"Nijedna zemlja ne može biti srećna, a ni pravog uvaženija pred svijetom imati, ako nema zakonika"

Godine 1855. na današnji dan, na Skupštini svih zemaljskih glavara proglašen je Opšti Zemaljski Zakonik, poznatiji i kao Zakonik Danila I.

Ovaj Zakonik jedan je od naših najznačajnih pravnih spomenika jer udara temelj razvoju crnogorske državotvorne misli.

Zakonikom se jamči život, sloboda, imuće i čast svakog Crnogorca i Brđanina, a njime se uređuje ustavna, krivična, imovinska, sudska i administrativna vlast i međunarodni odnosi sa drugim državama, te uređenje braka i nasljeđe.

Od teokratske i decentralizovane, Crna Gora postaje država snažne centralizovane civilne vlasti. Pritom, Zakonik je doprinio i popularnosti Crne Gore u svijetu. Ubrzo poslije donošenja, preveden je na francuski, italijanski i ruski, te doživio nekoliko izdanja, što je našu zemlju uvelo u red evropskih pravnih država.

Zakonik se sastojao od 95 odredbi, u čijoj je pečatnji u Novom Sadu 1855, Danilov sekretar Milorad Medaković učinio i neke samovoljne izmjene.

Šta je to Danilo promijenio?

Prema svjedočenju Vuka Karadžića, knjaz Danilo je na početku vladavine iskazao želju da napravi novi zakonik, po kome će, kako kaže, “samo dobro moći činiti, a zla ni ja neću moći nikakvoga”.

Vuk Vrčević, knjažev sekretar od 1852. do 1855. godine, tvrdi da je knjaz Danilo povremeno zapisivao zakonske odredbe koje su mu se učinile potrebne i prikladne za crnogorske prilike.

Zakonikom Danila I zagarantovana je jednakost svih državljana Crne Gore pred sudom, kao i njihova imovinska i lična prava. Uvedene su stroge kazne za izdaju zemlje, ubistvo s predumišljajem, krađu, preljubu...

Crnogorcima je zabranjena hajdučija na teritoriji Osmanskog carstva.

Uvedena je vojna obaveza u slučaju rata, a izdaja otadžbine kažnjavala se smrću.

Zakonom je zagarantovana sloboda vjeroispovijesti za nepravoslavce i zaštita azilanata.

Za ubistvo zbog krvne osvete nije bila predviđena smrtna kazna, ukoliko je ubijeni ranije bio izvršilac ovog krivičnog djela, ali se zabranjuje izvršenje krvne osvete nad članovima porodice ubice. Za ubistvo iz nasilnih pobuda, kao i za krađu, predviđena je smrtna kazna, a za ubistvo u samoodbrani ili zbog uvrede časti, nije bilo nikakvih sankcija.

“Zakonikom” je knjaževa ličnost proglašena neprikosnovenom, a za uvredu knjaževe ličnosti ili knjaževskog dostojanstva, bila je predviđena smrtna kazna. Knjaz je dobio ulogu i najviše sudske instance.

Uvođenje obaveze plaćanja poreza “Zakonikom” je utvrđena obaveza plaćanja poreza “kako bi se praviteljstvo, sud i vojska održavati mogli, kako bi se moglo pribaviti praha i olova, koje je u našoj zemlji od najveće potrebe, kako bi se putovi pravili i druge opšte narodne potrebe podmirivati mogle.” Za odbijanje plaćanja poreza bila je predviđena smrtna kazna.

Danilovim “Zakonikom” uvedena je obavezna sveštenička služba u crkvi, a garantovan je i čitav niz imovinskih i nasljednih prava.

 Medakovićeve intervencije

Postoje dvije verzije Zakonika knjaza Danila. Prva je original, pisan rukom državnog sekretara Milorada Medakovića, potpisan svojeručno od knjaza Danila i ovjeren pečatima knjaza Danila i Praviteljstvujušćeg senata crnogorskog. Ova verzija ostala je nepoznata javnosti do 1982. godine, kada je faksimil originala objavio prof. dr Jovan R. Bojović.

Druga verzija, takozvano zvanično izdanje, objavljena je iste godine kada je Zakonik i usvojen, tj. 1855. godine u Novom Sadu u knjigopečatnji (štampariji) dr Danila Medakovića, rođenog brata Milorada Medakovića. Novosadsko, odnosno Medakovićevo izdanje nije vjerno originalu. Priređivač originala Zakonika objavljenog kao faksimil, dr Jovan Bojović je utvrdio 173 razlike između Medakovićevog izdanja i originala, podsjeća dr Radoje Pajović.

Evidentno je da su neki članovi falsifikovani, naročito član 92, u kome u originalnom primjerku piše:

„Iako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti i nikakve druge vjere do jedino pravoslavne istočne, to opet svaki inoplemenik i inovjerac može slobodno samo ako ima o čem u našoj zemlji slobodno živiti i onu slobodu i onu domaću našu pravicu uživati kako i svaki Crnogorac i Brđanin što uživa“.

Falsifikovani 92. član novosadskog tj. Medakovićevog izdanja glasi:

„Iako u ovoj zemlji nema nikakve druge narodnosti do jedino srpske i nikakve druge vjere do jedine pravoslavne istočne, to opet svaki inoplemenik i inovjerac može slobodno živiti i onu slobodu i onu našu domaću pravicu uživati kako i svaki Crnogorac i Brđanin što uživa“.

Sva druga odstupanja manje su važna jer su posrijedi promjene u stilu, leksici, redu riječi, izostavljeni su neki djelovi rečenice, a neke riječi su dodavane. Do 1870. Danilov zakonik bio je u punoj primjeni, a od tada je 40 njegovih članaka ostalo na snazi.

***

U soglasiju sa glavarima i starješinama od sve Crnegore i Brdah, ustanovljava "obšti zemaljski zakonik" po kom će se po sad i za vazda unaprijed suditi Crnogorcu i Brđaninu malom i velikom, bogatom i siromahu, jednako po razlogu da svaki svoju pravicu imati može.

Starajući se Knjaz i Gospodar za sreću i blagostojanije svoje države, svoga naroda, svoje junačke braće, koji su kroz toliko vijekova prolijevajući krv svoju, sahranila svoju ponositu slobodu, kojom se i danas ponose, želi da mu ljubezni narod njegov, mila braća Crnogorci i Brđani imaju kako spoljašnju tako i domaću slobodu, da se mogu pravedno s njome pred svijetom ponositi.

Svakom dobrom bratu Crnogorcu i Brđaninu, biće ovaj zakonik najmiliji amanet, najveća dragocenost, jer će u njemu i njime imati jemstvo i zaštitu mirnog života, zaštitu česti i poštenja, zaštitu imuća i dobra svoga.

Ni jedna zemlja i država ne može biti srećna, ne može napredovati, a ne može ni pravog uvaženije pred svijetom imati, ako nema zakonika, koji će svakojemu ponajedino i sve zajedno jednako po pravici suditi i od svakoga napastnika i zloga čoeka braniti; zato se Knjaz i Gospodar naroda Crnogorskog i Brdskog našao pobuđen dati svakojemu Crnogorcu i Brđaninu zakonu slobodu, takovu zakonu slobodu, bez koje ni jedna druga sloboda ne može svoje istinite i dostojne vrijednosti imati.

S otačeskim srcem i dušom, predaje Gospodar naroda crnogorskog i brdskog zemaljski zakonik svojemu narodu i polaže sam svoju visoku zakletvu, kako će pod svojim zakriljem isti zakonik čuvati; a glavari i starješine naroda zaklinju se, da će se ovoga zakonika držati i da će po njemu, kako što sam zakonik izgovara, suditi, a što zakonik ne spominje, da će pravedno i po duši svakojemu bratu Crnogorcu i Brđaninu jednako suditi.