Allah rahmet eylesin za Jusufa Barjaktarovića, crnogorskog komandira Mrkojevića

Piše: Vladimir Jovanović

Mrkojevići (Mrkovići), kod Bara, 4. oktobar 1913. godine. Upokojio se penzionisani komandir Mrkojevićkog bataliona rezervnog sastava Crnogorske kraljevske vojske Jusuf Barjaktarović. Tu je dužnost obavljao neprekidno od 1880. do 28. aprila 1910. godine. Na slici gore Jusuf Barjaktarović drži batalionsku zastavu, na kapi mu je ofiicrska insigija.

Starocrnogorsko pleme Mrkojevići obitava na pitomoj visoravni na kojoj se u 11. vijeku nalazila Prapratna, prijestonica Vojislava, utemeljivača dukljanskih Vojislavljevića. Obližnji Bar i Mrkojevići su od 1471. pod Mlečanima, od 1571. pod upravom Osmanlija, do oslobođenja i ponovna pripajanja Crnoj Gori 1878.

Tokom osmanske vladavine, Mrkojevići su većinom primili islam, a preci Barjaktarovića među prvima.

U Knjaževini Crnoj Gori vjerska prava priznatih religija su garantovana. Kako 1902. piše u „Glasu Crnogorca” iz Primorske nahije hodža Murteza Karađuzović, budući Muftija crnogorski: „Đe god su se Muslimani nastanili, tuda su i svoje Vakufe ustanovili i po tome i u našu domovinu Crnu Goru ima raznijeh Vakufa koji stoje pod upravom crnogorskog Muftije”, a Muftiju „po odobrenju Nj. Veličanstva Kalifa, a po želji Nj. Kr. Visočanstva Knjaza, postavlja Visoki Šajkul-slamat”.

„U Knjaževini Crnoj Gori imamo tri kadije: ovđe, u Podgoricu i u Ulcinju; njih imenuje Muftija a Vladaoc preko Ministarstva prosvjete potvrđuje; kadije sude u šeriatske mehćeme”.

„Kad bi se uviđela potreba za ograditi kakvu novu džamiju, Muftija kao starješina religije, ima tu vlast, da dadne duhovnu dozvolu da se ista ogradi, i to pošto se predhodno dobije dozvola Vladaočeva. Doslje su se u Primorskoj Nahiji ogradile tri nove džamije, na koje u sve pet vakata kao i na one stare uče muezini i u svijema se javno klanja i na ‘Hudbu’ i u namaze Kalifu, a u propisane dane sretno vladajućem Domu ‘dua’ čini”…

Upravo je za vakta komandirstva Jusufa Barjaktarovića sagrađena u Mrkojevićima prva džamija u Knjaževini Crnoj Gori. O tome je pomenuti hodža Karađuzović izvještavao u martu 1891. godine:

„Danas 21 ov. mjeseca s najvišom dozvolom (,Iradom’) Njegova Visočanstva Knjaza Nikole I. u prisustvu otmjenog naroda, po svršetku blagodarenja, sa srećom postavljen je prvi kamen u temelju nove džamije u Mrkojevićima, koja se gradi kao bogomolja za Muhamedance, vjerne i pokorne podajnike Nj. Visočanstva Knjaza. Za tu dozvolu u opšte svi Muhamedanci koljenopreklonjeno mole svemogućeg Boga da dugo poživi Knjaza i uzvisi Njegov prijestol na ponos i diku svijeh Crnogoraca. — Amin ya Muin”.

Na drugoj strani, Barjaktarovići od davnine predvode iznošenje krsta Svetoga Vladimira na Rumiju — kad je ta trojičindanska svetkovina u Crnoj Gori zaista bila praznik sve tri religije. Tradiciju je u crnogorskoj knjaževini nastavio otac komandira Jusufa, Ibrahim (Braim); on je bio barjaktar Mrkovski.

„Sa ovom svetkovinom još od nepoznatog doba vazda je upravljao barjaktar Mrkovski, koji je vazda po Mrkojevićima birao bolje i bolje junake i s krstom i s njima na Rumiju izlazio. Tim je izlazom upravljao i pok. Ibrahim Barjaktarović koji je svake godine sa barjakom u ruci a sa mačem o bedrima na Rumiju izlazio”, pisao je 1889. godine Nikola J. Vučinić u crnogorskoj „Novoj Zeti”.

„To je otac današnjeg komandira g. Jusufa Barjaktarovića. Zbog gore rečenog mi smo se riješili da se na ovoj svetkovini u svemu po starom običaju upravljamo. Za to i bilo sve je u sporazumljenju sa komandirom i potkomandirom Mrkovskim: a svetkovina ovako je odila. — Đacima mrkojevicke škole naređeno je biloo da se svaki spremi i u subotu rano u školu bude. Komandir i podkomandir obznanili su narodu kad je Trojičin dan (jer je narod mahom muhamedanske vjere)”.

O ugledu komandira Jusufa Barjaktarovića svjedoči i nekrolog koji oktobra 1913. objavljuje „Glas Crnogorca”; citiram ga u cjelosti…

* * *

Jusuf Barjaktarević. — Pišu nam iz Mrkojevića: 4. ov. mjeseca umro je komandir mrkojevićski Jusuf Barjaktarović.

Kuća Barjaktarovića bila je od davnina u Mrkojevićima jedna od prvih kuća, jer su iz te kuće bili barjaktari plemena. Prije su se zvali Bilići i jedan od njih odlikovao se u boju Turaka s Mlečićima oko gradića Šasa (Svača), da su ga Turci postavili za barjaktara, što je u ono doba značilo za starješinu plemena mrkojevićskog. To je bilo oko 1570. godine.

Barjaktarovići su se poturčili [primili islam, prim] oko 1750. godine, ali za dugo vremena držali su stare običaje i slavili slavu (Spasov-dan). Najznatniji od njih bio je Braim Barjaktarović, otac pokojnog komandira Jusufa.

Pokojni Jusuf rođen je 1850. godine. Kao mladić, ispred prvog rata, učestvovao je uz svojega oca u svima četovanjima oko Sutormana i Sozine, đe se pokazao hrabar.

Poslije rata Nj. V. Gospodar, cijeneći važnost kuće Barjaktarovića, postavio je 1880. godine Jusufa za komandira mrkojevićskog, koju je dužnost pokojnik vršio svjesno i odano do nazad tri godine kada je stavljen u penziju.

Pokojni Jusuf bio je dobar i čestit domaćin, i jedan između najodanijih Muslimana Prijestolu i Otadžbini. — Allah rahmet eylesin.