Na Žabljaku ubijen, opljačkan, kuću mu zapalili - slučaj Purena Karadžića (2)

Priredio: Vladimir Jovanović

„Saslušani su dalje svjedoci: MILE POPOVIĆ, JELA JAKIĆ, pop B[OGDAN] CEROVIĆ, JOVAN VUKOVIĆ, VLAJKO ŠAULIĆ, DARINKA BARANIN. Svjedočanstva ovih svjedoka nijesu pak unijeli rasvetljenja u ovaj misterijozni zločin”.

Ovako je štampa izvještavala o drugome danu pretresa 18. novembra 1926. u Okružnome sudu u Nikšiću u procesu za ubistvo, pljačku i pljevinu kuće nekadašnjega pečalbara u Americi, potom oficira crnogorske kraljevske vojske u Gaeti i člana federalističkoga pokreta (Crnogorske stranke) PURENA KARADŽIĆA iz Žabljaka, a za koje su terećeni: - BOGDAN VOJINOVIĆ i sinovci ubijenoga STAVAN i LAZAR KARADŽIĆ, svi iz Žabljaka.

Zločini su se, prema optužnicama, odigrali: ubistvo i pljačka 17/18. aprila 1925. u kući žrtve na Žabljaku, a paljevina kuće 28. aprila 1925. —— detaljnije u prethodnome nastavku, na donjem linku.

Varošiica Žabljak je nakon 1878. utemeljenja u Knjaževini Crnoj Gori, središte kapetanije Jezerske.

Po podacima iz 1921. na Žabljaku je ukupno 39 kuća; u svakoj od njih živjelo je po jedno domaćinstvo, sa ukupno 167 stanovnika – muških 83, ženskih 84, dok je u okružju Žabljaka bilo 503 domaćinstava sa 2.594 stanovnika (prema: dr Zdravko Ivanović, „Gradovi – komunalni centri Crne Gore”, Beograd, 1979, 34).

Najpoznatiji Žabljačanin - borac Za pravo, čast, slobodu i nezavisnost je MILOŠ KOVAČEVIĆ, rođen 1895, poginuo u borbi sa srpskim okupatorom krajem 1923. godine kod Nikšića kao član komitske grupe SAVA RASPOPOVIĆA i MILUTINA-MUJA BAŠOVIĆA…

Ubistvo Purena Karadžića, vjerovatno iz razloga da je izvršeno usred žabljačke varošice, imalo je istražno-sudski epilog, makar se ispostavilo i farsičan. A bez ikakva epiloga u besudaniji nastaloj divljim „ujedinjenjem” iz 1918. ostalo je hiljade i hiljade zločina po crnogorskim selima, džadama, planinama i nevidbozima, uključujući i politička ubistvâ u režiji okupacione vlasti Karađorđevića - koje su bratoubilaštvo Crnogoraca podsticale i javnim oglašavanjem novčane nagrade za glave „odmetnika” u „hajduka”: da ih je svako slobodan ubiti i za to biti isplaćen!

Naravno, ni otpor srpskoj okupaciji i domaćim izdajnicima nije bio samo „gandijevski”. Prema procjenama o razmjeri krvoprolića u Crnoj Gori, koje sam prenio, a objavili ih onomade sikofanti Karađorđevića — „u međusobnoj borbi ‘za’ i ‘protiv’ ujedinjenja je poginulo 1.940 Crnogoraca”, od čega, do marta 1926, iz redova saradnika srpskoga okupatora i-ili od okupatora prisilno ilii dobrovoljno mobilisanih vojnika i žandarma, službenika, paravojnika etc. - njih ukupno 476…

S pretresa u predmetu zločina nad Purenom Karadžićem, koji je u Okružnome sudu u Nikšiću održan 18. novembra 1926, navodi se i sljedeće:

„Iskaz učitelja [JOVANA] ZUKOVIĆA u toliko je važan što je tražio da se pohapse svi svjedoci i zločin će se otkriti. A ubica je, kako kaže g. Zuković, jedan od onih koji je poznavao najbolje prilike ubijenog Purena. Poslije iskaza ovih svjedoka, saslušano je još 15 svjedoka. Svi njihovi iskazi nijesu mnogo pomogli da se dođe do istine”.

„Pretres je odložen za srijedu 24. ov. mj. Smatra se kao posigurno da će doći do ponovnih hapšenja i da će pretres po ovome zločinu biti odložen za još jedno potrebno vrijeme".

Naime na prvome od pretresa 17. novembra 1926. optuženi Stevan Karadžić tvrdio je za ŽIVKA VOJINOVIĆA, trgovca sa Žabljaka, „da je upoznat sa zločinom”, k tome Stevan „tereti Bogdana Vojinović kao izvršioca”. Poradi toga, „pretres [zakazan za 24. novembar 1926] po ubistvu Purena Karadžića odložen je”, izvještava ondašnja štampa.

Jer, biva, „ovo odlaganje zahtijevale su izvjesne činjenice koje su se pojavile u toku pretresa. Na zahtjev državnoga tužioca [DUŠANA GRUPKOVIĆA], sud je naredio hapšenje Živka Vojinovića. Isto tako na prijedlog državnoga tužioca optuženi: B. Vojinović, Stevan i Lazar Karadžić - stavljeni su u okove”.

Hapšenje tj. stavljanje pod istragu Živka Vojinovića, po prilici rođaka optuženoga Bogdana Vojinovića (za koga smo naveli da je, poput ubijenog Purena Karadžića, bio ljuti protivnik Kraljevine SHS - komunista) — ispostaviće se vjerovatno prijelomnim za vjerodostojnost optužnica i ishod sudskoga procesa.

Naime, nakon što ga je Stevan Karadžić na suđenju prozvao kao navodno sumjjihovg u zločinu, a prije nego su ga uhapsili — Živko Vojinović se oglasio u javnosti, predočavajući na veoma uvjerljiv način svoju nevinost. On je 22. novembra 1926. „Slobodnoj misli”, časopisu iz Nikšića, dostavio pisanu izjavu sa hronologijom događaja i provjerljivim materijalnim dokazima. Evo šta u toj izjavi piše:

- „Jedan od optuženih za ubistvo Purena Karadžića — Stevan Karadžić, dao je pred sudom izkaz kojim potpisatog sumnjiči da je upoznat sa izvršenim zločinom. Karadžić ovu sumnju izvodi, kako on kaže, kad je na Veliki petak [18. aprila 1925. - prim] došao da potpisatom zakolje vola. I dok se stvar spremala, Karadžić kaže da je napomenuo potpisatom de ide za jedan čas da obiđe kuću strica Purena. I da sam se ja tom prilikom toliko promijenio i da me je uhvatila drhtavica”.

- „Kako je ovo potpuno neistina, to najbolje svjedoči Karadžićeva neistinita činjenica, da mi je klao vola na Veliki petak, što u stvari ne stoji. Ja nijesam klao vola u petak nego u subotu - za to imam svjedoka. A što je Stevan Karadžić rđavo proračunao, pa je htio de zamijeni petak sa subotom i da preskoči čitav jedan dan baš po ubistvu nesrećnoga Purena, to on najbolje zna zašto je to uradio”.

- „I za to treba da dokaže: - đe je bio u petak, pošto sam ga naročito tražio. Da nijesam klao vola u petak, već u subotu, posvjedočiće mi: - knjiga minjaže žandarmerijske stanice u Žabljaku koja je meso kupila u subotu čim je zaklan, kao i svi Žabljačani koji su kupovali meso”.

- „Pored toga svjedoci: - narednik g. MLINARIĆ [pominju ga u ovome predmetu i s prezimenom MLINAREVIĆ - naša prmjedba] i žandarm AD. BOBIĆ, koji su bili pošli za Šavnik službeno i uz put, kao i VLAJKO ŠAULIĆ, prošli pored moje kuće, i bili prisutni kad se vo klao”.

- „Da je to bilo baš u subotu, potvrdiće i knjige rasporeda njihove službe u kojoj je zabilježeno kad su pošli. Pored svega mogu napomenuti, da se u našim krajevima ne pamti, da je ko klao vola ili što drugo na Veliki petak. Ali ovoga puta hoće da se desi, da se klalo što se stiglo”.

- „I sada, ovako jednu činjenicu Stevan Karadžić nevjerno predstavi, onda je lako objasniti koliko se može vjere pokloniti u opšte njegovom iskazu koji sumnjiči mene, da sam upoznat sa ubistvom Purena Karadžića” —— zaključuje Živko Vojinović.

Uslijediće već 2. decembra 1926. odluka drugostepenoga Velikog suda iz Poodgorice (br. 339-1925-72), da je: - „poništeno rješenje Okružnoga suda u Nikšiću kojim se Živko Vojinović stavlja pod krivičnu istragu povodom ubistva Purena Karadžića”.

- „Veliki sud stao je na gledište da se iskazima Stev[n]a Karadžića ne može povjerovati, jer je isti za pomenuto krivično djelo stavljen pod sud i čija su tvrđenja pobijena vjerodostojnim svjedocima”.

Pretres je pred Okružnim sudom u Nikšiću odgođen, jer se tvrdilo: - „ispitivanje novih svjedoka po ubistvu Purena Karadžića trajaće najmanje dva mjeseca; prema tome, pretres će biti sredinom februara mjeseca”.

Ali pretres u februaru 1927. nije održan. U štampi se početkom narednoga mjeseca iz Žabljaka pojavio dopis u kojem nepotpisani je autor na momente „duhovit”:

- „Žabljak, marta. — Tragična smrt Purena Karadžića promijenila je međusobne odnose mnogih ljudi u Žabljaku, jedne zbližila, druge zavadila: čak i prijatelje. Tajanstvena smrt Purenova promijenila je način života, opohođenja i predmet razgovora kod stanovnika ove drvene varošice”.

- „Vesela večernja i dnevna sijela, pjesma i međusobna šala najedanput su prestala i sve je zamijenjeno sa povjerljivim šapatom o smrti Purenovoj njih dvojice, koji ‘govore’ śedeći kraj vruće peći iz koje dopire praskavi glas jelovine. Prijatelji srećući se na prtini, u šali su prijetili jedan drugome sa nožem; i da upitate Žabljačane, koje je najstrašnije oružje; odgovorijo bi Vam, pa nosi! [? – naša prim]

- „Govorilo se dalje: Grupković će naći Purena; drugi opet, da neće i t. d. dok je neko primjetio, da je i Grupković našao Purena i ako zaklana; a ko ga je zaklao to je drugo pitnje! Prođoše dani i pokojnog Purena izniješe pred sud. Tom smo prilikom mogli viđeti skoro cio Žabljak pred sudom. Odmah se živo raspitivalo, šta je ko svjedočio. Tvrdilo se: ovaj je svjedočio lažno; ovaj za interes ovih itd”.

- „Ali se jednodušno tvrdilo, da sud hoće pravo. Još ni svi svjedoci ne ispitani, a nov poziv! Ih, šta radi taj prokleti Grupković. I tako se neprestano pridužuje. Groznica vata mnoge…”

Ali, pretresa ni u martu, ni aprilu. ni maju 1927.

Konačno, tereći i završni pretres u ovome slučaju održan je 14. juna 1927. godine. I tu je jedna od stranka u postupku akcentovala za pokojnog Puena Karadžića i „nepatriotsko držanje prema našoj ujedinjenoj otadžbini”. Evo kako je bilo:

„U utornik 14. juna održan je završni pretres po djelu ubistva Purena Karadžića.

Kao što je poznato, Puren Karadžić ubijen na dan 17. aprila 1925. godine. Ubijeni je tek pronađen 28. aprila, kad mu je i kuća bila zapaljena u namjeri da leš sagori i da se ukrije zločin.

Interesovanje publike bilo je veliko.

Sudili su: - sudije VUK[SAN]  DEDOVIĆ, ĐURO VUKOTIĆ i ČEDO SLADOJEVIĆ; - državni tužilac Dušan Grupković; - privatnog tužitelja [napomenusmo, Puren je imao suprugu i ščer PEJKU - prim] zastpaju: - advokati MIH[AILO] Bošković i ĐOR[ĐE]  VUKOVIĆ; - optuženog Bogdana Vojinovića brane: - advokati MATO PAVIĆEVIĆ i JEFTO PAVIĆ; - optužene Lazara i Stevana Karadžića brani advokat RADOVAN PULEVIĆ.

Na ovome, trećem, završnom pretresu, saslušani su: - svjedoci UROŠ JAUKOVIĆ, RISTO NOVOSEL, PETAR ŠIBALIJA, MILUTIN TAUŠANOVIĆ i narednik MLINAREVIĆ.

Svjedok Risto Novosel saopštio je nekoliko detalja iz života Purena Karadžića, kâ čovjeka osobenjaka koji se toliko plašio u životu da se čak i danju zaklapao kad bi u kuću ušao.

Svjedok Mlinarević saopštava nekoliko momenata koji terete optužene, naime:

- da mu je RADE ŠAROVIĆ pričao da je uoči dana zločina vidio optužene Bogdana Vojinovića i Stevana Karadžića kako se dogovaraju;

- zatim, kako mu je VUKOSAVA NOVOSEL pričala da je MAJKA MIHAILA BARANINA viđela Stevana Karadžića da reže duvan u kući Purena Karadžića u veče uoči sâmog zločina.

Na pitanje adv. Vukovića, šta se mislilo u narodu u danima kad se desio zločin, narednik Mlinarević kaže: - da je vjerovanje narodno da su ga ubili Stevan Karadžić i Bogdan Vojinović.

Time je završeno saslušanje svjedoka i predśedavajući dao je riječ zastupnicima privatnoga tužitelja.

Advokat Bošković kvalifikuje djelo trostrukim zločinom, u kome su: ubistvo Purena Karadžića, paljenje kuće, i paljevina leša ubijenog.

Zatim prikazuje kao izvršioce pomenutog zločina Bogdana Vojinovića i Stevana i Lazara Karadžiće; ocrtava kako je izvršen sâm zločin, izlaže razloge zašto je Vojinović izvršio zločin, a kako mu je pak Stevan Karadžić pomogao u izvođenju. Podvukao je okolnosti koje tužene su navele na zločin, pa zatim prikazuje razloge sa kojima tereti optužene da su u zajednici izvršili zločii. Traži naknadu šćeri ubijenoga kao i ostale troškove.

Drugi zastupnik privatnog tužitelja adv. Đorđe Vuković dao je nekoliko dopuna, pa je tražio naknadu za imovinu ubijenog Purena koja se sastojala od: - 10 hiljada dolara; 40 hiljada lira, što sa troškovima iznosi oko 660 hiljada dinara.

Zastupnik optuženog Bogdana Vojinovića, advokat Pavićević, u početku odbrane podvukao je strahotu sâmoga zločina koji se desio u našim planinama; napominje da ne bi primio odbranu da i najmanje sumnja da je njegov klijent izvršio ovaj strahoviti zločin. Prikazuje osobenjački život ubijenog i neroditeljsku pažnju prema porodici i nepatriotsko držanje prema našoj ujedinjenoj otadžbini.

U svojoj odbrani optuženog Vojinovića, Pavićević se zadržao prvo na primjedbama zastupnikâ privatnoga tužitelja, pa je tek poslije prešao na tužbu državnoga tužitelja i na tok isljeđelja. Smatra da su ništavni osnovi podozrenje i da je Vojinović nevin optužen. Zato moli sud da dadne slobodu ovome vrijednom čovjeku koji nevino strada.

Drugi zastupnik optuženoga Vojinovića, advokat Jefto Pavić, govori također o ništavnosti osnova podozrenja prema kojima je Vojinović optužen; zadržava sa na narodnome vjerovanju i javnome mnjenju: - da je Purena Karadžića ubio Stevan Karadžić, tražeći da se njegov klijent pušti u slobodu.

Zastupnik optuženih Stevana i Lazara Karadžića, advokat Radovan Pulević, dao je nekoliko objašnjenja povodom optužbâ njegovih klijenata koje se baziraju na [tome] što narod misli, navodeći da tome javnom mnjenju ne može niti vjere. Zatim detaljiše: - kazuje nevrijednost osnova podozrenja, prikazujući svoje klijente, i Stevana i Lazara Karadžića, kao potpuno nevine.

Odbrana je završena u 7 i po sati u veče, čim završen i sâm pretres.

* * *

PRESUDA je izrečena u petak ovoga mjeseca [17. juna 1927. godine], prema kojoj se:

- Bogdan Vojinović oslobođava iz nedostatka dokaza zv djelo ubistva Purena Karadžića; - a za djelo paljevine kuće oslobođava se kao nevin.

- Stevan i Lazar Karadžić oslobođavaju se za oba djela kao nevini.

(Kraj)