Uz grmljavinu topova i pušaka, NJEGOŠA na Lovćenu sahrani KNJAZ (1855)

Priredio: Vladimir Jovanović

U petak i subotu, 26. i 27. avgusta 1855. po starome kalendaru, a 7. i 8. septembra te godine po novome —— odlukom knjaza i gospodara Crne Gore Danila I Petrovića-Njegoša —— obavljene su ove ceremonije:

- ekshumacija iz grobnice u Cetinjskome manastiru Petra II Petrovića-Njegoša, arhiepiskopa i mitropolita, od 1830. do 1851. autokefalnog vladike Mitropolije cetinjske - Crnogorske pravoslavne crkve i državnoga gospodara 

- sahrana Njegoševa u crkvi Svetoga Petra Cetinjskoga na Jezerskome vrhu Lovćena. 

Kada je naš istoričar, Risto Dragićević (1901-1980), objavio 1949. svoju knjigu „Članci o Njegošu”, uz obilje dragocjenih podataka, on nije mogao u crnogorskim arhivima, koje je savjesno pretraživao, da između ostaloga pronađe i objavi datum: kada su tačno 1855. Njegoša u toj lovćenskoj crkvi Crnogorci sahranili. 

Dragićević je tvrdio da su epidemija kolere, koja 1855. haraše po Austrijskoj carevini, na području Boke Kotorske, a zbog čega  je knjaz Danilo naredio da se zatvori crnogorsko-austrijska granica, uzroci što u evropsku javnost navodno nijesu prodrle vijesti o novoj sahrani Njegoša, na Lovćenu. 

Jedan drugi crnogorski istoričar, njegošolog Jevto Milović (1908-1991), vrijedno istražujući upravo i austrijske fondove, popuno je mnoge arhivske praznine naše istoriografije, otkrivajući na primjer faktografiju da je u proljeće 1845. Njegoš otpočeo izgradnju svetopetrovske crkve na Lovćenu. 

Slično tome, uz pomoć austrijskih izvora, utvrdilo se i da je u ljeto 1855, premda je sanitarni kordon poradi epidemije kolere zaista uveden, nije posve blokirana baš svaka poštansko-kururska veza, te su vijesti o Njegoševoj sahrani na Lovćenu ipak objavljene u štampi austrijskoj. 

Podatke tome je pronašao i objavio crnogorski publicista Savić Marković – Štedimlija (1906-1971). Nakon decenijskog zatočenja u gulazima SSSR-a, deportacije 1955.  u Jugoslaviju i novog, petogodišnjeg zatočenja na Golome otoku, po pripuštanju na slobodu jugoslovenske vlasti su mu nametnule zabranu javne djelatnosti

Ali, koristeći se potpisom svoje supruge, Ljubice Klančić, Marković je 1962. u „Istorijskim zapisima” objavio prilog „Drugi Njegošev pogreb” (XIX-2, Titograd, 291-302), citirajući pisanje austrijske presse o vladičinoj sahrani na Lovćenu. Svi podaci koje je Marković objavio su tačni, a najznačajniji je opis ceremonije iz novosadskoga lista „Србски Дневник”… 

Napominjem, u bilo kojem vlastoručnom zapisu, Njegoš ni u aluzijama pomenuo nije želju da se uopšte sahrani na Lovćenu, pa ni u tamošnjem hramu Svetoga Petra Cetinjskoga, svojoj zadužbini — to nije uradio ni u testamentu koji i napisa i potpisa 20. maja 1850. na Prčanju kod Kotora.  

Svako može da provjerava vjerodostojnost činjenice da Njegoš svoju svetopetrovsku crkvu na Lovćenu nikad nije nazvao „zavjetnom”, niti je u njoj za života naredio da mu kopaju grobnicu. 

Milorad Medaković (1824-1897), Srbin porijeklom iz Hrvatske, austrijski državljanin, Njegošev sekretar od 1844. do 1848. godine, više od tri decenije nakon Njegoševe smrti, a kojoj nije prisustvovao — objaviće 1882. kako se glavari Crnogorci, okupljeni kod umirućeg Njegoša užasnuše kad od vladike, očigledno prvi put, navodno čuju da on želi sahranu na Lovćenu. Doslovno, Medaković tvrdi da Njegoš na svojoj potonjoj uri, kad navodno veli da ga kopaju na Lovćenu, „TRABUNJAŠE (buncaše)”, a „OD ČEGA SE GLAVARI POPLAŠE, da nije SKRENUO S PAMEĆU”!…

 Hronološki prvi, tek po smrti vladičinoj, nama poznati izvor u kojem se pominje NAVODNA USMENA Njegoševa želja, izgovorena tvrdi se u agoniji samrti: da bude sahranjen na Lovćenu — pismo je trećeg lica, iz Austrijske carevine, od 10. novembra 1851. godine.  

Ali tu se navodi da je Njegoš tražio: da ga na Lovćenu sahrane NE U CRKVI, NEGO – KOD CRKVE. Razlika je nemala.

„KNJAZ  D A N I L O  DONOSI ODLUKU da se Njegoševi posmrtni ostaci prenesu na Lovćen”, piše istoričar dr Branko Pavićević. „To je učinjeno u septembru 1855. godine”. 

„Vladičine posmrtne ostatke do kapele na Lovćenu pratio je knjaz sa knjaginjom Darinkom i ‘svi glavari, sa mnoštvom svještenstva i silan narod’” („Izabrana djela: Danilo Petrović Njegoš, knjaz crnogorski i brdski 1851-1860”, Podgorica, 2007, 239). 

Drugim riječima crnogorska država, čiji je suverenitet onomade predstavljao Knjaz, preuzela je staranje i o tome đe i kako će počivati bivši naši vladari. 

Danilo je prvi Knjaz Crne Gore nakon Đurđa, iz treće crnogorske dinastije Crnojevića, koji je, po predanju, napuštivši 1496. otadžbinu pod ucjenom Turaka, ostavio i državnu, svjetovnu ili mirsku vlast crnogorskim vladikama — poglavarima autokefalne Crkve. 

Međutim, proglasivši Danila za Knjaza, opšti glavarski zbor Crnogoraca prekršio je odredbu Njegoševa testamenta da se njegov zakoniti nasljednik-sinovac zavladiči, tj. kako su i napisali i potpisali 1/13. marta 1852. naši glavari da od tada; 

- „CRNOGORSKA DRŽAVA biva mirsko i nasljedstveno KNJAŽESTVO”.

U nastavku, po hronološkome redosljedu kojim su vijesti o Njegoševoj sahrani na Lovćen poslate „s crnogorske granice” i iz Crne Gore, objavljujem i citate i faksimile iz austrijske štampe o ovome događaje; a to su napisi iz listova: „Carsko-kr. službene narodne novine”, „Agramer Zeitung”, „Србски Дневник”. 

I premda smo skoro na „Anteni M” citirali, ponovićemo zapis pomenutog M. Medakovića o ekshumaiciji iz Cetinjskoga manastira i sahrani Njegoševoj 1855. na Lovćenu s obzirom da je ovaj prisustvovao događajima, o kojima tri decenije kasnije objavi zapis… 

* * * * * *

 (18. avgust/30. avgust 1855) 

– CERNAGORA. - S cernogorske granice. 30. kol[ovoz]… 

Do koi dan prenosit će se zemaljski ostanci upokojenoga vladike Petra II, gospodara cernogorskog na verh visoke planine Lovčena te će se tu položiti u cerkvu, koju je pokojnik u slavu sv. Petru sagradio. Težku je kletvu on ostavio, da mu se tielo njegovo tu sahrani. Prenašenje to činit će se s velikom svetkovinom. – S.D. (Izvor: CARSKO-KR. SLUŽBENE NARODNE NOVINE, XXI-213, Zagreb, 18. sept. 1855, 1-2) 

* * * * * *

(26. avgust/7. septembar 1855. - članak u prijevodu s njemačkoga) 

- S crnogorske granice. – Pokojni vladika Petar II izrazio je u svome testamentu želju da njegovo mrtvo tijelo bude sahranjeno na vrhu planine Lovćen. 

Sadanji Knjaz, izvršavajući želju svog uvaženog prethodnika, naredio je da se u crkvi, koju je on podigao na Lovćenu kratko vrijeme prije svoje smrti, uredi grobnica, koju će čuvati permanentna straža sa četiri topa. 

Posmrtni ostaci pokojnika će biti na svečan način odnijeti na posljednje počivalište. (Izvor: AGRAMER ZEITUNG, XXX-212, Zagreb, 17. sept. 1855, 2) 

* * * * * *

(30. avgusta/11. septembra 1855) 

- ♁ Na Cetinje, 30. avgusta. – U petak u jutro u crkvi izzidani grob upokojenog vladike Petra II otvoren je, sanduk izvađen i stajao je u crkvi do u subotu iz jutra. 

Zorom u subotu oglasila su zvona i topovi da se narod prikupi. 

Dva arhimandrita i 20 sveštenika i dva đakona obuku se u crkvi, i poslje očitane molitve u 7 sati ponesu iz crkve smrtne ostatke. 

Sprovod je bio velik, koji prođe kroz avliju dvora Knjaževa. Dok podignu mrtvački sanduk, zazvone zvona, a zapucaju topovi; a kad se ukažu na kapiji dvoru Knjaževa, onda učesta pucnjava topova, a kad topovi prestanu, onda na močalinama stojeći Crnogorci prospu oganj iz pušaka. 

Sam Knjaz sa Knjaginjom i sa ostalom svitom krenu se, te su pokojnika popeli do na samu visinu Lovćena. 

Niko ne bi mogao vjerovati da će se, onolika težina i onako težkim putom, na 3 ½ sata iznijeti, no Crnogorci, vješti visokim klisurama, junački iznesoše svog bivšeg Gospodara na najvišu planinu — i tim se ispuni posljednji pri samrtnom času učinjeni zavjet Petra II. 

Počem su smrtne ostatke u crkvu u raku položili, zapuca 1.000 pušaka u dva put i krene se sva vojska i spušti se na Ivanova Korita. Tu ima preizvrijedna voda, koja je studena kao da iz samog leda izvire. 

Oko tri sata po podne krene se Knjaz s Knjaginjom i sva vojska za njima, te stignu u veče na Cetinje. 

Poradi pojavljene kolere u Primorju, praviteljstvo ovdašnje izdalo je naredbu da se ne smiju Crnogorci s Primorcima mješati, dok se ne vidi šta će za bolesti biti. (Izvor: СРБСКИ ДНЕВНИК, Novi Sad, 76, 25. sept. 1855, 3). 

* * * * * *

1882. godina - M. Medaković, „П.П. Нѣгош, послѣдньи владаюћи владика црногорски” (Novi Sad, 182-183) 

…A te godine [1855-te] mjeseca septembra iznesu ga [Njegoša] i polože u grobnicu u crkvi Svetoga Petra na Lovćenu.  

Knjaz Danile sa knjaginjom, sa glavarima i množinom sveštenstva izpratiše smrtne ostatke vladike Rada do na Lovćen. 

Kad će se nositi smrtni ostaci vladičini na Lovćen — dok to čuje njegov otac stari Tomo Markov, kojem bješe tada sto godina, dojaši na konju na Cetinje da i on isprati svoga sina. 

Kad se otvori ozidana raka, vidi se da je skrinja mnogo izagnjila i da se tako odnijeti ne može, te knjaz Danile naredi da se načini druga, nova, u koju da se stavi onako kako je; ali oćaše knjaz Danile da vidi vladiku, pa to kaže svome sekretaru, a ovaj će mu reći, da to nipošto ne čini, jer crkovni kanoni zabranjuju otvarati grob prije sedam godina. „Ali samo malko da viđu kakav je” — reći će Knjaz — a sekretar: „Nimalo - nipošto”. 

Ali Knjaz naredi da malko otvore, a u to dođe i stari Tomo, te kad otvore samo jedna ruka bješe cijela, koju starac sa suzama poljubi, a ostalo tijelo bješe kano glib — pa se mnogo kajaše knjaz Danile što nije poslušâ riječi svojeg sekretara. 

Vladika ostavi svoijem nasljednikom svojeg sinovca, sina Stanka Stijepova, Danila, kojeg držaše kod sebe osam godina, davajući mu učitelje, da ga poučavaju i da se sprema za budućeg Gospodara Crne Gore. Knjaz Danile bio je znamenit Gospodar:
odvažan, pravičan i rodoljubiv, i zaslužuje da se njegova djela predstave u istinitome vidu”. 

* * * * * *

Svjedok Njegoševe sahrane 1855. na Lovćenu je i serdar Đuko Stanojev Sredanović (1813-1864) rodom iz Dobrskoga Sela, onomade vladičin tjelohranitelj na putovanjima po Evropi. 

Serdar je autor pjesme „Prijenos tijela vladike Petra II. s Cetinja na Lovćen (1855)”, sa u osnovi vrlo tačnim stihovanim opisom sahrane Njegoša na Lovćenu. Tu smo pjesmu takođe objavili — eto je cjelokupne na linku ispod…