• „Rovačko pleme živi u zabitim saprtijama, nikome od pamtivjeka pokorni”, zapisao je Milovan Đilas. „Austrijska vojska jedva ako je izašla [u Rovca]. Kod Rovčana, naviknutih na slobodu, prevladale su pristaše kralja Nikole i samostalnosti Crne Gore”.
• U avgustu 1919. došli su u Rovca brojni ustanici iz skoro svih krajeva Crne Gore, pa su sa Rovcima, „pošli do crkve rovačke i g. arhimandrit Nikodim Janjušević držao je blagodarenje za dug život kralja Nikole, uz uzvike ustanika: ‘ŽIVO KRALJ NIKOLA’, ‘ŽIVJELA CRNA GORA!’ Ooduševljenje je bilo veliko; ustanici, naoružani puškama raznih sistema, objesili puške preko prsi, cijevi naprijed, bombe i fišektare oko sebe, uhvatili su pred crkvom nekolika kola i pjevali raznovrsne pjesme”, a u jednom kolu se čulo:
„KO GOĐ SLAVI KRALJ NIKOLU,
NEK’ PRISTUPI NAŠEM KOLU”.
• „Paljenje kuća, ubijanje, zatvaranje i interniranje napaćenog naroda crnogorskog, uzima sve većeg maha, tako da ćemo, za kratko vrijeme, imati samo pustoš i zgarišta, ali življa ne”, navodi se u jednome izvjeutaju „Utočište svih koji su ostali bez kuće i ognjišta, svih gonjenih i opljačkanih, najvjerniji čuvar tradicija i amaneta prađedovskih, naš pravi azilum, jesu ROVCA. Blagodarni ustaši [ustanici] crnogorski očuvaće VJEČNU USPOMENU NA ROVCA kao najdražu dragocjenost”.
• „U Rovcima je toliko odmetnika, zelenaša i komunista, da su imali svu vlast u rukama”, a „ROVČANIMA JE BILO U TRADICIJI DA POMAŽU SVAKI POKRET ZA SLOBODU - zato su se tamo okupili odmetnici iz dobrog dijela Crne Gore: Piperi, Bjelopavlići, Pješivci, Župljani iz Župe Nikšićke, okoline Nikšića, Drobnjaka”.
• Prema izvještajima ustanika, do napada Srba i njihovih plaćenika na Rovca je došlo između 31. oktobra i 13. novembra 1919. god. Srpske snage, pokrenute na Rovca, crnogorski oficiri procjenjuju na „10 bataliona pod komandom p.puk. Dušana Besarabića”, te „nekolike baterije topova pod komandom Borivoja Roksandića”, uz dodatnu podršku „24 mitraljeza i sa preko 100 mašinskih pušaka”.
• Borbe su vođene „sedam dana”, a Rovčani su imali podršku dijela drugih ustanika, naime „kod nas su se tada bili sklonili 300 naših ustanika”, a „poginuli su oficir Jovan Bulatović i Vučić Rakočević, ranjen je Miloš Vlahović; neprijatelj je imao velike gubtke“, a samo tokom jednoga dana na „pleme rovačko neprijatelj je bačio od 900 do 1.000 topovskih metaka“.
• U decembru 1919. „Glas Crnogorca” objavljuje pjesmu „Smrt ili sloboda” R. Dedovića:
„KAD VIDITE DVIJE TICE VRANE,
CRNOGORCI KAKO ZEMLJU BRANE,
OSTAVITE CRNOGORSKA BRDA,
ODLETITE DO U ROVCA TVRDA,
TU JE LEGLO DOBRIJEH JUNAKA,
OD ROVACA, OD PLEMENA JAKA,
KOMANDIRI VOĐE SU IM SLAVNI,
IVAN [BULATOVIĆ], VUJO [BULATOVIĆ] I S NJIMA IBRO [BULATOVIĆ] STARI,
SVA TRI HRABRA PONOSNA I STALNA,
UNUCI SU VOJVODE VUKSANA”.
• U proljeće 1920, tokom novoga napada Srba na Rovca, silovano je ili se gubi svaki trag za „oko 30 žena i đevojaka”. U Kolašin je sprovedeno – uzeti su za taoce – 420 žena i 47 odraslih muškaraca. Opljačkano: 3.600 ovaca, 95 svinja, 446 govedi, a „uništeno je nekoliko stotina košnica”. Izgorene su 45 kuće, pretežno u selima u Gornjim Rovcima, zaseoku Granica i i na katunu Nazleđe.
• Srpski napad, počeo 8. aprila 1920. a završio 15. aprila 1920, izvršen „svim mogućim sredstvima”, kako stoji u naredbi, napravio je pravu pustoš u Rovcima. Bombarodvane su kuće – GAĐANA JE I ROVAČKA PLEMENSKA CRKVA NA ĆEĆAMA U MEĐURIJEČJU – a „paljenje, ubijanje žena i đece, mučenja i pljačke, bili su svakodnevne pojave, daleko gore nego pod austrijskom okupacijom; čitavo stanovništvo Gornjih Rovaca doćerano je sa stokom, pohapšeno, a stoka poklana”.
• Rovački komita, 23-ogodišnji Milovan Bulatović, stijeljan od Srba 1923. pred masom svijeta u Kolašinu. Svjedok toga pogubljenja je zapisao: „Poželje [Milovan] da se oprosti od svoje zemlje. Snažno uzdahnu i uzviknu: ’ZBOGOM CRNA…’ Nije dobio šansu da dovrši. Plotun ga iśeče usred riječi”…
PONEĐELJAK, 16. OKTOBAR – PRVI NASTAVAK FELJTONA VLADIMIRA JOVANOVIĆA O HEROJSKOJ EPOPEJI PLEMENA ROVAČKOGA U BORBI ZA NEZAVISNU CRNU GORU.
Komita
Antena M - učiteljica crnogorstva. Na žalost - jedna jedina.