13 °

max 21 ° / min 12 °

Utorak

17.09.

21° / 12°

Srijeda

18.09.

23° / 15°

Četvrtak

19.09.

22° / 15°

Petak

20.09.

24° / 15°

Subota

21.09.

24° / 15°

Nedjelja

22.09.

23° / 15°

Ponedjeljak

23.09.

23° / 15°

Podijeli vijest sa nama.

Dodaj do 3 fotografije ili videa.

Maksimalna veličina jednog fajla je 30MB

minimum 15 karaktera

This site is protected by reCAPTCHA and the Google. Privacy Policy and Terms of Service apply.
Đakonisa iz Dokleje

Istorija

Comments 0

Đakonisa iz Dokleje

Autor: Antena M

  • Viber

Priredio: Vladimir Jovanović

AUZONIJA se zvala hrišćanka iz Dokleje, grada kod savremene Podgorice, iza koje osta pomen: najkasnije iz 9. vijeka natpis na arhitravu (fragment prijepisa na slici gore), kamenoj gredi koju su arheolozi pronašli i identifikovali 1893. neposredno kod temelja crkve Svete Marije — nota bene, najkasnije od 877. katedre slovenske Dukljanske crkve (Ecclesia Diocletana).

Natpis svjedoči — nezamislivo za prakse u novija vremena i Pravoslavne (liše od skoro Aleksandrijske patrijaršije) i Katoličke crkve — da je Auzonija članica klira: ĐAKONISA:

† Ausonia diac(onissa) pro voto suo et fili[o]rum suorum f(aciendum) c(uravit) †  - Prijevod: † Auzonija đakonisa se starala da ispuni svoju i želje svoje đece †

Slijedi nastavak priče o Auzoniji (prethodni na linku dolje)…

Istorija

Đakonisa iz Dokleje

05.09.2024. 19:14

Temeljeći se na jedinome direktnom izvoru, natpisu, te nalazima na terenu Dokleje od strane arheologa u rasponu od 1890. do današnjice, uz konsultovanje crkveno-kanonske i istoriografske literature, pokušavamo više doznati i pouzdanije pretpostaviti o dukljanskoj đakonisi.

Slovo „o” u Auzonijinom natpisu ima oblik romba, što je tipičan paleografski znak epigrafije 8-9. vijeka. Da Auzonijin natpis potiče iz 9. vijeka tvrdila je Ivanka Nikolajević-Stojković, nakon što je 1954. učestvovala u prvoj sezoni revizionih arheoloških istraživanja; i taj nalaz tri godine docnije predočila na V Međunarodnom kongresu hrišćanske arheologije („Rapport préliminaire sur la recherche des monuments chrétiens à Doclea”, „Actes du Ve Congrès international d'archéologie chrétienne”, Vatikan – Pariz, 1957, 567-572). 

Rekonstrukcija preśeka krstolikog hrama u katedri Svete Marije arhiepoiskopsko-mitropolitske Dukljanske crkve

Auzonija je majka najmanje dvoje đece — množina o tome je u natpisu. Po smislu teksta, neki autori tumače da Auzonija misli na sinove, ali to se ne bi moglo uzeti za pouzdano zbog skraćenica u natpisu, iako se, naravno, ne isključuje.

Shodno crkvenim kanonima, Auzonija morala je u privatnome životu biti bez skandala, tj. imati besprijekorni društveni ugled da bi postala đakonisa. Ali, bila je svakako i imovinski dobrostojeća, dok je živjela sa suprugom ili ako ga je nadživjela poslije njegove smrti, skupa sa svojom đecom tj. užom porodicom — ili čak nezavisno od njih, možda po naslijeđu.

Jer, uz to što izrada zavjetnoga arhitrava sigurno nije bilo jevtina, činjenica da je kameni blok s natpisom postavljen na kapitelima unutar urbaniteta Dokleje nam sugeriše: - da Auzonija jeste ktitorka, sa đecom, jer se neko postojeće zdanje ili masivnija dorada na tome zdanju, ili potpuno novo zdanje u gradu — darovalo u javnu službu, na opštu polzu.

Ispitaćemo je li đakonisa Auzonija konkretno zadužbinarka nekog crkvenog objekta, ili značajnijih radova na nekoj u njezino vrijeme postojećoj crkvi Dokleje?

