Priredio: Vladimir Jovanović
„Znajući, da naša braća iz cijele naše mile otadžbine, neprestano žele doznati, šta se je dogodilo u kom kraju usljed ovog strahovitog vremena, — pohitah, da javim”.
Ovako u jesen 1896. na Cetinje iz Kolašina piše učitelj VUK MASLOVARIĆ o veljoj poplavi koja pogodi Knjaževinu Crnu Goru; neke smo od izjveštaja, iz mnogih naših krajeva, ctirali u prethodnome nastavku…
ODBORU U POMOĆ POSTRADALIJEMA KRAJEVIMA, koji je ustrojen u prijestonici Cetinju, na čelu s mitropolito Mitrofanom, poglavarom Mitropolije - Crnogorske pravoslavne crkve, novac za nevoljinike pristizao je iz zemlje i inostranstva, o čemu je javnost, za svaku paru, uredno informisana.
NIKOLA I PETROVIĆ-NJEGOŠ odlikovao OSMANA BEĆIRA medaljom ZA REVNOST i novčano ga nagradio, jer je ovaj pilot kapetanije Ulcinjske u Zoganju spasio šestoro osoba, a i od prije se „odlikovao ovakvijem humaintarnijem i junačkijem djelom”. NIKICU PEJOVIĆA, komandira ceklinskoga koji je spašavao ljude u Bijelome Polju (Zeta), Gospodar odlikova DANILOVIM KRSTOM...
Prenijeću ostatak glavnijih fakata i opise, službene i neslužbene, o ovome potopu — najvećem u novijoj istoriji Crne Gore, te prve od izvještaja Odbora u pomoć postradalijema krajevima sa spiskovima priložnika…
- LJEŠANSKA NAHIJA, 16. novembra 1896. — Prema drugim mjestima, mi se možemo pohvaliti, osim baština, koje su bile nistrmene, te je mnoge voda odrla i snijela zemlju, i na takvim mnoge mergine srušila.
U Berima je učinjena viša šteta uśevima i sijenu. Pričaju, da su u Komanskim lugovima učinjene velike štete u sijenu poplavom rijeke Matice i njenih pritoka. Javili ste za Mirkov most na rijeci Sitnici u Farmacima; a mi sad javljamo, da je, po nalogu Njeg. Visočanstva GOSPODARA, drž[avni] inžinjer gosp. MARKO Ž. ĐUKANOVIĆ, upr[avitelj] javnih građevina, već otpočeo najbrži rad; te će, do nekoliko dana, Mirkov most biti gotov (od drva), i tim se olakšati i tako reći — uspostaviti i osigurati prijeko nužna komunikacija po narod i putnike sa Podgoricom.
- KOTOR (tada u Austro-Ugarskoj). — Pri velikoj vodenoj poplavi, koja je bila 28-og prošlog mjeseca [oktobra], bio je sljedeći slučaj; i zaslužuje pohvale, te vi ga saopštavamo.
NOC ŠOŠI, Skadranin — koji stanuje od nazad 10 godina na Cetinje — bio je rečenog dana u Škaljare; i gledajući kako voda silnom brzinom nosi sve što nađe, ugleda đe voda uhvati jednu ženu iz Škaljara, njezinog sina, i jednu đevojku isto iz Škaljara.
Noc živo im povika, da se ufate, jedan za drugoga, pa istrča iz kuće i ne gledajući koja mu opasnost životu prijeti, skoči živo u vodu, te uhvati sve tri osobe, koje, pa 50 metara daljine — boreći se sa brzinom i dubinom vode — sretno izvuče na kraj.
Pošto je Noc ove izbavio od očigledne smrti, ugleda đe voda ponese jednu ženu iz Grblja, koju, pri svemu što je bio umoren od prvog silnog napora, uz pripomoć njegovog momka MILUNA KUČA — sretno izbavi i iskoči iz vode dočekan najoduševljenije od prisutnog mnogog naroda, koji se bio skupio oko vode i gledao ovaj strašni prizor koji je sretno ispao na pohvalu Noca Šoše.
- ŠAVNIK, 14. novembra 1896. — Grozna i pregrozna je sudba snašla našu braću od jesenjih kiša i poplava; zaista takva i tolika od koje se, ne kroz mjesec ili godinu, nego i kroz desetke godina moći oporaviti neće.
Već od polovine mjeseca oktobra, pa sve do sad, kako kiša, ovaj nesretni nam gost ove jeseni, neprestano „kao iz kabla” lijeva. Potoci svud i na svaku stranu, pa i onuda kudijen nikad tekli nijesu, toliki su, da ih čovjek na konju pregaziti ne bi mogao, a rijeke su tako pridošle da se od straha pogledati ne mogu. Dosta je samo kad vam kažem da je sâm Šavnik toliko narastao, da mu visina vode od korita do površine iznosaše blizu do 2 metra, a Bukovica i još više.
