Priredio: Vladimir Jovanović
Dva sinovca, sa još jednom osobom, optuženi za ubistvo strica. Navodno, zločin iz koristoljublja. Ali okolnosti, tok i ishod suđenja ne isključuju političku pozadinu; ili jednu ili više „montiranih” optužbi da bi se krivica svalila na druge.
PUREN KARADŽIĆ tokom noći s četvrtka na petak 17/18. aprila 1925. u svojoj kući na Žabljaku je zaklan. A potom mu novac opljačkan.
Narednih dana o zločinu, liše počinitelja, jednog ili više, i eventualno njihovih pomagača i-ili inspiratora, navodno niko nije znao ništa. A onda, iźutra u utorak 28. aprila 1925, zapaljena je Purenova kuća. Sugrađani se iskupili i uspjeli požar da ugase prije nego je kuća potpuno uništena - i unutar nje otkrivaju leš.
Slijede hapšenja osumnjičenih. Ali se istraga razvlačila. Tek u jesen 1926. krenuo proces pred Okružnim sudom u Nikšiću. Optužnice podigao tužilac DUŠAN GRUPKOVIĆ. Trojica su terećena; naknadno uhapšena još jedna osoba:
- optuženi BOGDAN VOJINOVIĆ i KARADŽIĆI, LAZAR i STEVAN, oba sinovci Purena Karadžića; - tokom suđenja uhapšen ŽIVKO VOJINOVIĆ, trgovac —— svi iz Žabljaka.
U slučaju ubistva Purena Karadžića implikacije su i političke. Jer je on deklarisani pristalica crnogorskih federalista, političkog krila „zelenaša”, koji su imali opozicione poslanike u Skupštini Kraljevine SHS.
Na parlamentarnim izborima 8. februara 1925, uprkos kampanji režimskih podvala, progona i stigmatizacija, federalisti osvojili u izbornoj jedinici Crna Gora od svih lista pojedinačno najviše glasova - 25,75%, a glasalo se javnim izjašnjenjem pred biračkim odborom; na jesen te godine biće održan osnivački kongres Crnogorske (federalističke) stranke.
Za prilike u kojima su federalisti djelovali 1925, a to je kontekst u kojem se odigralo i ubistvo Karadžića — dr Dimitrije-Dimo Vujović piše da su „izvrgnuti izvjesnom teroru koji je imao za cilj da onemogući njihovu predizbornu kampanju ili zaplaši njihove pristalice; čak je i njihov kandidat dr SEKULA DRLJEVIĆ hapšen, a onemogućavano mu je i održavanje zborova; organizovani su fizički napadi na istaknutije članove federalističke stranke, hapšeni su čuvari kutija, slati glasači da čuvaju puteve, obustavljane penzije; pristalice federalista i oni koji primaju njihov list ‘Crnogorac’ pozivani su od žandarmerije i prijećeno im je”; „policijske vlasti su pratile kretanje istaknutijih crnogorskih federalista”, takođe „policija je registrovala kao neprijateljske sve izjave pristalica federalista”, etc („Crnogorski federalisti 1919-1929”, Titograd, 1981, 160).
Dr Sekula Drljević će svjedočiti: „I po gradu kretali smo se najmanje što se moglo i samo bar po trojica zajedno. Razumije se, vazda s revolverima u džepu” („Balkanski sukobi 1905-1941”, Zagreb, 1944, 118).
Na suđenju za ubistvo Purena Karadžića se čulo da on „ide na skupštinu federalista u Podgoricu”. Vjerovatno se radi o konferenciji održanoj 14. decembra 1924. godine, „prisustvovali federalisti iz svih krajeva Crne Gore”, jer „to je bio prvi značajniji skup crnogorskih federalista, od koga počinje njihov sistematskiji i organizovani rad i na kojoj su udareni temelju formalnoj organizaciji stanke” (D. Vujović); tada je izabran privremeni glavni odbor, predśedavajući dr MIHAILO IVANOVIĆ, generalni sekretar DUŠAN VUČINIĆ…
Puren Karadžić je svojevremeno bio jedan od onih Crnogoraca na pečalbi u Americi. Vrijednim radom i štednjom stekao za naše prilike značajnu sumu.