U novijem oksfordskome priručniku za ranohrišćansku arheologiju navode: „natpis iz Dokleje u Crnoj Gori bilježi da je đakonisa Ausonija podigla (crkvu?) za sebe i svoje sinove” („The Oxford Handbook of Early Christian Archaeology”, 548, 2019).

Zapravo, još je italijanski arheolog Pijero Stikoti (1870-1953), istraživač Dokleje, doveo u vezu Auzoniju (natpis) s hrišćanskim kompleksom Dokleje — hramom koji se po njegovom nalazu građevinski sastojao iz zdanja veće, starije bazilike i manje crkve, dograđene, koju je označio za „centralnu crkvu” (Zentralkirche).

Bilo odvojeno ili zajedno, veća bazilika i mala „centralna crkva” je hram Svete Marije, dakle poznat najkasnije od 877. godine kao katedra Dukljanske crkve — u crkvi Svete Marije su se, prema najstarijoj crnogorskoj istoriji u „Ljetopisu popa Dukljanina”, i sahranjivali i krunisali „sveti kraljevi” Duklje.

Element iz kompleksa arhitekture starocrnogorskih crkava Dokleje

Stikoti u svojoj knjizi o „Dokleji, rimskome gradu u Crnoj Gori” (Beč, 1913, 142-147) za „centralnu crkvu”, tj. najmanju i najmlađu bogomolju, izvještava: - da su joj temelji od velikih kamenih blokova u obliku grčkoga krsta (griechischen Kreuzes); - zidovi od tesanoga kamena debljine 1,2 m i „izutetne čvrstoće”; - imala je „svod s kupolom”… A vezi natpisa đakonise Auzonije, koji i reprodukuje grafički i citira, i „centralne crkve”, Stikoti piše:

„Tu pronađeni natpis, izgleda da je ovđe došao kasnije, pošto su profili vijenca, postolja, stubova itd. koji definitivno pripadaju ovoj građevini, projektovani sasvim drugačije i zasnovani su direktno na klasičnim oblicima, dok profil grede natpisa ima izrazito srednjovijekovni karakter”.

„Takođe se vidi” — nastavlja Stikoti — „da je portik naknadno dozidan i da su korišćeni stubovi i baze drugih objekata, dok je prvotno centralno zdanje građeno samostalno. Navedeni kapiteli stubova i opisani arhitrav mogli su stoga da potiču iz kasnije izgrađenog predvorja”.

Ovaj nalaz bi mogao da uputi na zaključke: - da je Auzonija ktitorka upravo izgradnje portika s kapitelima krstoobrazne „centralne crkve”; - i da se njezin arhitrav nalazio na kapitelima toga hrama.

Na drugoj strani, Stikotijeve ocjene da „profil grede natpisa ima izrazito srednjovijekovni karakter” i da je element hronološki posljednjih građevinskih radova na crkvama Dokleje — dodatno upućuje da je Auzonija možda živjela u 9. vijeka i u odnosnom periodu možda bila đakonisa starocrnogorske arhiepiskopsko-mitropolitske Dukljanske crkve u katedri Svete Marije.

Ali, prije Stikotija, Pavle Rovinski (1831-1916) iznosi svoju procjenu o dva zdanja u krstolikoj „centralnoj crkvi”, a koja posredno upućuje u detaljnije objašnjenje uloge đakonise Auzonije u hrišćanskim obredima svetomarijanskoga hrama Dokleje.

Grafički prikaz i objašnjenja P. Rovinskog o natpisu Auzonije i lokaciji dukljanske krstionice (baptisterijuma) pri krstolikoj crkvi u Dokleji

Dakle, Rovinski je, po naredbi i uz novčanu podršku gospodara i knjaza Nikole, prvi 1890. obavjao terenska istraživanja u Dokleji — kako je Rus pisao: „pretpostavljajući da ću tu pronaći baziliku, pritom hrišćansku, upravo nazvanu katedralni hram Dukljanske Arhiepiskopije (кафедральный храмъ Дiоклкйской Арiхепископiи)”.

Rovinski dalje u knjizi „Черногорiя въ ея прошломъ и настоящемъ” (II-4, 1909, S. Peterburg) pozivajući se i na iskustvo ličnih uvida na terenu i na stručne opise arheoloških tragova koji o Dokleji zabilježiše 1893. iz britanske arheološke ekspedicije kojom je rukovodio Džon A. R. Munro — tvrdi kako se krstoobrazna „centralna crkva” sastoji od dva dijela: glavni dio hrama s zapadne strane, pri zidovima apside (polukružnom završetku bazilike), ima dograđeni baptisterium (kako se piše u latinskome izvorniku), tj. zdanje s krstionicom u obliku terme.

„Imajte na umu”, piše Rovinski, „da ovđe imamo dvije zgrade. Jedna u sredini u obliku grčkoga krsta, s nevelikom apsidom i nekom vrstom proširenja pri svome zapadnome kraju. Taj dio ima u dužini 9,04 m bez apside, a sa apsidom 10,05 m, a širinu 7,35 m; a naprijed je pomjeren još 3,35 cm. Zidovi su srazmjerno debeli i iznutra pokriveni cementom”.

„Oko ove zgrade, doduše ne svuda, nalaze se zidovi od tanjeg i slabijeg zida, i šira apsida, koja miješa u sebi prvu apsidu, ali se u odnosu na potonju nalazi asimetrično”, nastavlja Rovinski. „Istovremeno, pod unutrašnjeg objekta je više od metar niži od vanjskoga, pa je za spuštanje moglo biti i nekoliko stepenica. Ali zašto bi inače moglo da se napravi takvo udubljenje, ako ne da se napuni vodom? Ovo direktno sugeriše da se u ovoj zgradi imamo baptisterijum”.

„Baptisterijumi su postojali prije svega u banjama, sljedstveno nalazili su se unutar zdanja i imali su većim dijelom formu kruga sa svodom na vrhu i velikom karlicom dolje. S takvim karakteristikama je usvojen u Katoličkoj crkvi, kako je to vidno u Lateranskoj sabornoj crkvi”.

„Naš baptisterijum takođe je pomiješan u drugo zadnje”, veli Rovinski, „no sam po sebi predstavlja nezavisnu zgradnju, vrstu crkve, dok joj je vanjština nešto poput kamene palate nad njom, da bi zaštitila krštene od uticaja vremena”.

„Ispred njega (baptisterijuma) je bila peristilna trpeza”, veli Rovinski, „od koje je ostalo nekoliko fragmenata stubova i polomljeni arhitrav sa natpisom” —— i zatim citira tekst iz natpisa đakonise Auzonije (str. 63-64).

 U Dokleji, starocrnogorskoj prijestonici, fotografija iz 1902. godine

Malo dalje, u istoj knjizi, Rovinski će zapisati: „Baptisterijum, kao osobito, zadanje koje služi za krštavanje u hrišćansku vjeru, postojalo je vazda pri episkopskim katedrama; jer je u prvo vrijeme pravo krštenja prinadležilo samo episkopu. Po tome mi donosimo zaključak, da baptisterijum ukazuje kako je pripadao Crkvi s episkopskom katedrom” (str. 66)…

Iz predočenog, te fakta da je masivni arhitrav 1893. bio u kompleksu Svete Marije u Dokleji — a citarasmo britanske arheologe da je arhitrav: „pronađen pored kapije okrenute prema zapadnome pročelju male crkve”  — zaključujemo: - da je đakonisa Auzonija ktirorka, po zavjetu i svoje đece, krstionice i-ili portnika u kompleksu starocrnogorske prijestone crkvene katedre.

No, ostaju otvorena još mnoga pitanja oko Auzonije: - zbog čega đakonisa uošte ne pominje oca svoje đece u ktitorskome natipsu; - je li prije nego je rukopoložena za đakonisu morala postati monahija; - kako je po prilici izgledao obred njezina rukopoloženja; - je li đakonisa održala crkveno-kanonsku zakletvu da ne padne u iskušenje bludnih radnji, i-ili da se po drugi put ne uda i time bude izložena od strane Crkve ne samo anatemi, nego i smrtonosnoj kazni —— o tome u sljedećoj storiji…

(Nastavlja se)

* Tekst je dio serijala „Kultura śećanja sa V. Jovanovićem” koji finansira Ministarstvo kulture i medija iz podfonda za dnevne i neđeljne štampane i internetske medije

Komentari (0)

POŠALJI KOMENTAR