Nemaše ni noći ni dana kad pljusak ne ljuštaše što najbolje mogaše; a kad se oko sebe obrni, i kad viđi strašne talase Bukovice, Bijele, a za sve Šavnika, i natmurenu svu prirodu Božiju iznad koje se gomilahu crni i gusti oblaci — čisto se čovjek uzbezekni i same mu na um padahu riječi: „ovo je Bog puštio drugi potop”.
27-og oktobra plime prevršiše svaku mjeru. Bijela, kano manita vojska, rušaše sve što joj na putu stajaše, svaki čas mijenjajući pravac — dok se najposlje ne izli u Bukovicu pod kućom MITRA RIŠNJANJINA [nakon što ovu varoš 1861. utemelji pop Luka Đurović iz Bjelopavlića, bilo je u Drobnjacima dosta odiva iz Risna, koje su dovodile na rabotu braću i rođake, odlične majstore-zidare, neki se o njih tu i nastaniše, prim] — te ova grdna vodena sila izgledaše kao kakvo veliko jezero, koje svakog trena jednako rastijaše, te nam svojim pridolaženjem navještavaše propast našijeh domova.
A Šavnik? On bijaše tako strašan da svaki čas na mahove rastijaše, dok najprije ne diže veliki lučevi most, koji bješe više od 2 metra visok, pa onda kuću ADŽIĆA [JOKA, komandira] sruši, sravnivši joj krov sa zemljom. Srećom, ova kuća nikog ne pritište, osim što u njoj propade nekim siromašnim kovačima iz Berana — koji prije nekolika dana dođoše — 200 oka žita, a toliko kumpijera i kupusa, sa alatom, te moradoše opet natrag praznijeh šaka ići okle su i došli.
Još ranije, toga dana, utekli su svi iz kuća koje stoje do Šavnika, sa svijem što im poglavnije bješe u kuće svojijeh komšija; a kad još Šavnik prodrije i kroz pjacu, pošto kuću Adžića sruši, onda nastade kukanje žalosnih žena i lelek jadne đece koja bosa gazahu vodu po pjaci do koljena bježeći ispred mutnih valova Šavnikovijeh — da život barem sačuvaju osvrćući tužni pogled na kuće svoje i kad će im ih Šavnik sa pijeskom izmiješati.
Istina, ovijem kućama nije velikog kvara učinila, kako se bojalo, što je najviše srušeni krov kuće kom. J. Adžića učinio, jer ga voda ne moga ponijeti, nego odbi vodu u protivnom pravcu, na donje mline TRIFKA TOMIĆA kojijema tako jaz zasu.
Pošto se makne krov srušene kuće i ako ikad još ovakvijeh plima bude, ali ne daj Bože, i sve će donje kuće pod ovom Šavnik upropastiti, ako se predhodno i na vrijeme ne upotrebe sredstva za obranu — što je još davno naredilo lično NJEGOVO VISOČANSTVO, i dalo naputke preko naročitog izaslanika, da se preziđe benat i voda se odbije; to je bilo god. 1892. pa i danas tako stoji.
Pomenutog dana, na Suvodolu (potoku) kod Šavnika, utopio je jedan Pivljannn dva stara soli, a umalo nije i on i konj mu, da čas prije ne dotrča nekoliko šavničke momčadi te ga spasoše.
Po svijem selima bilo je štetâ; a osobito po Radovićima, Bijeloj, Dužima i Dobrijem selima voda je učinjela goleme štete žitima; a najviše po njivama, koje se ni procijeniti ne mogu, i od kojijeh nikad više koristi biti neće. Teke je njive tako razdrlo i po njima učinjelo jaruge tolike da se iz njih po dvojica jedan svrh drugoga viđeti ne mogu; a neke je tako nasula valjem i pješčinom da sad nebi niko rekao da je tu njiva bila, jer su od tih rodnih zemalja mjesto ovoga postale visoke pješčane brežine.
Veći dio žita plime su zatekle nepožnjeven i neovršen, kog je dugotrajna kiša toliko upropastila da, ne samo slama, nego i zrno u klasu, istrulo je. Osim ovoga, ništa manje i sijena su postradala od velikijeh vjetrova, koji praćahu neprestano ovu vodenu silu, jer ih je poizobaljivalo; a čim voda, ma i malo, dovati takvo sijeno nije više ni od kakve koristi, jer odma počinje truluti — pa i ono što ne istrune poslje zaudara, te ga nikakvo živinče ne oće.
Jednom riječi: žita, sijena, putove, drvene mostove, mline, jazove i bentove — sve je voda uništila, da će stati grdne muke i troška dok se sve uvede na prvobitno stanje. Istina da još dosad nijesmo gladni, da se niko još ne žali, a žito još vrlo jevtino; ali se bojati da ne bude dosta tijesno, jer je zima već nazvala njeno „dobro jutro”.
- OCINJ [ULCINJ], 16. novembra 1896. — Oktombarska toplina i ljepota dana takva bješe, da ljudi inače i nepredviđahu, nego da će se sve i bez velika napora pobrati i unijeti… jer voda je u Blatu [Skadarsko jezero] na ljetsko doba — vrlo niska, a Bojana o ranoj jeseni i neprevire. Takvo ladnokrvno svatanje, mnogima je uzrok, da nijesu sa pobratim rumetinima [kukuruzima] toliko ni hitali, kao ni sa onijem, što je bilo poznije, da se ubere.
„Um po svijetu, a śekira po vratu” — u to oklijevanje i tursko „kadal” (polako) zateklo je i rđavo vrijeme, kada se već ozbiljno podizahu oblaci puni kiše, koja je počela padati od 20 okt. pa do posljedlji [dan] istoga, plahovito i sa vjetrom. Tek tada, viđelo se da smo prevareni u kalendaru, kad nastupiše dani kao „posljednji”, te kajanje naše bijaše pozno; jer, već 25-og udaraše kiša, što se ono veli i iz neba i iz zemlje, baš da mnogi starci ikada pamte takove ubojite kiše.
Sad već i nije drugče nastupilo nego kao „Nojevo doba” — slaba nada i za ono što se iz bregova i alijera iznijelo…
Seljaci — krajem toga Nila, koji nas noplavi vodom arbanaški[h] visova svojim upornim Drinom [Drim], koji isprijeka udara i smeta pravilnoj oduhi Bojane u Jadransko more — trude se, eda bi kako spasli svoju stoku. Sreća ih je najviša poslužila što se ovo obdan dogodilo, te su na vrijeme istu u Rečku glavicu prećerali, bar tamo, đe će i ako gladne spasti se, da ih voda ne ponese.
A Rečani pak, budući u glavici nemaju staja, povrate se natrag i zgrupišu se po kuća na taian, kojima se poslje, za nekoliko dana, i hrana šiljala. Ostali pak domovi, koji se bliže k Štoju nalazahu, izbjegli su kao i sa živijem u isti, ostavljajući svoje pobrate i skupljene rumetine na milost i nemilost Bojane — koja je ta sela s te strane užasno poharala, odnesavši im žita, slamu i sijena. U ovakvom položaju, manje više, bila su sva sela u blizini Zoganjskog luga i blata, a ta su: Reč, Ćurke, Paratuk i Štoj, jer i oni što mišljanju da su u posljednjem spaseni, bili su noplavljeni.
Tijeh dana, od 27. do 31 pr. [mjeseca] kao 1. i 2. t. [novembar], narod je tražio sebi spasa na povisočije humke štojske ravnine, na gredama i petru niski[h] kuća, kao i u one na tavan. Živo im bježijaše k moru, tražeći čisto i bezvodno mjesto, no svakako toga se naći nemogaše mimo neki pješčani humci pokraj mora.
Pogled dakle, na tolikoj širini — od mora pa do Brivske gore, pa čak tamo i preko Bojane, do ispod Lješa i izokolo nalazećih se brda — neviđaše drugo do mutno more i unj po koju kuću tavanicu i mali humak. E sad već nije teško bilo predpostaviti, da su tamošnji žitelji u opasnosti — zato su na višebrojna i razna izvješća vlastima, pa najposlje i lično uvjerenje, naredili: da se dvije barke ponesu suvijem, pošto morem nije moguće bilo od veliki[h] valova.
Narod je to jedva i čekao, zato su onako hitro i odvezli ih na kolima kroz varoš [Ulcinj] u Blato, za kojima su išli i m[o]rnari. Srećom, niko tamo nije postradao ili utopio se, osim jedno momče, koje je s društvom od 7 ljudi uvezao se u nesiguran čamac — čun, kojega je brzina vode zanijela i udarila o jedan naš, te se ovim slučajem i prevrnuo, pa tako taj jedan i utopio se; a ostali spasli su se na istoj vrbi, sa koje su se opet gledajući kako voda dere i diže topole i vrbe, pregalački u plov puštili — i tu, još na neki obližnji brežuljak, sretnje, spasli se, koje je uveče barka prifatila.
Šta je voda počinjela i kakve je štete nanijela, to je još sve neizvjesno, jer je mnogima, koji su žita bili iznijeli, dijelom ponešeno, a mnogima pak i ostalo, koje je opet jednim dijelom i postradalo; a to se vidi, kad se žužbajući baca, te onada od oklasine — kao zrela murva…
Osim toga što je poplava odnijela po đe kome i koju ovcu, zatrla piću stoci, upropastila kupušnjake i lučnjake, ona je i drugih grdni[h] šteta počinjela. Tamo, na Bojani — sv. Nikoli, učinila je, na dva mjesta, preko oraći[h] zemalja, čitave prokope (u koje doba kuća pomorske luke bila je jedno malo ostrvo).
Put s onu stranu konavla, duž Štoja, izdubila je na više mjesta; tako kako je sad i kolima otud teško doći do na konaval. Grede s mosta ponešene su; pa i sâmi prokop — kanal drugčije postoji, jer prelivajući voda preko bregova na jednu i drugu stranu iza obale lijeve k Štoju, čak od oraćih zemalja luški[h], produbla je prvo pješčani i visočiji dio mekih oraćih turski[h] zemalja, od prilike do 20 rala, te je sve ovo odnijela i stvorila novi jedan kanal, mnogo veći i širi od starog, đe se malo niže, dolje kod starog mosta sa njim i sastaje. Tako sad i nije otalen dolje k moru drugčije — nego jedna prilična rijeka, širine do 250 metara, koja udara pri samoj glavici od Đerane, odnesavši predhodno mnoge i mnoge oraćice i livade, koje su bile iza desne obale…
- JUNAČKO DJELO. - Za vrijeme poplave Zoganjskog blata kod Ocinja, lučki pilot OSMAN BEĆIR spasao je šest druga, opasnošću svoga života; i prevozio je [h]ranu onijema, koji su bili okoljeni vodom.
Osim toga, i prije se Osman odlikovao ovakvijem humaintarnijem i junačkijem djelom, spasivši u ocinjskoj luci neke ljucke živote. Za to je Njegovo Visočanstvo GOSPODAR izvolio odlikovati Osmana Bećira zlatnom medaljom ZA REVNOST i udijeliti mu 50 fiorina.
- U KORIST POSTRADALIJEH OD POPLAVA (Cetinje, 29. novembra 1896). — Sinoć su prestavljali u novom pozorištu [Knjaževsko crnogorsko narodno pozorište Zetski dom, prim] naši diletanti po drugi put „Knjaza Arvanita”, dramski čin od Nj. V. knjaza NIKOLE, i „Čestitam” od K. TRIFKOVIĆA…
Diletanti su bili nagrađeni pljeskanjem, koji odista zaslužuju. Mi se nadamo da će ih ovaj usijeh ohrabriti, te da će nam ove zime prirediti još koju prnjatnu večer, a u korist naše braće, koja čeka od nas pomoći. Pozorište je bnlo puno. Bila je cijela Knjaževska Porodica, i svi strani diilomati s familijama.
Iz Nikšića smo dobili ovaj oglas: - „Dobrovoljno pozorišno društvo nikšićsko prirediće prestavu u oči Nikoljadnevi u korist postradalijeh od poplave u našoj dragoj domovini. Moli se publika da prisustvuje što obilnije ovoj prestavi radi naše postradale braće”…
- ANDRIJEVICA, 1. decembra 1896. — Ljuckih žrtava u ovoj nahiji [Vasojevićka] nije bilo, osim što je nesrećnim slučajem ranjen MILOSAV RAIČEVIĆ iz Trepče. To je bilo ovako…
Kad je Trebačka rijeka prevrtala kuće, on sa nekoliko vojnika poče razvaljivati jednu seljansku kuću; i rasijecajući japiju, jedan vojnik ośeče mu śekirom tri prsta na desnoj ruci. Pošto njegovoj kući nije prijetila opasnost od vode, to on ranjen uputi se svojoj kući. Ali šta viđe — kuća izgorjela! U kući je bila žena sa šestoro nejake đečice, koja su sva oprašena i osmuđena izbježala ne izbavivši ništa od pokućstva i odjela.
I ženu of. RADULA SIMOVA stigao je zemeni usov, kad je bježala iz kuće, koja propadaše, te joj je izlomio kosti i istukao tijelo. Još je živa!
