Priredio: Vladimir Jovanović
Nerandža Perova, udovica iz Grblja, „čujući se u životu bolestna, a u pameti čistoj”, diktira testament u proljeće 1758. godine.
Određujući nasljednika, đeverčića Pera (simbolično i protopopa Petra Vlatkovića), ne zaboravlja „salandar” za pokojnu šćer Ivanu i napominje — kroz popis — da je izmirila sve svoje ovozemaljske dugove. Ostavlja novac i za svoju sahranu, da je ukopaju, veli, „kako trebuje i ostalomu hristijaninu”!
Svjedoci su joj neki prvaci iz Grblja, te protopop Vlatković; a najvažniji — mitropolit Sava Petrović-Njegoš.
Jurisdikcija Crnogorske mitropolije – Crnogorske pravoslavne crkve protezala se kako na Grbalj, tako i na veći dio našega primorja, tada pod Mletačkom republikom (Venecijom). Područna katedra de facto eparhije primorske je poviše Budve manastir Stanjevići, zadužbina Petrovića-Njegoša…
Autokefalos Crne Gore osvještava crkve u Grblju i Budvi
„Od Grblja k śeveru, nalazi se poluostrov na kojemu su tri plemena: Luštica, Krtole i Lješevići; od tuda k istoku, nalazi se Soliocko polje đe su ercozi crnogorski [Balšići i Crnojevići] imali svoje slanice [solila]”, pisao je Vasilije Petrović-Njegoš u djelu „Исторiя о Черной Горѣ” (1754).
Crnogorčević: Ni pomena o Nemanjićima u Lastvi Grbaljskoj (1895)
Testament Nerandže Perove pronašao je u cetinjskoj arhivi, transkribovao s neke od verzija crkvenoslovenskoga i 1912. u našoj štampi objavio protođakon Filip Radičević.
‘Pravoslavna naša Crkva kao AVTOKEFALNA nezavisna je’, piše protođakon Filip Radičević 1889. godine
Kako se u testamentu pominje starocrnogorska riječ „salandar”, protođakon Radičević pojašnjava:
„Poslije smrti stârijeh ljudi i žena, obično se ostavlja u Crnoj Gori pri zavještaju, da njihov paroh drži 40 liturgija za upokoj duše umrloga; i to se zove salandar — koga obično drže porodice koje materijalno dobro žive, a siromašne porodice nikad se i ne śećaju tijeh salandara”…
---
Duhovni zavještaj Nerandže Perove potvrđen Mitropolitom Savom Petrovićem
- 1758, aprila 8-og
Da se zna kako ja — baba Nerandža Perova — čujući se u životu bolestna, a u pameti čistoj, činim testament i preporučujem moju dušu Gospodu Bogu, i prečistoj Bogorodici i ostavljam:
- mojemu đeveričiću, Peru, moju muževnju kuću i baščinu i sve š[t]o se može nazvati mojega domaćina Pera;
- i to mu ostavljam, zaščo me u veliku moju potrebu ot bolijesti i u tešku moju starost hranio i do smrti dohranio i mnogo muke okolo mene vidio u moju tešku nevolju, kade na mene nitko glavu neobraćaše do njega i njegove žene;
- i zato mu ostavljam i da mi ima platiti dva salandara: jedan Peru [pokojnome mužu, prim], a drugi mene — i da se imaju jedan na Stanjeviće gospodinu Vladici, a drugi u manastir pod Lastvom;
- i suviše, kako je moja pokojna šćer, Ivana, ostavila gospodinu Vladici, jedan salandar, pak nije dat — i to da ima dat isti Pero kako je ona naredila;
- i suviše, mojemu đeveričiću govorim: ako će mo[j]i unuci i unuke s mirom dohodit i u ljubav živjet — neka ih Pero dočeka, kako svoje sestre, akoli neće neka idu đe im drago;
- i ostavljam mojemu duhovniku, protopopu Petru, jedan cekin u Pera Dabova da ga ima skužat:
- i suviše, osta[v]ljam da me ima Pero lijepo, ukopat — kako trebuje i ostalomu hristijaninu.
Tomu svjedoci:
- gospodin knez Niko Tujković i Jovo Popov Tujković i Andrija Markov Tujković i Pero Vukov Milinić.
Pisah ja, protopop Petar Vlatković, po riječi iste babe Nerandže.
I ja, Vladika Sava, svjedočim gornjemu pismu i potvrđujem svojom rukom — i tko će ovo ponest da jest proklet on i njegov dom!
- Vl[a]d[i]ka Sava, roukoju
[pri ovome dodato:]
Pak pišem kome smo š[t]o dužni:
- prvo u Kotor Katni Vukosavovoj cekina 5
- Lukoviću Pavu cekina 1 i za dobit bocu ulja i par pršuta; i ovi cekin bi dužnik Pero Rozgaj, a ja davam dobit — a on ga je i sade dužan
- pak Pećaru Marku cekina 2
- na Cetinje Đukanu Stanojevu cekina 1
- na Njeguše Vukoti Čavoru cekina 1
- na Očiniće Sćepcu Jovovu cekina 1
- Marku Popovu cekina 2
- Stani Đurovoj Milinića cekina 2 i po (2 ½ )
- Kuželju u Vranoviće cekina 1
- Mitru Balkoviću cekina 1
- u Svetoga Petra pocekina (½)
- u Svetoga Nikole dva groša.
Ovo sve podmireno.
- Niko Mihailov iz Prijeradah, Pero Rozga iz Vranovićah
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR