Andrijevica: Vasojevići stekli ljubav svojega Gospodara koji im podiže veličanstveni hram Bogu

Priredio: Vladimir Jovanović

„Sej sabornij svja[tij] hram Svja[tago] Arhistratiga Mihaila pod vladom i uz pomoć blagovjernago Gospodara i Knjaza Černogorskago NIKOLAJA I. PETROVIČA NJEGOŠA na Knjaževcu u slavu vsevišnago Boga podiže pleme Vasojevičko v ljeto Gospodnje 1887”.

Citirao sam natpis table s velike pravoslavne bogomolje u Andrijevici, na Knjaževcu. To je saborni hram Vasojevića. A na gornjoj fotografiji je jedinica Crnogorske vojske na Knjaževcu, krajem 19. vijeka.

Kako smo napomenili, prva zadužbina knjaza Nikole u Vasojevićima je sargrađena 1862. godine, to je crkva Vaznesenja Gospodnjega u Lijevoj Rijeci. A nakon Andrijevice, sljedeća Knjaževa zadužbina, sagrađena 1893, osveštana dvije godine kasnije, takođe posvećena Vaznesenju Gospodnjem je hram u Konjuhe, za to i selâ  Košutiće, Đuliće, Cecune, Kute…

U ovom, trećem nastavku o Knjaževoj zadužbini u Andrijevici, prenijeću cjelokupnu beśedu poglavara Crnogorske pravoslavne crkve, mitropolita Mitrofana, izgovorenu na svečanosti pri osvećenju hrama.

Taj govor sadrži veoma snažne poruke izvornoga pravoslavlja. No, u odnosu na Mitropolitovu izdaju i Crkve i Gospodara i domovine, počevši od 1916. i okupacije Austro-Ugarske, pa pod Srbijom 1918, procijenite koliko se Mitrofan pridržavao svojih zavjeta „pod okriljem blagoslova Božega”, svečano izgovorenih 1889. i na Knjaževcu i toliko puta prije i poslije toga — na primjer, „da ćemo kao živa i Bogom nasađena Crkva poslužiti na proslavu Bogu, na zadovoljstvo Njegovome Visočanstvu našemu premilostivome Gospodaru Knjazu Nikoli i na sreću i korist dične naše domovine”.

Prenijeću i dvije tipične javne objave iz ondašnjega vjerskoga života u vezi hrama na Knjaževcu: napomene o priložniku iz Amerike (1910) i o davanju parastosa za umrloga crnogorskoga vojnika (1913).

Takođe, predočavam i javnu blagodarnost porodice Čukić s početka 1915. godine, a povodom sahrane sveštenika Sava Čukića, umirovljenoga paroha polimskoga Crnogorske pravoslavne crkve; taj svojevrsni dokument — uz poglavara Crkve Mitrofana i dvojicu eparhijskih vladika, Kirila Mitrovića (Zahumsko-raška eparhija, Ostrog) i Gavrila Dožića (Pećka eparhija, Peć), i dijela drugih ondašnjih sveštenika — sadrži i reprezentativni popis zvaničnika i uglednika Kraljevine Crne Gore u Vasojevićima…

------------

BEŚEDA Njegovoga Visošreosveštenstva Gospodina MITROPOLITA MITROFANA govorena pri osvećenju Andrijevičke crkve 9. novembra 1889.

Blagočestiivi Hristijani!

Odavno me želja vukla, da dođem k vama, da se s vama vidim i razgovorim. Takvu želju nametala mi je sveta dužnost moja, kao Arhipastira, prema svojoj ljubeznoj pastvi; a s druge strane takva želja potijecala je i iz moje svagdašnje ljubavi i odanosti, koju sam odavno u duši mojoj gajio prema hrabrome narodu Vasojevićskome.

Iz dubljine duše moje blagodarim Svemogućega, koji me je udostojio, da se danas davnašnja želja moja ispuni; a radost moja danas po sto puta uveličana je još veće i tijem, što ja dolazim među vama, ljubezni hristijani, na vrlo znameniti dan, kada vaše pleme slavi jedan veliki čin svoje hrišćanske dužnosti — na dan, kad se osvećava vaš sv. hram, koji ste vi, ljubezni hristijani, u svojoj sredini Bogu podignuli.

Ja sam svagda imao nebrojenijeh dokaza, da u pohvalu vrloga naroda Vasojevićskoga mogu nabrajati mnoga velika i slavna djela njegova: ali neopisato sam radostan, što me današnja svečanost izazivlje, da na prvome mjestu mogu istaći pobožne vrline ovoga plemena. Pobožnost, junaštvo i vjernost plemena Vasojevićskoga svagda je dostojno cijenio Njegovo Visočanstvo naš Premilostivi Gospodar Knjaz NIKOLA.

Očinska ljubav našega Uzvišenoga GOSPODARA prema vjernome Mu plemenu Vasojevićskome nije se ograničila na Njegovo neprestano staranje za sreću i svaki napredak ovoga junačkoga plemena, nego mu je On iz svoje Vladalačke milosti blagovolio pokazati i uzvišeni primjer u hrišćanskoj pobožnosti, između ostaloga i tijem, što je lično, Sâm, položio osnovni kamen ovome hramu Božemu, i što je za građu i ukrasu njegovu blagovoino pokloniti 5.000 fior.

Slava neka je Njegovom Visočanstvu našemu Viteškome Vladaocu Knjazu NIKOLI koji ovakvijema sjajnijema primjerima u pobožnosti upućuje vjerni Svoj narod!

Ovaj sv. hram vjekovima biti će svjedok velike pobožnosti GOSPODAREVE, a pored toga hram ovaj potomstvu kazivati će i preveliku ljubav, koju je Njegovo Visočanstvo Gospodar prema ovome odličnome plemenu gajio.

Čast i hvala neka je i narodu Vasojevićskomu, koji je stekao ovakvu ljubav svojega GOSPODARA i koji je sljedovao želji Njegovoj, te svojijem velikijem trudom i požrtvovanjem podigao ovako veličanstveni hram Bogu koji mu služi kao dokaz Njegove velike odanosti i ljubavi k svetoj mu pravoslavnoj vjeri i Crkvi.

Ovaj sveti hram pokazuje, ljubezni hristijani, vaše hrišćanske vrline, a one — znam — potiječu iz blagodarnosti vaše k Bogu, za ona nebrojena blagodjejanija, koja vam je Bog vazda ukazivao; iz one prevelike milosti, koju vam je Bog činio i u sâmijema najtežijema trenucima, kada vaša domovina, vaše porodice i vaše imanje bješe izloženo opasnosti i strašnoj propasti; da, ljubezni hristijani, blagodarnost je zaista pohvalna, kad je ukazujemo i ljudima, koji su nama ravni, a kud kamo veća je, kad je ukazujemo prema Bogu stvoritelju našemu. A kako i da ne budemo blagodarni Bogu, kad od njega dobivamo sve što imamo, kad u svakoj našoj potrebi i nevolji pomoć njegovu potrebujemo!

Promislite samo kakvu ste vi pomoć od Boga iskali onda, kad strašni neprijatelj bijaše napao na ovu junačku zemlju, onda — velim — kada i sâme svete bogomolje vaše bjehu izložene plamenju i rušenju! Svemogući Bog; kao milostivi i pravedni otac naš, poznavao je toplu vjeru vašu, pa je saslušao vaše molitve. Strašna propast kletoga neprijatelja, koja ga je u ovome plemenu svagda postizavala, očevidno pokazuje nam prevelike milosti Božije nad vama, ljubezni hristijani, i nad vašijem prekrasnijem predjelom ukazate.