A nakon što su Srbi krajem 1918. okupirali Crnu Goru, pridužiće se pokretu Za pravo, čast, slobodu i nezavisnost. U dopisu crnogorske kraljevske vlade u Italiji od 22. maja 1919. izvještavaju „da su u Bari pristigli iz Amerike: JOVANOVIĆ RADE, SEKULIĆ PETAR, Karadžić Puren, MARTINOVIĆ MARKO I KARADŽIĆ UROŠ”; - docnije, Puren s činom oficira na popisu je pripadnika crnogorske vojske u Italiji… (Šerbo Rastoder, „Crna Gora u egzilu: 1918-1925”, knj. I str. 111, knj. II str. 285, Podgorica, 2004).
Iz emigracije se Karadžić vrnuo u Crnu Goru pretpostavljam nakon neke od objava o kolektivnoj amnestiji od strane KARAĐORĐEVIĆA. Na Žabljaku imao kuću.
Njegova supruga podvojeno živjela, sa šćerkom im PEJKOM. Na suđenju, optuženi Stevan Karadžić iznijeće u kontroverznome iskazu i tvrdnju da je Pejka navodno u tajnoj ljubavnoj vezi s optuženim Bogdanom Vojinovićem. A za Vojinovića, slijedom je događaja provjerljivo da je, poput federalista, takođe ljuti protivnik Kraljevine SHS - on je komunista.
Prema našim podacima, od oca Maja Vojinovića, rođen 1898. na Žabljaku, po profesiji radnik (ekonom), Bogdan je 1941. među glavnijiim partizanima na Drumitoru - pomoćnik zapovjednika komande mjesta Žabljak; u proljeće 1943. na Sinjajevini gine u borbi protiv četnika… Nije li njemu, možda i sinovcima Purena Karadžića, jednom ili obojici, podvaljeno optužnicom za ubistvo Purena Karadžića?
O zločinu, uključujući neke od naznaka političke pozadine, izvještava i ondašnja štampa, nota bene - bez izuzetka režimska, tj. nimalo naklonjena federalistima i komunistima. Ipak, nije mi poznato da je u novija vremena iko o ubistvu Purena Karadžića pisao, ma i gredom pominjao. A taj je zločin, barem tokom istrage i suđenja, od 1925. do 1927, top tema Žabljačana; i uopšte među Durmitorcima.
Na primjer, na procesu koji je u Nikšiću vođen protiv okrivljenih, svjedočilo je, po sudskome pozivu, desetine Žabljačana i Žabljačanki.
„Mogli smo viđeti skoro cio Žabljak pred sudom” — opisuje se u novinskim izvještajima iz Nikšića. Dok je na Žabljaku, citiram, „tragična smrt Purena Karadžića promijenila međusobne odnose mnogih ljudi u Žabljaku, jedne zbližila, druge zavadila: čak i prijatelje; tajanstvena smrt Purenova promijenila je način života, opohođenja i predmet razgovora kod stanovnika ove drvene varošice”.
Spisi predmeta, ako su neđe i sačuvani, nijesu nam dostupni. No, glavnije podatke o zločinu i suđenju, sa mjestom, vremenom i načinom izvršenja, sadržajem optužnica, zatim: imenima aktera (optuženih; članova sudskoga vijeća; branioca optuženih i zastupnika oštećenih; glavnijih svjedoka), te u bitnom iskaze i stavove svih njih i uopšte hronologiju sudskoga procesa u Nikšiću… možemo doznati iz napisâ u štampi.
* * * * * * * * *
Žabljak, 28. aprila [1925. godine]. - U utornik u jutro u našoj varošici otkriven je jedan strašan zločin.
Rano u jutro primjećeno je da gori kuća ovdašnjega građanina Purena Karadžića. Kad su građani dotrčali, našli su kuću zatvorenu. Jedva su uspjeli da uđu u zapaljenu kuću. Na opšte zaprepašćenje, nađen je na postelji mrtav nesrećni domaćin - sav izboden noževima.
Śutra dan stigao je na uviđaj sudija okružnoga suda g. Grupković i pisar suda g. KATURIĆ. Sudskim uviđajem je utvrđeno da je Karadžić ubijen 17. aprila na Veliki četvrtak i da je tako ostao čitavih 10 dana. Zločinac se tek poslije nekoliko dana śetio da kuću zapali, da tako prikrije zločin, ali mu je plan bio osujećen.
Uhapšeno je nekoliko sumnjivih lica. Istraga se vodi i obećava rezultate.
Ubijeni Karadžić nije imao porodice, sem ženu i šćer, koji odvojeno žive. Računa se da je imao kod sebe malo više novaca i da je zbog toga izgubio život.
* * * * * * * * *
[Proces pred Okružnim sudom u Nikšiću, 1926. godina].
- U srijedu 17. novembra otpočela je rasprava po ubistvu Purena Karadžaća na Žabljaku noću između 17. i 18. aprila 1925. godine.
Sâm zločin po sebi izazvao je zapropašćenje kod sviju prijatelja ovoga kraja. Nije se moglo naći objašnjenja da se među vrijednim i čestitim domaćinima pod Durmitorom krije i ovakav jedan zločinac, koji je mogao izvršiti jedno djelo takvim načinom, kakav se ne srijeta u najvećim centrima.
Zločinac je ušao u kuću Purena Karadžića noću između 17. i 18. aprila na Veliki četvrtak. Zločin je izvršen klanjem; i poslije kuća opljačkana.
Ubijeni Puren ostanuo je tako u tome stavu čitavih 12 dana. Tek dvanajesti dan u kući se pojavio požar i zločin je tako otkriven.
Povedena je istraga i pala je sumnja na Bogdana Vojinovića, i sinovce poginuloga Purena: Stevana i Lazara Karadžića. Osumnjičeno je bilo još nekoliko lica, ali su docnije pušteni.
U toku istrage javilo se mnogo teškoća, a naročito sa svjedocima, koji su jedno govorili narodu, a drugo pred isljednim sudijom. Sâm ubijeni Puren Karadžić nije uživao glas omiljenog komšije. Sa ženom i jedinicom šćerom živio je podvojeno. Ali je uživao glas vrlo bogatog građanina.
Jedno što je proveo duže vremena u Italiji kao kapetan u vojsci JOVANA PLAMENCA, a drugo što je bio vrlo ekonomičan čovjek. Smatralo se da je imao oko 300 hiljada dinara. Znalo se da ima dosta talijanskih lira i američkih dolara i zato je životom platio.
Za pretres je pozvato oko 50 svjedoka iz Žabljaka i okoline.
Sudili su: - sudije gg. VUK[SAN] DEDOVIĆ, Đ[URO] VUKOTIĆ i Č[EDO] SLADOJEVIĆ; - državni tužilac g. Dušan Grupković; - privatnog tužioca zastupaju gg. MIH[AILO] BOŠKOVIĆ i RADOVAN BOŠKOVIĆ; - optužene Karadžiće gg. RADOVAN PULEVIĆ i NIKO BAROVIĆ; - optuženog Bogdana Vojinovića po određenju suda g. Z. PEKOVIĆ.
Optuženi ulaze u salu sa malo uznemirenja. Vojinović unosi u rukama čitavu knjigu svojih zabilježaka.
Poslije pročitane tužbe državnoga tužioca, kojom se o okrivljuju Stevan Karadžić i Bogdan Vojinović, da su noću između 17. i 18. aprila 1925. godine ubili Purena Karadžića, predśedavajući pita optuženoga B. Vojinovića, da dadne svoje prigovore na okolnosti koje ga terete.
Svjedočenja MIHAILA i MILICE BARANIN, da su Bogdana Vojinovića viđeli da izlazi iz kuće poginulog Purena iste večeri kad je zločin izvršen, optuženi pobija i izjavljuje da je te večeri bio kod kuće svoje braće MIHAILA i MILETE VOJINOVIĆA na Završju i poziva se na svjedoke.
Za okolnost da je 27. aprila pošao za Nikšić kad se pojavio požar u kući poginulog, optuženi izjavljuje da ja toga dana pošao u Nikšić po pozivu suda: - „Nijesam prošao preko Šavnika, nego preko Pridvorice zbog kratkoće puta”. Za ogrebotine na rukama, koje su utvrđene tih dana, izjavljuje de su prouzrokovane radom oko ograde svoje kuće.
Drugi optuženi, Stevan Karadžić, izjavljuje da je noću između 17. i 18. aprila bio u kući ŽIVKA VOJINOVIĆA. Istoga dana razgovarao je sa ubijenim Purenom kao svojim stricem; i da ga je isti još ranije zvao da ide na skupštinu federalista u Podgoricu. Pošto se već, kaže, čulo da je Sekule Drljević poslao 12 automobila za učesnike. Puren se sa njim pozdravio i preporučio mu da mu pazi kuću.
- „U jutro, na Veliki petak, pozvao me Živko Vojinović da mu pomognem zaklati vola i to sam i učinio. U jutro, kad sam došao u kuću Živka Vojinovića, sačekao sam jedno kratko vrijeme; i u međuvremenu rekao sam Vojinoviću da idem obići kuću Purenovu. Primjetio sam tom prilikom da se Živko Vojinović sasvim prilikama [?! nejasno – naša primjedba] i obuze ga najednom drhtavica”.
Optužuje Ž. Vojinovića da je upoznat sa zločinom; tereti B. Vojinović kao izvršioca. Zna da je Puren imao novaca u lirama i dolarima i da je davao pozajmice ĐURU ŠĆEPOVIĆU i trgovcima šavničkim i da su mu u redu povratili.
Zatim, navodi da se Purenova šći Pejka voljela sa Bogdanom Vojinovićem. Potom je detaljno ispričao o paljevini kuće ubijenoga.
Pretres je u podne završen, pa je nastavljen poslije podne.
Prije početka pretresa optuženi Vojinović traži od suda da njegovog zastupnika g. Pekovića sud zamijeni pošto je isti u sro[d]stvu sa optuženim Karadžićem. Po pristanku g. Pekovića, sud određuje za zastupnika Vojinoviću sudskoga pisara g. JEFTA PAVIĆA.
Treći optuženi, Lazar Karadžić, daje iskaze koji se ne slažu potpuno sa ranije datim zapisnikom isljedniku.
Prvi od saslušanih je KRSTO ŠAMŠAL; a zatim svjedok Mihailo Baranin iskazuje: - da je prilikom prolaza pored kuće poginuloga vidio noću između 17. i 18. aprila kad je Bogdan Vojinović izišo iz iste.
Na ovome se iskazu i zakleo pred isljednikom.
Advokat Bošković pitao svjedoka: - da li je on pričao VUKOSAVI NOVOSEL, da je Purena Karadžića ubio Stevan Karadžić i da je grehota da nevini ljudi stradaju.
Državni tužilac pita svjedoka: - da li se śeća kome je pričao da je vidio Stevana Karadžića u kući poginulog iste večeri kad i Vojinovića; porad toga da je pričao da je čuo kako je sin Živka Vojinovića pitao Stevana Karadžića na Veliki petak: - „Da li se onaj miš osušio na tavanu?”
Svjedok odbija da je to govorio.
Pretres je ovoga dana završen; i śutra dan nastavljen.
(Nastavlja se)
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR