Dokleja, grad katedre arhiepiskopa i mitropolita Dukljanske crkve

Priredio: V.J.

Ostaci hrama katedre DUKLJANSKE CRKVE, od prije više od milenijuma, možda su uslikani i na gornjoj, naslovnoj fotografiji, nastaloj 1893. kada je starinu Dokleje, uz ugovorno dopuštenje crnogorske knjaževske vlade, istraživao i britanski arheolog Džon Artur Raskin Munro (1864-1944), docnije rektor Linkoln koledža u Oksfordu…

„Illiryci sacri” (ili „Illyricum sacrum”), monumentala crkvena istorija Balkana, svojevrsna enciklopedija najranijih doba hrišćanstva Južnih Slovena, pečatana od godine 1751. do 1819. u osam tomova, donosi i dragocjene podatke o — Dukljanskoj crkvi, starocrnogorskoj jurisdikciji najkasnije iz 9. vijeka, a čije je śedište u gradu Dokleji.

U sedmome tomu „Illiryci sacri” iz 1817, koji potpisuju Daniele Farlati i Đovani Đ. Koleti, a pečatan je u Veneciji, na temelju izvora s početka nove ere, navode:

- „Dokleja (Diocela), stari i slavni grad u gornjoj Dalmaciji, čini se da se nalazi nedaleko od močvare Labeati, odnosno jezera Skadarskoga”.

U Dokleji, najkasnije od 450. godine je episkopska katedra, a docnije, najkasnije od oko 877. godine katedra arhiepiskopsko-mitropolitska Dukljanske crkve, nazivaju je: ECCLESIA DIOCLETANA.

Naime, „Illiryci sacri”, na temelju sačuvanih, nepotpunih podataka donosi popis Episkopa Dokleje (EPISCOPI DIOCLEA): - Evander, pretpostavlja se 451. učesnik IV Vaseljenskog sabora u Halkidonu (Σύνοδος της Χαλκηδόνας); - zatim, Pavle; - Nemesion.

Slijede nama još interesantniji podaci…

Najkasnije oko 877. godine tj. u epohi kada su na prostorima savremene Crne Gore već bili doselili Sloveni, i ovđe primili hrišćanstvo, a u ta doba Hristova Crkva bijaše jedinstvena — katedra u gradu Dokleji je uzdignuta u arhiepiskopsko-mitropolitsku Dukljansku crkvu.

Radi usporedbi, koje za mnoge nijesu suvišne, govorimo o epohama dovršetka procesa hristijanizacije i stvaranja crkvene jurisdikcije slovenskih predaka savremenih Crnogoraca OKO POLA MILENIJUMA prije nego je Duklja okupirana — od Srba (Raška, Nemanjići) i prvog poznatog njihovog episkopa na ovim prostorima iz samoupravne Žičke arhiepiskopije.

Dakle, najmanje četiri arhiepiskopa-mitropolita su stolovali u gradu Dokleji još u 9. i 10. vijeku, iako imena prve trojice za istoriografiju ostaju nepoznata, ali o njima ima posrednih fakata.

„Illiryci sacri” od Arhiepiskopa Dokleje (ARCHIEPISCOPI DIOCLEA), odnosno Mitropolije Dukljanske (METROPOLIS DIOCLETANA) tj. Dukljanske Mitropolite (DIOCLETANO METROPOLITÆ) ili Arhiepiskopa Mitropolije Dukljanske (ARCHIEPISCOPI METROPOLIS DIOCLETANÆ) — poimenično navodi:

- Jovana (Joannes), oko 950. godine, sa titulama Arhiepiskop Dukljanski (ARCHIEPISCOPUS DIOCLETANUS) i Mitropolit Dukljanski (METROPOLITA DIOCLETANUS).

Docnije, od sredine 11. vijeka, sa uzdignućem Dukljanske države Vojislavljevića (Sclavorm Regnum), iz Dokleje, grada poharanog ratovima i možda katastrofom zemljotresa, katedra i naslov su prenijeti u „slavni grad Bar”.

„Dukljanska crkva (ECCLESSIAM DIOCLEA), koja je prije bila Episkopa, kasnije je dobila pravo i naslov Arhiepiskopa”, navodi „Illiryci sacri” u tomu iz 1817.

