Crnogorci osvetiće svoje, potomstvo će pominjat heroje

Priredio: V.J.

Početkom 1920. godine „Glas Crnogorca”, zvanično glasilo crnogorske kraljevske vlade koje se štampa u Neji kod Pariza, objavljuje guslarsku pjesmu „Smrt ili sloboda”. Autor je R. Dedović. Tu je opjevano stradanje golog i bosog naroda pod srpskom okupacijom — zgarišta domova, zbjegovi i glad.

Pomenuti su neki od poznatijih crnogorskih ustanika: Krsto Popović (†1947), Marko Vučeraković (†1931), Savo Raspopović (†1923), Savo Čelebić (†1956), Antonije Bojović (†1919), Petar Vuković (†1955), Ivan Bulatović (†1943)… Veli pjesnik: „Crnom Gorom krstare ustaši [ustanici], na sve strane viju se krstaši./ Jedna riječ vlada u narodu: Svi će u smrt ili u slobodu!”

Naredbodavcem ispred „dahija beogradskih” za teror nad Crnogorcima imenovan je Nikola Pašić, te njegov specijalni okupacioni izaslanik Ivan-Lola Pavićević. Ako je Srbija slomila ustanak u Makedoniji, pjesnik tvrdi da to neće moći u Crnoj Gori. Osuđuju se domaći izrodi, izdajnici, podlaci i nitkovi koji se Srbiji za novac prodaju…

SMRT ILI SLOBODA

Polećela dva vrana gavrana

Sa Vračara iznad Beograda,

Prelećeše brda i doline

Do Lovćena visoke planine.

Traže ptice mesa od momaka

I svježe krvi od junaka.

Ugleda ih sa Lovćena vila

Pa ovako njima govorila:

- Odaklen ste dvije tice vrane

sa koje li dolazite strane?

Vidim da ste došle iz daljine

Šta tražite u naše planine?

Ova zemlja nije za vas, vrani,

Ona samo sokolove hrani.

 Tica gavran vili odgovori:

- Mi smo jutros od brda Vračara

Viđeli smo da u Biogradu

Zle dahije, koje su na vladu,

Šalju vojsku protiv Crne Gore.

Da je otmu i vlasti pokore;

Biće borbe, biće dosta krvi

Te smo zato pohitali prvi

Kako bismo zimu prezimili

I bratske se krvi napojili.

A mi znamo da je ovđe, vilo,

Vazda gnijezdo sokolova bilo

Gledali smo vaše sokolove

Đe ih naši Srbijanci love

Ni sa puškom, ni strijelom lakom

Već papirom, prevrtljivom bankom!

Kod nas ima vašijeh glavara

Vojevoda i s njima serdara

A nižijeh — ni broja im nema!

Svaki banke u džepove sprea.

Kažu: lud ko slobodu brani

Gavranove svojim mesom hrani.

Te što ovđe sokolova osta

Imaćemo od njih krvi dosta.

Kad je vila tice saslušala

Ovako ih ona śetovala:

- Istina je, dvije tice vrane,

Crnogorci otadžbinu brane

Od izroda i od vaših trupa

No, gavrani, krv je naša skupa!

- Nećete li mene vjerovati

Vi možete očima gledati:

Udarite u lagano krilo,

peletite Čevo, mjesto milo,

Pa od Cuca do Nikšićske Župe

Naći ćete ustaničke trupe

I pred njima vojskovođu čvrsta

Komandira POPOVIĆA KRSTA

To je ljuta iz kamena guja

Prava slika Novakova Gruja.

Dobro hajduk džeferdarom gađe

Đe je kavge, svuđ se dobro snađe,

Ne rad pljačke i dobiti

Već slobodu i narod da štiti.

 - Tu nemojte, vrani, počinuti

Jer bi lako mogli poginuti,

Okrenite na zapadnu stranu

Visokome brdu Sutormanu

A odatle kud gođ okrenete

Ustaške će čete da sretete.

- Ne tražite mesa od mladića,

Čuvajte se VUČERAKOVIĆA

Iz Krnjice zorna junaka

I vojskovođe komandira MARKA.

I od Bara RASOPOPOVIĆ SAVA

Kažu da je samovoljna glava;

Četovođa to je od komita

On za pasoš nikoga ne pita

Ni za vlasti srbijanske čuje

Već po svojoj volji presuđuje.

 - Nemojte se spuštat niz Crmnicu

Ni prelaziti u njenu granicu

Da vam ne bi odlećela glava

Od junaka ČELEBIĆA SAVA

On naredbe usmene izdaje

Gospodara tuđeg ne priznaje.

- Da vam ne bi posustala krila

Zato će vas naučiti vila:

Odletite u Bjelopavliće

U lijepo selo Martiniće,

Tu ćete se tice odmoriti

Od junaka krvi napojiti

I nahranit mesa od momaka

Od heroja i mladijeh đaka

Što padoše za čast domovine

Rad slobode, pravde i istine.

- Pravnik prâvo svoje zemlje brani

Tu se ANTO BOJOVIĆ rani

Sa dva druga: gimnazijska đaka,

Izrodima dopadoše šaka.

Nečovječno s njima postupiše

Ranjenima oči povadiše

Junačke im ruke sagoriše

A gospodsko lice nagrdiše.

Izdajnici sa zvjerskim postupkom

Učiniše i mržnju dvostrukom:

Crnogorci osvetiće svoje

Potomstvo će pominjat heroje

Guslar djela opjevati njina

Zahvalna im biti domovina

Što na branik zemlji i narodu

Krvlju svojom kupiše slobodu.

Vi ćete ih nać, tice vrane,

Mrtve, ali ponosne i slavne.

No pošto ste rodom sa Vračara

Vas ne može ništa da očara

A došli ste da tražite strvi

I željni ste crnogorske krvi:

Počinite na tri mlada đaka

Napite se krvi od junaka.

- Pa kada se dobro nasitite

I lagana krila odmorite

Dignite se opet u oblake

Crnogorske gledajte junake.

- Kad budete išli put Pipera

Čuvajte se VUKOVIĆA PETRA

Komandira koji čete vodi

Stražu čuva zemlji i slobodi.

Pregledajte brda i doline

Viđećete, vrane, ruševine

I od skoro crne paljevine

Kod Morače, na Vranjinske njive

Bijele dvore vojvode Mijajla,

pune nekad gospostva i sjaja.

Zapališe dom junakâ stari

Obijesni Huni i Tatari

Što ne šćeše njihovi sinovi

Srbijanski postati robovi.

- Ah! koliko vitezova ima

U kažnjenim kletim zavodima

Sve prvakâ od plemena jaka

Što im Crna Gora bješe majka

Ostaše im sinovi odani

Namučeni i pozatvarani:

Ja bih svakog redom imenila

No bi priča predugačka bila

Pa bih vas, vrane, zadocnila

Al ih neće zaboravit vila.

- Da bi, tice, viđele jasnije

Gaknite se Lješanske nahije

U Zagarač i selo Komane

Do Nikšića u Rudine ravne

Dim se crni u nebesa diže

Crven plamen u oblake liže

Sve to ruši srbijanska vojska

Sirotinja tišti crnogorska.

Ostavili kuće i baštine,

Sve izbjeglo u krš i planine

Golo, boso i žedno i gladno

Zar to nije žalosno i jadno.

Ma su svjesna đeca ovog stijenja

Da bez smrti nema uskresnja!

- Kad vidite, dvije tice vrane,

Crnogorci kako zemlju brane

Ostavite ova brda

Odletite u Rovca tvrda

Tu je leglo hrabrijeh junaka

Od Rovaca, od plemena jaka

Komandiri, vođe su im slavni

IVAN, Vujo i s njima Ibro stari

Sva tri hrabra, ponosna i stalna

Unuci su vojvode Vuksana.

- Kad rovačku ostavite stranu

Pređite u Moraču ravnu,

Za Moraču i Vasojeviće

Ne umijem svjetovati tiće

Oživjeće kod njih djela slavna

Vojvodâ Mine i Miljana.

A ja ne znam šta se tamo radi

I đe su mi sokolovi mladi,

Oko Lima i rijeke Tare —

Mislim da će pokajati stare…

- Pošto Crnu Goru preletite

Šumadiji vašoj okrenete

Vratite se opet ka Vračaru

U tu vašu postojbinu staru:

Dahijama kažite nek znadu

Koji śede na zemaljsku vladu

Nek ne šalju regularne vojske

Da domove pale crnogorske

Jer dok jednog Crnogorca traje

Što čast svoje zemlje ne prodaje

Njinom zemljom neće tuđin vladat

No će tako borit se i stradat

Dok nam rujna zora sine

Zrak slobode prave domovine.

- Pozdravite Pašića Nikolu

Koji posla Pavićević Lolu

Radi mira i reda u zemlji

Da ne ide po njihovj želji.

Nek se manu ambicije lude

Ovđe oni ne mogu da sude

— Nije ovo zemlja maćedonska

Ubila ih puška crnogorska! —

- Sad, gavrani, udrite u krila

Zapamtite kako vam kaza vila.

A i ja ću prije rujne zore

Ostaviti crnogorske gore

Prelećeću more u dubinu

Preć Alpe, visoku planinu

Potražiću u Parizu gradu

Starog Kralja i njegovu vladu

Kazaću mu što se ovđe radi

I da narod umire od gladi

Sirotinja u planine strada

Razgoni ih srbijanska vlada.

- Da sinovi Crne Gore male

Pravo zemlje i slobodu brane

Dok izrodi neki crnogorski

Izdajnički, podlo i nitkovski

Učiniše da se narod kolje

Ka Branković na Kosovo polje.

- Crnom Gorom krstare ustaši

Na sve strane viju se krstaši.

Jedna riječ vlada u narodu:

Svi će u smrt ili u slobodu!

- R. DEDOVIĆ, u Marselju, 10. decembra 1919.