Zato, ljubezni hristijani, pri današnjoj svečanosti, pri osvećenju hrama vašega, za dužnost smatram preporučiti vam, da nigda ne zaboravite velika blagodjejanija, koja vam je Bog ukazivao. Da svagda imate na umu, da bi sve naše radnje, svi naši poslovi i sve naše sile, bez pomoći Božije, bile ništave i neznatne. Istina, da ovaj sveti hram, koga ste vi Bogu podignuli, pokazuje priznanje vaše Bogu za Njegova vama učinjena blagodjejanija; ali to nije dosta, i tijem nije sve ispunjeno, koliko vi Bogu dugujete. Ja ću vam napomenuti u kratko, ali u glavnome, koje su vaše hrišćanske dužnosti.

Na prvome mjestu dužni ste svake neđelje i praznika dolaziti na službu u ovaj Božanetveni hram; u njega sa strahom i pobožnošću ulaziti i pažljivo slušati Božanstvenu službu, i usrdno moliti se za sve svoje nužde i potrebe. Pri ulasku u crkvu dužni ste oprostiti onijema, koji su vas u čem uvrijedili, a takođe iskati oproštenja od onijeh, koje ste vi hotično ili nehotično naljutili. Dužni ste neizostavno svake godine u časne posti ispovijedati se i pričestiti se; a takođe dužni ste hraniti po propisima četvoropostiju, petak i srijedu preko godine.

Jedan drugoga ljubite, jedan drugoga potpomažite. — Čuvajte se od sviju mana i poroka, kao: nevjerstva, razvratnosti, nečistoga i neurednoga života, ubistva, pjanstva, krađe, svađe, krive kletve, opadanja, neistinitoga prinošenja, ogovaranja, neumjesnijeh davija, jednom riječju: klonite se svega, što bi bilo protivno zakonu Božemu.

U porodicama vašima živite mirno i Bogougodno. Mlađi neka poštuju svoje starije, a stariji neka upućuju svoje mlađe u svemu što je pobožno, pošteno i njihovijema domovima srećno i korisio. Jesi li oženjen, onda sa svojijem zakonitijem drugom živi u miru i ljubavi. Složni i mirni život muža i žene obećava sreću i svaki napredak kuće, kao što nepogodni njihov život obara svako blagostanje njihove nesretnje kuće. A pored nesreće, koja njih i njihovu kuću postizava iz njihove nesloge, oni i Bogu strašno griješe, jer takvijem neurednijem postupkom ruše onu vezu, koju je Bog blagoslovom svojijem ustanovio među mužem i ženom.

Je li te Bog blagoslovio đecom, onda trudi se, da ih iz malena navikneš na pobožnost; u mlađana srca njihova iza rana ukorijeni strah Boži; život njihov uputi, da im omili: molitva, polaženje crkve, pravda, istina, iskrenost, bratoljublje, trudoljublje i poslušnost. Da im vi roditelji u ovome budete primjer i ogledalo, dužni ste vi sâmi svagda činiti ono, čemu đecu svoju učite. Vaš primjer biti će im najbolji putevođ u navikavanju njihovijeh hrišćanskijeh dužnosti.

Svi stariji u kući dužni su svako jutro i večer moliti se Bogu i u tome vazda radovno navikavati i đecu svoju. Zato svaka kuća treba da ima ikonu, pa će tijem načinom svaki dom predstavljati unutrašnji domaći i porodični hram svoj. U svakoj porodici, đe se đeca iz početka priviknu na ovakve hrišćanske dužnosti, tu će biti srećna i porodica i đeca; a srećna će biti i država, u kojoj se takvijem načinom mlađani naraštaj odgaje i podiže. Teško roditeljima i njihovoj đeci, đe se u kući ove dužnosti ne obavljaju, i đe se ovakva domaća škola ne vrši! Takvi roditelji nijesu sigurni, da njihova djeca na žalost neće biti razvratnici, zlice, a možda i sâmi razbojnici!

U takvome slučaju grijeh roditelja prelazi na đecu, a neuredni život đečiji stvara neopisate tuge i neizgladive žalosti nesretnijema roditeljima; zato učite i upućujte u pobožnosti, u strahu Božemu đecu svoju, ako želite, da s njima zajedno srećni budete!

U svakome djelu vašemu proslavljajte Boga, molite mu se i svuda i na svakom mjestu pred njim stojte, kao stvorenja pred svojijem stvoriteljem. Kad kojega od vas postigne kakva bijeda ili nevolja, podnesite je sa hrišćanskijem uvjerenjem, da je to iskušenje, u kome se ispituje vjera vaša.

Najveću odanost, ljubav i poslušnost svagda ukazujte Bogu; nemojte ništa na ovome svijetu ljubiti veće negoli Boga, jer je Hristos u Evanđeliju rekao: „ko ljubi oca ili mater, sina ili šćer veće nego mene, nije mene dostojan”. Ničemu na ovome svijetu, što bi bilo protivno zakonu Božemu, nemojte biti odani i naklonjeni, jer u tome slučaju ne bi bili Boga dostojni.

Zato, ljubezni Hristijani, klonimo se sviju onijeh poroka, koji bi nas udaljili od Boga i koji bi nas lišili njegove prebogate milosti; a na protiv trudimo se, da po slabijema silama našijema ugodimo Bogu, kako bi stekli njegovu milost.

Ako tako budemo radili, onda možemo se nadati, da ćemo živjeti i napredovati pod okriljem blagoslova Božega, i da ćemo kao živa i Bogom nasađena Crkva poslužiti na proslavu Bogu, na zadovoljstvo Njegovome Visočanstvu našemu premilostivome Gospodaru Knjazu NIKOLI i na sreću i korist dične naše domovine.

U takvome slučaju s punijem pravom možemo očekivati, da će vaše trude, koje ste vi, ljubezni hristijani, u podizanju ovoga hrama učinili, preblagi Bog nagraditi; i da će vaše molitve, koje mu u njemu budete prinosili, primati kao najprijatniju žrtvu za vašu sreću i vječno spasenje.

U to ime Svemogućega molim, da Njegove oči dan i noć kroz sve vjekove do svršetka svijeta gledaju na ovaj njegov sv. Dom; molitve, koje se u ovome Domu budu prinosile, neka On, po svojoj prebogatoj milosti, prima za sreću i zdravlje Njegovoga Visočanstva našega Uzvišenoga Gospodara Knjaza NIKOLE; za zdravlje Njezina Visočanstva naše premilostive Vladarke Knjaginje Milene; za zdravlje Njegove Svjetlosti Našljedika Knjaza Danila i svega Njihovoga sjajnoga Doma, i vrijednoga Im naroda!

Neka preblagi Bog sve vas, kao ktitore ovoga njegovoga svetoga hrama, udostoji, da na vama i na vašima potomcima vo vjeki vjekov bude i ostane Njegova blagodat, mir i ljubav Sina Njegovoga Gospoda Našega Isusa Hrista. — Amin!

------------

JAVNA ZAHVALNOST

- Smatramo za dužnost ovim izjaviti zahvalnost Jovanu Mitroviću, koji iz Amerike priloži hramu sv. Aranđela Mihaila na Knjaževcu perpera 20, želeći mu srećan povratak u Otadžbinu.

Andrijevica, 12. septembra 1910. - Predśednik Crkvenog odbora, sveštenik [Velimir] Protić.

------------

- U neđelju 15. septembra tek. god. držaćemo u crkvi na Knjaževcu parastos našem neprežaljenom

† ILIJI BOJOVIĆU

koji na Bardanjoltu podleže teškoj bolesti i preminu 14. februara u Podgorici.

Ožalošćeni: supruga Stefanija, sin Šćepan, ćerka Milica, brat p[ot]poručnik Veličko Bojovići.

