Andrijevica: Gospodar, zaštitnik naše vjere i Crkve

Priredio: Vladimir Jovanović

Ovo je drugi nastavak popisa činjenica i hronologije o sabornoj crkvi Vasojevića u Andrijevici, zadužbini knjaza i gospodara Crne Gore Nikole I Petrovića-Njegoša, posvećenoj Arhanđelu Mihailu (Ἀρχάγγελος Μιχαήλ). Tu crkvu je krajem 1889. osveštao Mitrofan Ban, mitropolit i poglavar autokefalne Mitropolije crnogorske - Crnogorske pravoslavne crkve…

Bilježi se da je „sveštenstvo Vasojevićsko, nadajući se dolasku G. Mitropolita, dočekalo na planini Trešnjevik”.

„Dočekao ga je nadziratelj g. Aksentije Bojović sa 15 sveštenika”.

Po oslobođenju i ujedinjenju s Knjaževinom Crnom Gorom, vjerski život u ovome dijelu Vasojevića — onih iz tog plemena koji, dakle, nijesu ostali „u tursku granicu”, pod tamošnjom jurisdikcijom Vaseljenske patrijaršije (Donji Vasojevići, oko novopodignute turske varoši Berane, te u Plavu i Gusinju) — ustrojen je u okviru Eparhije zahumsko-raške Crnogorske crkve s katedrom u Ostrogu, tj. u parohijama Nadzirateljstva Vasojevićskoga, a to su:

- Lijeva Rijeka-Nožica; Kralje-Oblo Brdo-Śenožeta-Čuka-Bare; Andrijevica-Slatina-Trešnjevo; Zabrđe-Božići-Andželati-Peovac; Dulipolje-Đulići-Košutići-Savardak; Bojovići-Đuliće-Cecuni-Milići-Luge-Ulotina; Šekular-Seoce-Murino-Gračanica; Velika-Ržanica.

Parosi vasojevićki Crnogorske crkve, jereji:

- Krsto Tomović (iz Lijeve Rijeke, docnije poslanik Crnogorske narodne skupštine), Arsenije Popović (Raketić), Mirko Mićović, Milić Lalević, Milić Miketić, Milan Vuković, Savo Čukić, Miloš Kastratović, Rade Pešić, Miljan Radunović, Velimir Protić, Savo Popović, Bogdan Vuković, Svetozar Šoškić, Andrija Popović, Aleksa Popović, Rafailo Ljeposavić…

Nadziratelj (arhijerejski namjesnik) Vasojevićski bio je, do upokojenja 1913, protojerej o. Aksentije Bojović. On je iz andrijevičkoga sela Bojovići (Prvoševina), potomak Đeke Bojovog, iz bratstva koje je dalo brojne popove (Pero, Jovan, Miloš, Jakov, Josif…). Završio je o. Aksentije bogosloviju na Cetinju.

Kako navodi Radosav J. Vešović, „u gornjem dijelu plemena zapaženi su iz posljednje starije generacije barjaktar Ivan Bojović i proto Aksentije kao pokretači u ustanku 1875-76. i redovni učesnici u borbama toga doba” („Pleme Vasojevići…”, Sarajevo, 1935, str. 194).

Zapisano je i sljedeće: „Na ‘malome vhodu’, proizveden je za Protoprezvitera Vasojevićskog, g. Aksenije Bojović”. Taj čin obavio je poglavar Crkve, Mitrofan, upravo 1889. pri osvećenju Knjaževe zadužbine u Andrijevici.

O. Aksentije Bojović, docnije je član Svetoga Sinoda Crnogorske pravoslavne crkve.

Takođe, bilježi se da su početkom novembra 1889. od Trešnjevika ka Andrijevici „daljim putem pojedini glavari i vojnici srijetali G. Mitropolita sa oduševljenjem”.

„Sretu ga glavari od sve nahije, t. j. kapetan Zaharije Protić [Dabetić], kap. Zaharije Bakić i Pavle Apolonovič Rovinski, g. Mitar Bakić, kap. Mihailo Protić, kap. Jefrem Bakić, i divna kita građana Andrijevičkih, koji pristupiv na blagoslov k ruci G. Mitropolita, pozdrave ga dobrodošlicom”.

Povodom osvećenja Knjaževe zadužbine Arhanđela Mihaila, Mitrofanov boravak u Andrijevici potrajao je nekoliko dana, što se bilježi u crnogorskoj „Prosvjeti - listu za Crkvu i školu”. Odśeo je „u gostionici Marka Radonjića” — a Radonjić je, sa svojom suprugom, dao priloge opremanju nove crkve na Knjaževcu, o čemu se takođe izvještava…

------------

Ove noći [uoči dana osvećenju, prim], kako ova varošica, tako i njena okolina bila je prepuna: glavara, naroda i stranaca. Iste večeri večernja i jutrenja u novoj crkvi svršena je najsvečanije Njeg. Visokopreosveštenstvom, protođakonom [Filip Radičević] i mjesnim sveštenstvom.

Polazak k crkvi i povratak od iste praćen je neprestanim pjevanjem i pucanjem iz revolvera. U veče je bila igranka i pjevanje na pjaci do pola noći, a po kućama varoškim do sâme zore.

U četvrtak 9. ov. m. kao na dan određeni za osvećenje, zakazan je početak istog na 9 ura. Do tog vremena cio veliki prostor oko crkve bio je zauzet narodom, koliki se broj teško može viđeti na jednom mjestu u ovim našim krajevima.

Na 9 ura pošlo je Njegovo Visokopreosveštenstvo k crkvi u pratnji mnoštva glavara i gostiju stranaca. I ako je crkva dosta prostrana, jedva su u njoj mogli stati gosti i mali broj naroda i glavara, već je mlogo više djelova stajalo oko crkve.

Osvećenje crkve i sv. leturđiju obavljao je Gosp. Mitropolit, sa protođakonom i sa 6 sveštenika. Od velike radosti pri ovom svetom djelu moglo se na mlogima primjetiti, đe sa suznim očima uzdižu svoje molitve Tvorcu, koji svojim promislom udostoji ovo pleme, da se vidi u ovom — toliko godina — željenom hramu Gospodnjem.

Pri svršetku osvećenja hrama i sv. leturđije izgovorio je Njeg. Visokopreoveštenstvo divnu i značajnu beśedu.

U prvoj polovini beśede kazao je Gospodin Mitropolit, kako se raduje što je baš ovom ovakvom značajnom svetkovinom imao priliku da dođe u ovo pleme, u koje mu je — reče — milo bilo doći; osim toga izrazio je želju za zdravlje Njeg. Visočanstva Gospodara, koji je stavio temelj ovome sv. hramu, kao i blagodarnost ovom plemenu, koje se je potrudilo te napravilo ovako veličanstven spomenik, koji će — veli — i budućim naraštajima služiti kao živi dokaz ljubavi njegovih predaka k Svetoj Crkvi i pravoslavnoj vjeri.

Druga polovina beśede izražavala je moralno-religijoznu pouku u svakovrsnom pogledu.

Za vrijeme sv. leturđije uvećano je veselje i tim što voljom i milošću Gospodarevom i G. Mitropolita bi proizveden dosadanji paroh i nadziratelj ovdašnjeg sveštenstva, g. Aksentije Bojović, na stepen protojereja.

Po svršetku osvećenja hrama i sv. leturđije izašlo se iz crkve i to u 2h ½ ure i pošlo se k pripremljenoj trpezi, koja je namještena bila blizu crkve. Naroda je toliko bilo, te je cio veliki prostor bio zauzet, da je sâma trpeza za ovog visokog gosta i ostale strance jedva stati mogla.

Čim se trpeza zauze, odmah se počeše voditi nebrojna kola sa pjevanjem narodnih i ostalih pjesama.

Prvu zdravicu sa čela ove trpeze podiže Njeg. Visokopreosveštenstvo za zdravlje našeg uzvišenog Gospodara, kao vrlog zaštitnika svete naše vjere i Crkve, čijom je voljom i pomoću podignut ovaj sveti hram.

Svršetak zdravice propraćen je od cijelog naroda sa gromkim; „Živio!”…

------------

- Na Knjaževcu u Vasojevićima trgovac andrijevički Marko Radonjić priloži novoj sabornoj crkvi sv. arhistratiga Mihaila pri osvećenju crkve 9. novembra ov. g. robu za tri zavjese, pokrivače na sv. trpezu, kao i za proskomidiju i nalonju.

- Ljeposava Radonjića iz Andrijevice priloži crkvi na Knjaževcu ručni srebrni krst sa stopom u vrijednosti od 80 fior.

(Nastavlja se)