Svojatanje crnogorskog stvaralaštva i prisvajanje Petra II Petrovića Njegoša

Za Antenu M piše: Jadranka Selhanović                                                                                                                                   

Problem svojatanja crnogorske kulture, a posebno prisvajanje Njegoša, eskalirao je nakon izgradnje Njegoševog  mauzoleja na Lovćenu. O ovome svjedoče stenogrami sjednica crnogorskih partijskih i državnih organa, održanih  sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka.

Kakav je bio stav tadašnjeg crnogorskog rukovodstva, povodom ovih pitanja, ukazuju djelovi stenografskih bilježaka sa sjednica, koje ovom prilikom objavljujemo.

Dokumenta:

Na sjednici Predsjedništva CK SK Crne Gore, održanoj 04. 03. 1977. godine, predsjednik Centralnog komiteta SK Crne Gore Veselin Đuranović, je saopštio:

.....

Treći prilaz koji se sa ovih pozicija pravi to je da se iz crnogorske kulture, iz crnogorske književnosti, literature, umjetnosti, uzima ono sve što je najbolje, ti vrhovi njeni i oni se uvrršćuju u srpsku književnost, srpsku literaturu, srpsku umjetnost itd., a ono drugo kao od prilike, eto to je vaša crnogorska kultura, literatura, umjetnost itd. Tako se prema ovim podacima vidi sasvim izvjesno da se uzimaju u literaturu ti vrhovi, Njegoš, Ljubiša, Miljan, Lalić, a da se iz lika umjetnosti uzima Lubarda, Stijović, Milunović, Zorić i još poneki, ali u glavnom ti vrhovi naše nacionalne kulture i nacionalne književnosti, umjetnosti itd. 

Na istoj sjednici, Predsedništva CK SK Crne Gore, govorio je i Vidoje Žarković, tada član Predsjedništva CK SKJ, i tom prilikom, između ostalog, rekao:

... prije svega se radi o politici nekih izdavačkih kuća i kulturnih institucija u Srbiji. Prije svega o tome se radi, ali ne samo tamo, ali najvećim dijelom u Beogradu i to onih kuća, da budemo slobodni, gdje još uvijek bunkeri velikosrpstva postoje, gdje postoje, gdje oni nijesu razbijeni, još se ne može diskutovati da Njegoš nije, gdje se ne može diskutovati da je Njegoš Crnogorac, nego da je glavni Crnogorac. ....

 I  član CK SK Crne Gore, Gojko Dapčević, književnik, govorio je na sjednici Predsjedništva CK SK Crne Gore, od 04. marta 1977. godine:

... Zato je Njegoš crnogorski pjesnik, zato je Njegošev revolucionarni humanizam u oku Narodnooslobodilačke borbe pokretao i borce naše revolucije, otkud srbiziranje Njegoša  danas, dakle poslije svega onoga što o njemu smo gotovo čuli, mislim da je to duh ideologije onih koji žale ne samo za Kosovom, nego žale i za porazom u našoj Narodnooslobodilačkoj borbi, mislim da to treba gledati u jedinstvu .....

Na sastanku Sekcije za idejna pitanja u oblasti kulture, nauke i obrazovanja, održanog 30. juna 1980. godine, predsjednik Predsjedništva Veljko Milatović, je u svom izlaganju naveo:

... i ta svađa oko Njegoša, čiji je Njegoš, ona je više izraz, kako bih kazao rasprave jedne česte nejasnoće, a često i političko-nacionalističkih premisa, jer ne može biti Njegoš ničiji sem jednog naroda kojemu pripada, ali njegovo djelo ne može biti, ako ga neko priznaje da je njegovo djelo vršilo veliki uticaj na formiranje u drugom narodu određene svijesti, onda nećemo biti u prilici da se svađamo...