Priredio: Vladimir Jovanović
„Ovaj sveti hram SVETOG VASILIJA OSTROŠKOG ČUDOTVORCA sagradiše BJELOPAVLIĆI 1894. godine za spomen vječite blagodarnosti njegovom visočanstvu KNJAZU NIKOLI І PETROVIĆU NJEGOŠU koji je Bjelopavlićima darovao izdig u ovu planinu 1881 godine”.
Citirani natpis je s ploče na pročelju iznad vrata crkve na Sinjajevini (Sinjavini) — a prema transkripciji Draginje Kujović („Crkveni spomenici Kolašina i okoline”, 1989, Nikšić, str. 79). Hram je sada u administrativnome području Opštine Mojkovac.
Za zasluge u Veljem ratu 1876-78. godine, Bjelopavlići od knjaza Nikole I dobiše katune na Sinjajevini.
Poznata i pod nazivom RUŽICA, crkva na Sinjajevini se poče graditi 1884. godine. Posvećena je, dakle, Vasiliju Ostroškome Čudotvorcu, čiji je kult zaživio najprije u Bjelopavlićima, a koga je Mitropolija crnogorska - Crnogorska pravoslavna crkva pod upravom mitropolita Save Petrovića-Njegoša kanonizovala najkasnije 1768. — od te godine postoji služba, a možda i sinaksar posvećen ovome svetitelju.
Osveštena je crkva Ružica deceniju nakon izgradnje — 18. jula 1904. godine, a po blagoslovu poglavara naše Svete Crkve, mitropolita Mitrofana.
Ružicu su osveštali neki od paroha-Bjelopavlića iz obje tadašnje eparhije autokefalne Crnogorske crkve:
- iz Nadzirateljstva (arhijerejskoga namjesništva) Bjelopavlićskoga na desnoj obali Zete Arhiepiskopije cetinjske protojerej o. Milutin Bošković, nadziratelj i paroh Orjelučki; i o. Jovan Velašević, paroh Danilovgradski;
- iz Nadzirateljstva Bjelopavlićskoga na lijevoj obali Zete Eparhije zahumsko-raške o. Srdan Popović, paroh Slatinsko-ždrebanički.
Tom prilikom, veliki narodni sabor opisuje B.M., dopisnik „Glasa Crnogorca”. Evo izvještaja…
------------
Crkva u Sinjavini
Bjelopavlići koji ljeti izdižu sa stadom u Sinjavinu, a više puta i zimi tu ostaju, podigoše dobrovoljnim prilozima ovđe hram sv. Vasilija Ostroškog Čudotvorca, koji je osvećen 18. jula t.g.
Blagoslovom Njegovog Visokopreosveštenstva, Mitropolita g. Mitrofana, čin osvećenja izvršio je g. proto Bošković sa sveštenicima Jovanom Velaševićem i Srdanom Popovićem.
Po osvećenju, pristupilo se vrlo bogatoj trpezi, na kojoj je, pored ostalog jela i raznovrsnog pića, bilo 50 pečenih ovnova, a trpezi je prisustvovalo preko 1.000 osoba Bjelopavlića i priličan broj gostiju sa strane.
Na trpezi su pročitane depeše Nj. Kr. Visočanstva Gospodara i Nj. Visokopreosveštenstva Mitropolita g. Mitrofana.
Pri objedu je učitelj g. Boško Velašević prvi podigao zdravicu za zdravlje Nj. Kr. V. Gospodara i Njegovog Uzvišenog Doma. Prisutni narod odazvao se burnim klicanjem:
„Živio Gospodar!”
Za ovijem je nastalo narodno veselje, koje je trajalo čitav dan. Ovaj lijepi primjer pobožnosti, bratske sloge i ljubavi pobuđuje nas da uzviknemo: Živjeli pobožni priložnici svetog hrama!
Nikola
@Katunjanin Nijesam siguran na kojoj bi strani Njegos bio 1918. Nijedan od tri sina kralja Nikole nije uzeo pusku u ruke da brani Crnu Goru od Srba i posrbljenih, ali zato jesu apanaze od sestrica Aleksandra. Kraljica Jelena, jedina cerka koja mu je sto mogla pomoci, nijesi se narocito pokazala...
Tara
@Katunjanin Ti koji ne znaju sta je svoja domovina..je najveca neznalica i budala..koja je kupljena za saku srbijanskih para..Ove male crkvice..su gradjene po istoj mustri..simbolu drzave CG,,ima ih u svim selima CG..cak i na primorju..
Katunjanin
Imam pitanje na koje se svi posrbljeni crnogorci pogube. Slave Nikolu i Njegoša na sva usta. Kažu da su srbi radi Njegoša.... a onda ih pitam, da je danas 1918g, bi li se borili za Petroviće ili protiv njih? Totalno se smetu, ne znaju što bi rekli.....