Vasilije Vaso Ćuković je rođen u Risnu, 09. jula 1858. od oca Lazara i majke Stane, u uglednoj trgovačkoj porodici, sa osmoro djece.
Volio je školu, kao mlad je pomagao ocu u trgovini i izučio zanat u Risnu. Bio je pak nemirnog duha i već sa 12 godina je otputovao kod tetka u Trst, koji je takođe bio trgovac.
U Trstu je završio višu trgovačku školu i odlično savladao grčki i italijanski jezik.
Sa 16 godina se zaposlio u, tada poznatoj, grčkoj firmi "Hydias" kao činovnik.
1877. godine je, na nagovor jednog pomorskog kapetana iz Risna, koga je sreo u Trstu, otplovio za daleku Ameriku. Prvo u Njujork, pa San Francisko gdje je imao namjeru da se bavi trgovinom.
U početku je to išlo veoma teško. Radeći razne poslove, učeći jezik, put ga je odveo u Nevadu, grad Reno, gdje mu je živio rođak, koji mu je pomogao sa 100 američkih dolara, što mu je bilo dovoljno, da otvori malu trgovačku radnju. Ali ni tu nije uspio.
Lutalačka težnja ga odvodi nakratko na Aljasku, a konačno, 1895. stiže u Denver, Kolorado.
Tu kupuje zemlju, nastavlja da se bavi trgovinom, otvara tada poznate kockarnice i za kratko vrijeme stiče veći kapital.
Zahvaljujući svojim sposobnostima i inteligenciji Vaso Ćuković postaje u to vrijeme jedan od najuglednijih i najuticajnijih ličnosti Denvera.
Donirajući novac učestvuje u izgradnji i uljepšavanju grada, pomaže razne humanitarne akcije i učestvuje u javnom i političkom životu.
Veliko čovjekoljublje je pokazivao pomažući siromašne i bolesne te je tako i nazvan najvećim crnogorskim dobrotvorom svih vremena.
1922. godine u čast roditelja, osnovao je fondaciju "Zadužbina Lazara i Stane Ćuković", za školovanje djece siromašnih roditelja iz Risna.
U narednih pet godina fond se povećavao, tako da je 1927. dostigao 100.000 američkih dolara. Od tog fonda školovano je 99 učenika.
Opštini Risan je 1929. poslao 2.000.000 dinara za vodovodnu mrežu i elektrifikaciju, kao i za izgradnju Narodnog doma u Risnu. Dom je završen i otvoren 1931. i bio jedan od najmodernijih sve do zemljotresa 1979. kada je srušen i nije obnovljen.
Vaso je pomagao narod za vrijeme Prvog svjetskog rata na Balkanu, siromašnima u Risnu je redovno, pred Uskrs i Božić, slao po 10.000 dinara (20.000 godišnje).
Umro je u svom domu u Denveru 20.12.1933. u 75. godini.
Poslije smrti najznačajnija i najhumanija njegova oporuka je da se u Risnu sagradi velika bolnica, kao pomoć siromašnim i bolesnim ljudima.
U njegovom testamentu je pisalo:
"Još za života želio sam da u svom rodnom mjestu podignem modernu bolnicu. Ako je Risan nepodesan za ovakvu jednu zdravstvenu ustanovu, neka se onda ona sagradi u nekom drugom mjestu u Boki, ili ma gdje u Jugoslaviji ...".
Za tu svrhu ostavio je 25.000.000 predratnih dinara i postavio rok od 21 godinu od njegove smrti za realizaciju.
Izvršioci testamenta iz SAD su nekoliko puta dolazili u Beograd da bi organizovali izgradnju bolnice u Risnu. Utrošeno je 300.000 američkih dolara i objekat je formalno predat Ministarstvu socijalne politike i narodnog zdravlja Kraljevine Jugoslavije krajem marta 1941. godine.
Kada je rat završen zgradi bolnice je bila neophodna velika popravka.
Tada je, sa ostatkom novca koji je namijenio Vaso, bolnica opremljena sa najsavremenijom medicinskom opremom, a dobila je i pokretni rentgen (rentgen-autobus), kojim su ljekari bolnice Risan obilazili sva mjesta u Crnoj Gori.
Zbog količne novca koji je dao u dobrotvorne svrhe, Vaso Ćuković se smatra najvećim filantropom u istoriji Crne Gore.
Ljubica
Ovaj tekst o crnogorskom dobrotvoru,veoma je POUČAN I KORISTAN za sve imućne ljude,koji su svjesni da u grob ne treba nositi ništa,nego bogatstvo koje smo uz Božju volju stekli-PAMETNO ULOŽITI U DOBROTVORNE SVRHE.Ovo što sam pročitala,oduševilo me je i ohrabrilo da ono malo što imam,-DAM-BOLESNIMA!
Vjeko Radimir
Velika je žalost [to je uni[ten Narodni Dom i nije obniljen na vrijeme. A velika je sreća što je dao bolnicu, koja je pomogla Risan a i danas ga pomaže na sve načine. Treba mu biti vječno zahvalni sva Boka.