„Jer, pošto se Mitropolit Barski (Antibarensis Metropolita) nekada zvao Dukljanski (DIOCLIENSIS), i zadržao titulu obje Crkve, to je svakako argument, da dostojanstvo i mitropolitska moć Bara nije proizašla ni iz jednog drugog mjesta osim iz grada i Dukljanske crkve (ECCLESIA DIOCLEA), i da je Barska crkva naslijedila mjesto Mitropolije Dukljanske (METROPOLIS DIOCLETANA)”.

Navode i da papa „Aleksandar II godine 1062. napisa pismo Petru poštovanom ARCHIEPISCOPO DIOCLIENSIS ATQUE ANTIBARENSIS ECCLESIA; ali njemu pripisuje i skoro sve hramove za koje smo rekli da su bile potčinjene Mitropolitu Dukljanskom (METROPOLITA DIOCLETANO) oko 200 godina prije toga”.

Ovaj kontekst podudaran je s „Ljetopisom popa Dukljanina”, najstarije naše istorije: da je grad Dokleja arhiśedište Dukljanske crkve (sa katedralnom bogomoljom Svete Marije u kojoj su se krunisali starocrnogorski vladari Duklje — kako smo i citirali, prethodni su nastavci ovoga serijala na linku dolje).

Naveli smo i da grad Dokleju pominje vizantijski car Konstantin VII Porfirogenit u slavnom djelu iz 10. vijeka „De Administrando Imperio”, ubilježivši naše pretke slovenske Dukljane u mapu samobitnih naroda, a Duklju kao posebnu zemlju.

Vrijedi ovaj izveštaj cara Porfirogenita o tom davnom segmentu istorije, uključujući i grad Dokleju, objaviti ne samo kao faksimil, nego ćemo ga i cjelokupnog citirati, i na grčkome jeziku i u prijevodu na crnogorski:

„Κ ε φ ά λ α ι ο ν  λέ.

— περὶ τῶν ΔΙΟΚΛΗΤΙΑΝῶΝ, καὶ ἧς νῦν οἰκοῦσι χώρας.

Ὅτι ἡ Διοκλήας χώρα καὶ αὐτὴ πρότερον παρὰ τῶν  ̔Ρωμαίων ἐκρατεῖτο, οὓς ἀπὸ ̔Ρώμης μετώκισεν ὁ βασιλεὺς Διοκλητιανός, καθὼς καὶ εἰς τὴν περὶ τῶν Χρωβάτων ἱστορίαν εἴρηται ὑπὸ δὲ τὸν  βασιλέα  ̔Ρωμαίων ὑπῆρχε. - παρὰ τῶν ᾿Αβάρων καὶ αὕτη ἡ χώρα αἰχμαλωτισϑεῖσα ἠρήμωται, καὶ πάλιν ἐπὶ Ἡρακλείου τοῦ βασιλέως ἐνῳχίσϑη, καϑὼς καὲ ἢ Χρωβατία καὶ ἡ Σερβλία καὶ ἡ τῶν Ζαχλοίμων καὶ ἡ Τερβουνία καὶ τοῦ Καναλή. - Διόκληα δὲ ὀνομάζεται ἀπὸ τοῦ ἐν τῇ τοιαύτῃ χώρᾳ κάστρου, ὕπερ ἔκτισεν ὃ βασιλεὺς Διόκλητιανός νυνὶ δέ ἐστιν ἐρημύκαστρον, μέχρι τοῦ νῦν ὀνομαζόμενον Διόκληα. - Ὅτε ἐν τῇ χώρα Διοχκλείας εἰσὲ μεγάλα κάστρα οἰκούμενα, τὸ Γράδεται, τὸ Νουγράδε, τὸ Λοντοδύκλα”.

„G l a v a  35.

— O DUKLJANIMA, I ZEMLJI KOJU SADA NASTANJUJU.

Zemlju Duklju ranije su pośedovali Rimljani koje car Dioklecijan preseli iz Rima, kao što je rečeno u priči o Hrvatima, i bila je pod upravom cara Romeja. - Ali i ovu zemlju su Avari podjarmili i opustošili pa je ponovno naseljena u vrijeme cara Iraklija, baš kao što su bile i Hrvatska i Srbija i zemlja Zahumlje i Travunija i zemlja Konavlje. - Duklja je dobila svoje ime od grada u toj zemlji koji je osnovao car Dioklecijan, ali je sada to opušćeli grad, premda se i sada naziva Dokleja. - U zemlji Duklji nalaze se veliki naseljeni gradovi i to Gradac, Novigrad, Lontodokla”.

(Kraj)