------------

Javna blagodarnost

Prilikom smrti našeg dragog muža, odnosno oca i đeda

† SAVA M. ČUKIĆA

— sveštenika u pensiji — koji se preseli u vječnost 9. ovog mjeseca u 76. godini života na Andrijevici — smatramo za osobitu dužnost ovim putem izjaviti našu doživotnu blagodarnost sljedećoj gospodi na iskrenim, telegrafskim saučešćima:

- Njihovim Visokopreosveštenstvima g. g.: Mitropolitu Mitrofanu, Mitropolitu Gavrilu Dožiću i Episkopu Kirilu: - ministrima g. g.: Vukotiću, Vuletiću i Bakiću; - predśedniku Državnog Savjeta Marku Đukanoviću; - vojvodi Gavru Vukoviću, vojvodi Lakiću Vojvodiću; kom. Staro-Srbijan[skoga] Odreda brigadiru Radomiru Vešoviću; oblasnom upravitelju Marku Petroviću; članu Vel. Suda Janku Spasojeviću; Milosavu Raičeviću; komandantima brigada: Novu Giliću i Milonji Zonjiću; komandirima: Savi i Spasoju — Lazarevićima, Bogdanu Popoviću i Milošu Vojvodiću; predśedn. Obl. Suda Vuksanu Dedoviću; sudijama Obl. Suda: Pavlu Ivanoviću, Radoju Radeviću i Vukašinu Vukašinoviću; - direktoru Gimnazije Kosti Kostiću; nastavniku Ljubu Čukiću;

- arhimandritu Maksimu Pavićeviću [u to vrijeme nastojatelj Đurđevih Stupova, docniji učesnik Božićnoga ustanka, prim]; protu Novici Simiću [paroh kolašinski u mirovini], protosinđelu P[rokopiju] Vekoviću [paroh luščanski, učesnk tzv. podgoričke skupštine, prim]; igumanu M[ironu] Medenici [Cetinjski manastir]; jeromonarhu Borisu [Kažanegra, docniji nastojatelj manastirâ Duljevo i Praskavice]; članu [Nikšićske] Konsistorije [Milanu, svešteniku] Mihailoviću; sveštenicima: Radoju Kastratoviću [paroh šekularski], Nikoli Popoviću, J. Ćesaroviću [paroh đakovički], Arsu Popoviću [paroh ljevorječki] i Krstu Tomoviću [paroh veruški];

- nastavniku Uč. Škole Jagošu Vešoviću; sekretarima obl. uprave: Milu Vukoviću, Gavru Protiću i Novici Spasojeviću; kapetanima: Đuru Ivoviću, Zariji Joksimoviću, Vuksanu Raičeviću, Miljanu Jojiću, Novaku Vujisiću, Jevremu Popoviću, Simu Šiljku, Vojinu Oroviću, Gavru Adžiću, Miketi Milićeviću, Jagošu Vujisiću, Veku Bulatoviću i Sekuli Vlahoviću; predśednicima opština: Vladu Petroviću, Aleksandru Popoviću, Grubelji Labanu, Todoru Lekiću i Staniši Turkoviću; upravi. carinarn. Luki Mijuškoviću; revizoru Nikoli Boškoviću; carinicima: Tomu Spasojeviću, Josifu Vukićeviću, Milutinu Vukoviću; Milisavu Dedoviću; učiteljima: Bogiću Vojvodiću, Irini Vešović, Milošu Bakiću, Filipu Dediću, Milutinu Dabetiću, Luki Dedoviću, Milanu Popoviću, Arsu Miniću, Milosavu Kastratoviću, Aleksandru Šoškiću, Novici Popoviću, Anđeliji Šoškićevoj, Luki i Radu — Lalevićima, Mitru Jovanoviću, Miladinu i Zorki — Zečevićima, Šćepanu Adžiću i Stani Čukićevoj; - opštinskim sudijama: Blagoti Seliću, Milisavu Milićeviću, Petru Vukoviću, Mirku Dedoviću, Josifu Šoškiću, Marku Božoviću i Milovanu Cemoviću; - upravnicima pošta: Marku Kusovcu, Dušanu Markoviću i Simu Sekuliću; p. t. činovnicima: Savu Grupkoviću, Vujadinu Zonjiću, Savu Lakoviću, Radonji Jovoviću, Milonji Baboviću, Gavru Milačiću, Vuku Vlahoviću. Ristu Đoleviću, Stevanu Mariću, Jevtu Gariću, Dragiši Šoškiću, Veljku Labanu, Milunu Miketiću, Jovanu Stankoviću, Bogdanu Šoškiću i Matu Sekuloviću; apotekaru Milonji Laliću; poručicima: Savu Đukiću, Mitru Čukiću, Vuksanu Vešoviću, Savi Rakočeviću, Miliji Joksimoviću i B. Pajoviću; - studentima: Milošu Zonjiću, Gavru Cemoviću, Vlajku Vešoviću, Todoru Marijanoviću, Mirašu Kićoviću i Vaksanu Bakiću; maturantu Dragiši Vešoviću; Miljanu Radonjiću; sekretarima: Blažu Laleviću, Radisavu Kastratoviću; blag. divizije Vojinu Ivanoviću; geometrima: Blažu Vučiniću i Radoju Nikoliću; Pavlu Bakiću; pisarima: Sekulu Dožiću, Radomiru Lutovcu, Radovanu Popoviću, Ristu Mašoviću, Zariji Preleviću, Mirašu Raičeviću, Mirašu Božoviću, Zariji Bulatoviću i Veljku Čukiću; Tomašu Kataniću; Luki, Ljubu i Bogiću — Vojvodićima; Đolu Ivanoviću, Radisavu Zonjiću; - trgovcima: Jovanu Šaroviću, Milu Šćekiću, Radovanu Miniću, Radu Laboviću, Diku Čujoviću, Miru Miloševiću, Jevtu i Novici — Otaševićima, Simatu Gorčevnću, Pulu Đuričaninu, Radonji Stamatoviću, Stojanu i Nikoli Marićima, Aleksi Čujoviću, Iliji Mlađenoviću, Sulju i Salku — Gorčevićima; Milošu Baboviću; Belki Mićović; Sinanu Dedoviću; Mariji Dedović; Marku i Milošu — Kolenovićima.

Bratska hvala oblasnom upravitelju g. Jevremu Bakiću, predśedniku Oblasnog Suda g. Zariji Vukoviću, koji sa svojim personalom pokojnika predvoreše, bratski oplakaše i do vječne kuće ispratiše. — Tako isto doživotna hvala građanstvu varoši Andrijevice oba pola i cijelom plemenu Vasojevićskom, koji lično u velikom broju pogrebu prisustvovaše.

Topla hvala sveštenicima: Josifu Bojoviću [paroh bučički], Bogdanu Vukoviću [paroh kraljsko-božićski], Rafailu Ljeposaviću [paroh konjuhski], Vidaku Mićoviću [paroh barsko-mateševski] i Svetozaru Šoškiću [paroh polimski], koji su opijelo izvršili i do vječne kuće pokojnika ispratili.

Nezaboravna hvala svešteniku Mićoviću, koji se u ime svojih drugova sa pokojnikom oprosti onako lijepim i dirljivim govorom, u kom je u kratko iznio sav rad i vrline pokojnikove.

Osobita hvala upravitelju ovd. osnovne škole g. Maslovariću, koji sa svojim kolegama i đacima područne mu škole uveliča sprovod.

Još jedanput neizmjerna hvala svima onim, koji uzeše učešća u našoj žalosti lično, telegrafski i pismeno, te time nam u veliko tugu ublažiše.

Andrijevica, 14. februara 1915. g. - Ožalošćeni: supruga Divna; sinovi: kapetan Aleksa i Ivan; unuk Jezdimir sa cijelom porodicom.

(Kraj)