U izvješćima kapetanskim, koja se nalaze u Okružni sud, stoji ponaosob šteta: svakog domaćina, sela i kapetanije. Da ne bi opterećivao gospodu čitaoce sa nabrajanjem, donosim izvod iz raporata:
- kuća sasvim uništenih u ovoj nahiji 41, u pola njih je i pokućstvo propalo, 23 su još na propast, u kojima ne stanuju familije; - 513 rala podvodnice, nasutih kamenjem i pijeskom oko 300 rala, od kojih vremenom, s mnogo rada, mogu se učinjeti livade; - 861 kosa livade podvodnice sasvim unišćeno i oko 130 kosa nasute brodom; - 2.320 korijena šljiva, koje su rađale — a malih bez broja; - 95 mlina uništenih i oko 120 osušenih; - 11 valjanica (stupa); - 42 vodovoda na velikim rijekama — manjih bez broja; 121 listośek-dubrave; - 3.263 bagaša žita; - 2.150 kila džibre za šljivovu rakiju; - 85 tovara kupusa; - 112 tovara krtole; - 3.900 tovara sijena — pokvarenog ima oko 3.000 tovara; - slame od sitnog žita 316 tovara, kukuruzne 9.614 snopa; - 16 stogova lista; - 167 tovara klaka; - stanova ljetnjih 31; - podnica i greda za kuće 441 komat; - mostova na višim vodama 23 — manjih bez broja. - Ovđe se ne računa žito i sijeno, s kojim se bježalo od vode i koje je kiša pokvarila, kao ni opštinske zemlje, komunice i lugovi. Sve je to propalo.
Čim je voda malaksala, g. brigadier voj[voda] LAKIĆ sazove glavare na Andrijevici, te učininje raspored, da se poprave: putovi, mostovi, i telegrafska linija. Raspored je učinjen ovako:
- vojvoda Lakić, g. poručik LABOVIĆ, član Okružnog suda, ALEKSANDAR SAIČIĆ ađ[utant] vojvodin, gospoda komandiri: MIRAŠ ĐOLEV, BOŽINA LEKIĆ i RADOVAN MILETIN su tri bataleona – da poprave put i mostove od Nožice do Trešnjevika;
- g. JEVREM BAKIĆ, preśednik Okr. suda, gospoda komandiri RADE MIKIĆ i TRIFUN LABAN su 1½ bataleonom vojske s vrh Velike do Trešnjevnka, i tri mosta na Limu;
- g. kap[etan] V. RAIČEVIĆ, član Okr. suda, podkomandir LABUD su tri čete Šekularaca — od Šekulara do Kraštice; ovaj je put bio gotov sa priličnnm brojem mostova za pješaka 18 novembra.
23-eg novembra poče udarati jaka kiša s vjetrom, koja je trajala do 26. istog. Vode su u velikom narasle i nočinile novih šteta, jer su još od prve povodnje izgubile svoje pravce. U svoj nahiji ni jedna rijeka ne teče starim koritom. Ovom novodnjom iskvareni su mostovi koji su bili nopravljeni, osim glavnog mosta na Tari i Murinskog na Limu; mnogi su na Zlorečici, Kraštici i drugim manjim rijekama ostali na suho, a vode ih zašle.
Da nije 26. novembra, od podne, počeo padati snijeg, koji predvoji kišu, vode, i ako ne bi postigle visinu prve povodnje, učininjele bi viših šteta, jer je sva gora i lugovi oko rijeka očišćena, te nema šta začekivati rijeke da ne čine štete… Ovdašnja osnovna škola još nije otpočinjala rad, zbog pokvarenih mostova i putova. Po izvješćima kapetanskim, zdravlje u narodu je vrlo dobro.
- NIKŠIĆ, 8. decembra 1896. — Znate već da poplava nije ni ovu nahiju poštedila, po se svak o svome jadu zabrnuo, da ne čuješ drugo nego grozne opise što je poplava počinila pojedincima. Utjeha je jedina što nije bilo ljudskijeh žrtavaa, a i toga šćaše biti da nijesu mjesne vlasti nužne korake preduzule te mnoge s očigledne opasnostii spasile.
Ele, danas ima ih koji su ostali bez krova — i ako im se pomoćnica ruka ne pruži, naopako će provesti ovu zimu koja, rekbi, da ove godine prijeti da bude nemilosna, jer nam je snijeg već u nohode došao; a od jučer objužilo, da se je bojati opet navale od vode. Ali da prijeđemo na drugo.
Na glas da se je na Cetinju obrazovao Odbor u korist postradalijeh krajeva našijeh od poplava, i naša se je varoš odazvala, te pokupila i dostavila Cetinjskom Odboru priličnu svotu. Štoviše, uoči Nikoljadnevi, naše dobrovoljno pozorišno društvo priredilo je prestavu u istu svrhu… Mi bi željeli da nam ova vrijedna družina češće sakuplja; i da novac, koji mi po kafanama nemilo trošimo, tu prinosimo na razne svrhe, kojijeh oskudijevamo, a koje su od opšte koristi. Takove zabave srce oplemenjuju, duh snaže, um oštre, a povrh svega mnoge praznine nadopunjuju. Mi smo uvjereni da se vrijedna družina neće oglušiti, samo da s naše strane bude više naklonosti prama istoj, više odziva i više blagodarnosti. Ruka ruku umiva, a obje obraz.
- ZETA, 15. decembra 1896. — Natrag nekoliko vremena, kao što je već poznato, bila je velika vodena noplava u ravnoj Zeti, koja se ne pamti. Rijetko je bilo kuće u svoj Zeti, u koju nije voda ulazila, do gornjeg sprata, a u podačama i do vrh šljemena. Narod zetski pored potopljenog žita, sijena i životinje bijaše u velikoj onasnosti od udave, ali blagodareći Bogu i milostivom GOSPODARU, niko se nije udavio; jer gornja sela zetska bila su poplavljena samo 48 sati, počem bijaše prelila Morača i Cijevna, pa čim je popuštila velika kiša i pomenute rijeke popuštiše, te se vrnuše u svoja korita.
A u donja sela već je bilo drugčije; njih ne samo što su poplavile Cijevna i Morača nego još podušilo Blato tako da su za nekoliko dana bila pritisnuta do na vrh kuća.
U donjoj Zeti htjelo je biti mnogo utopljenog naroda, da nije na sâmi dan poplave u cik zore prispjelo Njegovo Visočanstvo sa ceklinskim i virskim lađama, te su pola udavljeni narod hvatali po vodi. Pošto iz ovih gornjih sela niko nije mogao od vode prijeći da vidi što se tamo radi, to nam pričaju oni koji su se sa opasnošću borili:
- da je Gospodar, pored velike kiše i vjetra, u najprvoj lađi jurio, te lično hvatao one, kojima je život o dlaci visio, pa poslje naredio, da se narod preveze u neka ceklinska i ljubotinska sela, đe im je odmah država opremila nužnu hranu.
Gospodar je ovoga puta, najmilostivije pomagao one, koji su najživlje priskočili u pomoć da izbave nostradale od udave. Ovom prilikom desi se, uoči najviše poplave na magazin Plavnicu, ceklinski komandir NIKICA ŠUNJIN PEJOVIĆ, koji je pređe zore pohitao sam, u neki mali čunić, da javi Ceklinjanima, da hitaju s lađama u Zetu. Usput čuje kuknjavu žena i đece, pa pohita k njima, kad tamo, ima što viđeti: Morača potkopala kuću nekog Bjelopoljca; zidovi padaju, a čeljad vise o ključevima kuće. Ovaj, pored velike svoje opasnosti, izbavi ih, pa pohita s njima put Ceklina, i u razdvoj noći i dana srete Gospodara sa Ceklinjanima, đe hita u pomoć.
Pričaju, Gospodar je lično dolazio kod pomenute kuće, i kad je vidio kakva je opasnost grozila familiji, onome, ko ih je izbavio, darovao je pomenutom komandiru KRST DANILOV i 200 fiorina; suviše je naredio, da on po svojoj uviđavnosti podijeli postradalim, kao i onim, koji su im najviše u pomoć pritekli, svu so koja se nalazila u magazin plavnički — oko 50 hiljada kila.
Pored velike i neopisane štete, koja je ovoga puta snašla narod zetski, ipak obasut milošću Gospodarskom prilikom njegova dolaska, narod nije klonuo duhom, jer svako ima tvrdu nadu u njegovi darežljivu ruku, govoreći: „Bog će i Gospodar za nas misliti”.
- ODBOR U POMOĆ POSTRADALIJEH KRAJEVA, spisak prvih priložnika:
- njegovo visočanstvo GOSPODAR, 4.200 fiorina; - njeg. visoč. PRESTOLONASLJEDNIK, 192; - njihova car. visočan. vel. knjaginje MILICA i STANE, rubalja 3.000; - njegova svjetlost knjaz MIRKO, 48 fiorina; - njezina svjet. knjaginjica ANA, 19,20; - njezina svjet. knjaginjica KSENIJA, 5; - njezina svjet. knjaginjica VJERA, 2; - njegova svjet. knjaz PETAR, 2; - njegovo visokopreosveštenstvo g. mitropolit MITROFAN, 50; - vojvoda BOŽO PETROVIĆ, 30; vojvoda ILIJA PLAMENAC, 60; - NIKO MATANOVIĆ, 40; - vojvoda GAVRO VUKOVIĆ, 30; - vojvoda SIMO POPOVIĆ, 25; - dr. P. MILJANIĆ 25; - vojvoda ŠAKO PETROVIĆ, 20; - FILIP PETROVIĆ, 20; - serdar JAGOŠ RADOVIĆ, 20; - MARKO VUKOTIĆ, 20; - prof. FILIP KOVAČEVIĆ, 20; - vojvoda ĐURO CEROVIĆ, 10; - PERO JOVIĆEVIĆ, 10; - dr LAZO TOMANOVIĆ, 10; - dr J. SLADE, 10; - pop VIDAK POPOVIĆ, 10; - MALIŠA TATAR, 10; - MARKO L. IVANIŠEVIĆ, 10; - VIDO L. IVANIŠEVIĆ, 10; - prof. JOVO LJEPAVA, 10; - ŠPIRO OGNJENOVIĆ, 10; - braća SPASIĆI, 10; - LAZO ČEFA, 10; - NINO VITOROVIĆ, 10; - JOVO DRECUN, 10; - LUKA ANĐUS, 10; - JOVO DREČ, 9,60; - JAKO DRECA, 9,60;
- ALEKSANDAR VASILJEVIČ KRASOV, nastojatelj pridvorne kamenoostrovske crkve u Petrogradu, 50 fiorina; - g-đica SOFIJA II-ga MERTVAGO, načal[nica] Đevojačkog institita na Cetinje, 50; - g-đica MARIJA ALEKSANDROVNA MATRENINSKAJA, 30; - učenice VI i IV klase Đevojač. inst. na Cetinje, 15; - polkovnik SUMAROKOV, 50; - crnogorski konsul iz Đenove markiz DE FERARI, 200 it. lira i 90 forinti; - braća JOVANOVIĆI iz Pančeva, 100 forinti; - A[rsa] PAJEVIĆ iz Novoga Sada, 50; - Š. PIGE, 30; - radnici Knjaž. Crnog. Državne Štamparije na Cetinje, 15,50; - serdar RADE PLAMENAC, 10; - kom. Mitar Martinović, 10; - JOVAN PIPER, 10; - prof. BOŽO NOVAKOVIĆ, 10;
- proto KRSTO MATANOVIĆ, 6; - VASO PIPER, 6; - prof. R. TOLINGER, 5; - ŠAKO FILIPOVIĆ, 5; - ILIJA POPOVIĆ, 5; - MARTIN POPOVIĆ, 5; - MITAR DRECUN, 5; - kom. MILO MARTINOVIĆ, 5; - RADOJE ROGANOVIĆ. 5; - JOVAN LAZOVIĆ, 5; - JEVTO NIKOLIĆ, 5; - protođakon FILIP RADIČEVIĆ, 5; - PAVLE ROVINSKI, 5; - ĐUZA ĐURAŠKOVIĆ, 5; - ILIJA HAJDUKOVIĆ, 5; - ĐURO POPOVIĆ, 5; - prof. LAZAR PEROVIĆ, 5; - SAVO RADULOVIĆ, 5; - NIKO PEJANOVIĆ, 5; - LABUD GOJNIĆ, 5; - MILOŠ DRAGIĆ, 5; - NIKO S. MARTINOVIĆ, 5; - JOŠO JOVOVIĆ, 5; - ĐURO B. BUJANOVIĆ, 5; - NOC KODELA, 5; - braća GAŠIĆI, 5; - BUTO MEMOVIĆ, 5; - JEVTAN BALTIĆ, 5; - MATIJA KOLIĆ, 5; - prof. MILO KOVAČEVIĆ, 5; - ZEF ĆURČIJA, 5; - JOVAN ANDRIĆ, 5; - gospođa MARICA GOROVA, 5;
- njezino kraljevsko visočanstvo knjaginja napuljska JELENA, franaka 5.000; - njegovo visokopreosveštenstvo g. mitrop. [h]adži SAVA KOSANOVIĆ, 1.000 fiorina; - ministar pravde dr V. BOGIŠIĆ, 60; dr. RAKO KALUĐEROVIĆ, 30; - dr LUJO konte VOJNOVIĆ; 20; - MIHAJLO ĆUKOVIĆ, trgovac iz Dubrovnika, 20; - DAMJAN SKOČIĆ iz Šibenika, 10; - dr VRATISLAV ČERNI iz zlatnog Praga, 10; - madam ENESKO, 10; - NIKOLA KAŠIKOVIĆ urednik „Bos. vile”, 10; - ĐORĐIJA ŽUTKIĆ iz Kotora, 10; - kom. JANKO VUKOTIĆ, 15; - kap. MAŠAN BOŽOVIĆ, 10; - kap. MILOŠ RADOVIĆ, 10; - kap. IVO ĐUROVIĆ, 10; kap. MILUTIN NIKOLIĆ, 10; - dr. NOVICA KOVAČEVIĆ, 10; - kapel. F. VIMER, 10;
- inž. ANDRIJA RADOVIĆ, 5; - poručik ILIJA BOJOVIĆ, 5; - poručik ANANIJE MILAČIĆ, 5; - poručik TOMAŠ PAVLOVIĆ, 5; - poručik STEVO JOVIĆEVIĆ, 5; - bat. ađutant PAVLE PLAMENAC, 5; - bat. ađutant NIKOLA MITROVIĆ, 5; - poručik JOVAN BEĆIR, 5; - poručik RADOVAN VEŠOVIĆ, 5; - poručik MILUTIN VUČINIĆ, 5; - ANDRO Š. MILIĆ iz Kotora, 5; - ŠPIRO JOVANOVIĆ iz Kotora, 5; - TOMO KOPAČ, dvor. pećar, 5;
- ŽIVKO DRAGOVIĆ, 4; - ŠPIRO MILIĆ, 4; - gospođica JOKE TATAR, 4; - PETAR MILIĆ, 3; - ĐURA ŠOĆ, 3; - PAŠKO KOKA, 3; - NIKOLA JOVANOVIĆ, 3; - ILIJA VULETIĆ, 3; - PAVLE VUISIĆ, 3; - MILOŠ MARKOVIĆ, 3; - ZEF KODELI, 3; - SLAVO RAMADANOVIĆ, 3; - PERO MARTINOVIĆ, 3; - ATANAS ZLATAR, 3; - RAMO MARTINOVIĆ, 3; - MIĆO ĐURAŠKOVIĆ, 2; - SAVO JABLAN, 2; - LUKA VUKMIROVIĆ, 2; - ILIJA VICKOVIĆ, 2; - BOŽO ĐURAŠKOVIĆ 2; - braća VUIĆI, 2,50; - ĐORĐIJA RADULOVIĆ, 2; - ALEKSANDAR GARDŽOLA, 2; - braća ŠOŠI, 2; - ŠABO SERATLIĆ; - LUKA B. MARTINOVIĆ, 2; - SAVO RADONIĆ, 2; - JOVO POPOVIĆ, 2; - MARKO BOJOVIĆ, 2; - NEŠO IVANOVIĆ, 2; - MARKO ŠPADIJER, 2; - VUKO J. MARTINOVIĆ, 2; - JOVO ĐELOVIĆ, 2; - NIKOLA P. MATANOVIĆ, 2; - MILO V. MARTINOVIĆ, 2; - NEĐELJKO MANDIĆ, 2; - JOVAN GOLUBOVIĆ, 2; - ĐURO ŠPADIJER, 2; - NIKOLA ŠPADIJER, 2; - BEŠO STIJOVIĆ, 2; - MIĆO BAROVIĆ, 2; - MARKO TOMOVIĆ, 2; - PERO L. IVANIŠEVIĆ, 2; - TOMO M. MARTINOVIĆ, 2; - PERO JOVOVIĆ, 2;
- ZEF AŠTA, 1,50; - JOVO KOSIĆ, 1,50: - TODOR VUČINIĆ, 1,50; - NIKOLA GULI, 1,50; - LAZO NOKOVIĆ, 1,50; - MITAR ĐURIŠIĆ, 1,50; - FILIP SIMONI, 1; - RISTO BILANOVIĆ, 1; - BOŽO ĆIĆUN, 1; - MIJAT MIJATOVIĆ, 1; - JAKO SIMONI, 1; - RISTO ŠIJANOVIĆ, 1; - JOVAN SKADRANIN, 1; - STEVAN VUJOŠEVIĆ, 1; - NOC ŠESTANI, 1; - RISTO TAMINDŽIĆ, 1; - DAMJAN MARINOVIĆ, 1; RISTO VRANJEŠ, 1; - MILO MILETIĆ, 1; - PERO V. MARTINOVIĆ, 1; - LAZAR SIMONI, 1; - ŽIVKO BILANOVIĆ, 1; - NOVAK BURIĆ, 1; - TOM MALJA, 1; - gospođa IVANA NIKIČINA, 1; - braća MEMEDOVIĆI, 1; - NIKO P. MARTINOVIĆ, 1; - ZEKO ZORIĆ, 1; - MATIJA ŠESTANI, 1; - ANTON RAINVAIN, 1,50; - VASILJAK TEODORIDES, 1; - TIMOTIJE GAGOVIĆ, 1; - OBREN STEVANOVIĆ, 1; - TOMO STEVANOVIĆ, 1; - PERO TANOVIĆ, 1; - JOVAN ĐEMINOVIĆ, 1; - MILOŠ STJEPANOVIĆ, 1; - NIKO A. JOVIĆEVIĆ, 1; - MILOŠ KOSMAJAC, 1; - gospođa JOVE JOVOVA, 1; - ROKO KROMIĆ, 1; NOC ROKA, 0,50; - JOVAN DRAGUTINOVIĆ, 0,50; - FILIP BIŽI, 0,50; - ILIJA DŽANJEVIĆ, 0,30; - GEGA MORGEGA, 0,30…
(Kraj)
* * * * *
- Tekst je dio serijala „Kultura śećanja sa V. Jovanovićem” koji finansira MINISTARSTVO KULTURE I MEDIJA iz podfonda za dnevne i neđeljne štampane i internetske medije
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR