda, koje nijesu dovoljno rasvijetljene, jer se pretpostavka grčkijeh vlasti ne slaže u tome sa kaževanjem Lazarevim, kao jedinog očevica pri ubijstvu.

Po svemu mora Sud svakojako misliti, da je ubijstvo učinjeno da se ubijca tim pohvali, a nije mu mnogo smetao strah od kazne, jer je to bilo daleko od vlasti i suda njegovog zavičaja. Markova pamet nije dovoljno razvijena, pa je zamišljao Bog zna kakve dobre i korisne pošljedice po njega iz tog ubijstva; no ipak nije dotle zaostao u pameti, da ne bi mogao odgovarati za svoja djela.

No više svega, Sud je uvidio po svemu, pa i po riječima istoga ubijce, da je ubijstvo izvršeno s predumišljajem, a to već dokazuje dovoljno razvijenu svijest o krivici i daje dovoljnu i punu osnovu kazni.

Za to:

— Veliki Sud osuđuje Marka Živanova Cucu iz Limjana, što je ubio Grka Stiliotisa u Grčkoj, NA SMRT.

Pa pošto je presuda izrečena, podnesena je na konačno riješenje Njegovom Visočanstvu Gospodaru i Knjazu Nikoli I.

Gospodar je izvolio:

— udijeliti MILOST osuđenom zlikovcu i svesti kaznu na VJEČITU ROBIJU u Grmožur.

https://www.antenam.net/istorija/278195-milusa-mago-beco-ljubavni-trougao-u-kucima-i-sudjenje-za-pokusaj-ubistva