Čegović si?

Priredio: V.J. 

Stari Kralj razgovara s grupom malih Crnogoraca. Ova je vrlo rijetka fotografija; ako ne i našoj javnosti dosad nepoznata. 

Dječaci su, po običaju, skinuli kape. Kralj, sudeći po ozbiljnosti na licu, pažljivo sluša njihove odgovore. 

Fotografija je nastala 14. aprila 1913. na Cetinju, kada je održana velika svečanost u povodu oslobođenja Skadra. Na slici desno, naslućuje se postrojena jedinica vojske s krstaš-barjakom… 

Nikola I Petrović-Njegoš u to vrijeme je već 53 godine na prijestolu. Iako nije mogao znati baš sve svoje Crnogorce, one istaknutije — pa bili oni ma i iz najmanjih bratstava — svakako jeste. 

Drugim riječima, na pretpostavljeno pitanje: ČEGOVIĆ SI? – po dobijenom odgovoru svakako je poznavao barem nekog od bratstvenika ovih dječaka. A ukoliko je razgovor išao u tom pravcu, možda bi slijedilo ili prethodilo pitanje: KOGOVIĆ? 

Upitnici „čegović” i „kogović”, nastali su od genitiva zamjenica „ko” i „što”, kad im se doda nastavak prezimena (sufiksa) „ović”. U crnogorskome jeziku su opšteprisutni. Evo nekoliko vjerujem interesantnih stručnih nalaza o ovoj temi… 

- Lingvista Mihailo Stevanović 1931. u studiji „Istočnocrnogoski dijalekti” navodi primjere: „KOGOVIĆ si ti? (Kako je tvoje prezime?) - ČEGOVIĆI su oni? - Kogovići su ti oni prijatelji? - Za kogovićima daje onu đevojku? - Čegovići najviše žive u tvome selu? (Otuda i NIKOGOVIĆ — kako se kaže za nekog iz lošeg bratstva)”. 

- U jednoj još ranijoj studiji, iz godine 1899, „Gramatici i stilistici hrvatskoga ili srpskogo književnog jezika”, hrvatski filolog Tomislav Maretić, analizira „i riječ (crnogorska) POGANOVIĆ, koja je još i tijem osobita, što je izvedena od pridjeva: pogan”. 

„Od pridjeva su izvedene i riječi DRAGOVIĆ, GRĐEVIĆ (t. j. grđi od koga, crnogorska riječ). Pače i od zamjenica ima riječi, koje ovamo idu: KOGOVIĆ ili ČEGOVIĆ (t. j. čij sin), NIKOGOVIĆ (t. j. ničij sin), TOGOVIĆ (crnogorska riječ: nije togović t. j. nije za taj posao)”. 

„Prema riječma kao: BANOVIĆ, KRALJEVIĆ načinjene su i ove: MAJKOVIĆ (sin majčin), KUĆEVIĆ (čovjek od dobre kuće); ODŽAKOVIĆ (isto što: kućević), KOLJENOVIĆ (čovjek stara koljena), premda pridjeva majkov, kućev, koljenov, odžakov — nema”.