Feljton Antene M
Piše: Vladimir Jovanović
Ranjene i razoružane žandarme, nakon što su u noćnome prepadu 2/3. aprila 1920. pokušali pohapsiti ili pobiti vođstvo ustanika, a zarobljene u kratkotrajnom okršaju blizu sela Granica, tj. Mrtvoga Dubokoga – od linča naroda spašavaju crnogorski oficiri.
Ovi žandarmi, svi do jednoga, bili su najamnici, „domoroci“ prikupljeni širom Crne Gore, koji su, napomenuto je, za dnevnice od 5 srpskih dinara i bepslatne obroke pod ugovorom angažovani da ubijaju sunarodnike. Kada u kućama sela Granica nijesu našli „odmetnike”, počeli su „zlostavljati kućnu čeljad, ispitujući je za odmetnike, čak i na ženske nasrtati”; pri pokušaju bjekstva, poveli su sa sobom pet-šest talaca, mještana Bulatovića. Njihov predvodnik, kapetan Milisav Tomić, takođe je uhvaćen – prvi je, kad su upali u zaśedu ustanika, pokušao pobjeći, ostavivši opkoljene žandarme sebi kao odstupnicu. U jednome srpskome vojnome izvještaju od 5. aprila 1920. tvrdi se da je, pošto je uhvaćen, „kapetan Tomić, rešenjem Vaska Marojevića [oficira, ustaničkoga vođe iz Župe Nikšićke], BIO MNOGO TUČEN”.
Međutim, prema izvještaju od 10. aprila 1920. potpukovnika Dušana Besarabića, komandanta 11. pešadijskoga puka Vojske Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (KSHS), „KAPETANA TOMIĆA VODILI SU NA GROB OFICIRA JOVANA BULATOVIĆA I SINOVI PROŠLE GODINE POGINULIH BULATOVIĆA DAROVALI SU MU ŽIVOT”.
Izgleda kako je neizvijesnost oko sudbine žandarmâ, njih 8 teško ranjenih i 19 zarobljenih, potrajala satima. Nešto dalje od Ždrijela, lokaliteta đe se odigrao oružani sukob – tom je prilikom pobijeno 6 žandarma – na području bratstva Vlahovića boravi sa svojom ustaničkom grupom iz Bjelopavlića Novica Radović (1890–1945). „Čuvši za događaj na Granici, negdje oko podne, uputio se [Radović] sa Vlahovićima, kod kojih je noć proveo i na polovini puta susrio je kapetana Tomića i 15 žandarma u pratnji odmentika i 3-4 seljaka”, pisao je 1937. list „Zeta”.
„NAMAH SE SKUPILO NA STOTINU OSOBA I PRIJETILA JE OPASNOST DA KAPETAN TOMIĆ BUDE U NAJMANJU RUKU LINČOVAN. Ali, blagodareći intervenciji dr Radovića, a naročito njegovog najstarijeg brata [Radovića] – KAPETAN I SVI ŽANDARI SU PUŠTENI”.
Tomić, ranjeni i zarobljeni žandarmi, zaista su isporučeni okupacionim vlastima, otprilike kod Ćeća, blizu Manastira Morača. Ranjene žandarme su, i prema srpskim vojnim arhivima ustanici prebacili do granice plemena i oni su kasnije zbrinuti u Kolašinu (Posada Kolašin, Pov. Br. 88, 12. apr. 1920). Tomić je nastavio karijeru, kasnije unaprijeđen, etc.
U akciju kapetana Tomića i grupe žandarma, očigledno, polagane su velike nade, a okupacione vlasti su vjerovale da su ustanici za nju doznali zahvaljujući dojavi nekog od njihovih službenika. „Po izveštaju koji ima ova Komanda [Zetske divizijske oblasti]”, pisao je 17. aprila 1920. general Miloš M. Mihailović, načelniku Okruga kolašinskoga Blažu Boškoviću, „jedno lice, čije se ime ne zna, a pripada osoblju ili Okružnog načelstva u Kolašinu ili Sreskog načelstva u Morači, bilo je uzrok te su ODMETNICI SAZNALI ZA POKRET KAPETANA TOMIĆA U GORNJE ROVCE I PRIREDILI NJEGOVIM ŽANDARMIMA POZNATU POGIBIJU; u interesu službe i u cilju da se ovako što bar u buduće izbegne, potrebno bi bilo ispitati ovu stvar”.
O ovim događajima Ivan Bulatović, vođa ustanka u Rovcima, veli u svome izvještaju da „udari na nas odjeljenje žandarmerije od 50 ljudi sa jednim oficirom da nas tajno [na prepad] hvata i ubija”.
„VIDAK ŠĆEPANOVIĆ JAVIO JE GRUPAMA [USTANIKA] ZA NJIHOV DOLAZAK”, navodi komandir Bulatović. „I rasporedili smo se u tri grupe, na sela Gornja Rovca i Granicu. Potporučnik Božo Bulatović, sa svojom grupom, dočekao ih je i pobili su se tako da je protivnik momentalno poništen.
U borbu su pohitale i ostale dvije grupe, kao i grupa sa Novicom Radovićem i Vaskom Marojevićem. U borbi se istaknuo Miro R. Bulatović. Komandir [žandarmerijske] jedinice bio je zarobljen. Trojica su se samo spasila bjekstvom. S naše strane nije bilo gubitaka.
Ustaše [ustanici] su bile milostivi naspram svoje po krvi braće. RANJENE SU ODMAH PREVILI I BEZ VOJNIČKIH ZNAKOVA, RAZORUŽANE UPUTILI ZA KOLAŠIN. Putujući zarobljeni ranjenici preko plemena, gledao ih neki stari i podrugljivo rekao: ‘Vidiš li kako su svukli NAŠE?!’”
Rovčani i Bjelopavlići, koji su okupacionim vlastima bjehu dostupni a smatrale su ih odgovornim za napad od 3. aprila 1920. na njeno „žandarmerijsko odelenje”, te ih početkom januara 1927. osudiše na teške robije, sljedeći su:
Novica Živkov Radović, Božo Mitov Bulatović (poručnik), Dragutin Radović, Miloš Radović (kapetan), Radovan Radović (poručnik), Milovan Božović (vodnik), Dragiša Pušeljin Vlahović (kapetan), Zaharije-Zarija Miletin Vlahović, Tripko Blagov Vlahović, Đoko Tulev Vlahović, Radoš Lukin Vlahović, Pavle Milunov Vlahović, Milinko Vlahović, Rade Mirkov Bulatović (desečar), Ćiro Jovanov Bulatović, Janko Bulatović, Radovan Zekov Bulatović, Vuksan Miletin Bulatović, Milosav Bulatović, Mato Perišin Bulatović, Savo Mirkov Bulatović, Tomo Purov Bulatović, Radonja Jovanov Bulatović, Milovan Bulatović (desečar), Mašo Mitov Bulatović (potporučnik), Andrija Andrijević (potporučnik), Jokica Andrijević (kapetan). Osuđen je i Nikola Jankov Bulatović, koji će umrijeti na robiji…
Sve u svemu, uništenje – ubistva, zarobljavanje i razoružanje jedinice kapetana Tomića, uzeto je kao povod da se na Rovca opet pokrene velika, najveća do tada vojna kampanja. Stvarni razlog napada, po prilici, bio je taj da su Rovca, dolaskom proljeća, opet postala jedan od centara ustanka u Crnoj Gori. Zbog toga, kako se pisalo, aprila 1920. „Rovca su posijani topovskim, mitraljeskim i puščanim zrnima”.
„Komandant Oblasti [Zetske divizijske oblasti], gen. M. M. Mihailović, naređuje 4. aprila [1920] 10. i 11. puku [Vojske KSHS] i komandantu Nikšićke posade da iz Kolašina, Podgorice i Nikšića preduzmu koncentričan napad na Rovca”, pisao je 1960. Ljubo Anđelić.
„Ovaj napad, u kome su, osim regularne vojske, učestvovale ‘omladinske i leteće čete’, izveden je 9. aprila [1920] pravcima:
Nikšić — Konjsko — Kapetanovo jezero — Rovca;
Danilovgrad — Maganik — Rovca;
Podgorica — kanjon Morače — Rovca;
Kolašin — Crkvina — selo Raičevine — Rovca” („Grad na Tari“, str. 45).
Osim, dakle 10. i 11. puka, izdate su naredbe za pokret i koncentraciju „letećih četa”, tj. najamnikâ u žandarmerijskim uniformama, a kojima su komandovali aktivni oficiri Vojske KSHS.
Prema depeši ĐO. Br. 8754 od 4. aprila 1920, gen. Mihailović naređuje da „11. leteća četa hitno odmaršuje iz Rijeke [Crnojevića] u Podgoricu, radi upućivanja uz Moraču u Rovce”, a potčinjenim u Nikšiću zapovijeda: „Pripremite za upućivanje u Rovce 1 četu, 2 mitraljeza i 1 brdski top, a eventualno i nešto omladine; sledovaće naređenje za početak pokreta”.
Narednoga dana, trupama u Kolašinu gen. Mihailović javlja: „Dok potrebni delovi [jedinica predviđenih za napad na Rovca] ne dođu na određena mesta, odakle će otpočeti KONCENTRIČNA AKCIJA PROTIVU ROVACA, vi sa vašom posadom [58. okružnom pukovskom] nemojte preduzimati odlučan napad, ako je je neprijatelj znatno jači. No, s druge strane, nemojte biti ni neaktivni. Šta je s organizovanom omladinom? Postarajte se da njome pojačate vaše delove, naročito one u Morači. Proverite i što pre javite: broj odmetnika i onih što su im prišli i tačno mi javite mesta gde se oni nalaze” (ĐO. Br. 8760, 5. apr. 1920).
Drugom depešom, istoga dana, gen. Mihailović, javlja, između ostaloga, potčinjenim oficirima: „Da bi se u Rovcima jednom učinio kraj odmetničkoj akciji preduzeće se koncentrična akcija iz Kolašina, Podgorice i Nikšića. — NAREĐUJEM: — 1.) Da komandant 11. pešadijskog puka hitno uputi u Kolašin 1. četu 2. bataljona i 1 vod mitraljeskog odeljenja 10. puka, radi pojačanja Kolašinske posade; početak pokreta 6. april [1920] u zoru; — 2.) Da komandant 11. puka prida 11. letećoj četi, koja 6. [aprila 1920] stiže u Podgoricu, 4 mašinske puške [puškomitraljeza]; naređenje za pokret ove čete pravcem uz Moraču sledovaće; — 3.) Da komandant Nikšićske posade 6. [aprila 1920] izjutra uputi preko Konjskog do Kapetanovog jezera odred jačine: 1 ojačana četa, 1 brdski top i 2 mitraljeza; kad ovaj odred stigne do Kapetanovog jezera, sledovaće naređenje za dalji pokret ka Rovcima; za komandanta ovog odreda odrediti oficira koji poznaje kraj u kome će odred dejstvovati, oficira sposobnog za samostalan rad; — 4.) Sve naređene pokrete vršiti sa potrebnim oprezom; STAVIĆU POD SUD STAREŠINU KOJI BI [OD USTANIKA] BIO IZNENAĐEN” (ĐO. Br. 8762).
Gen. Mihailović (ĐO. Br. 8766, 5. apr. 1920) obavještava Vrhovnu komandu KSHS u Beogradu da su se „u Rovcima prikupile nekolike odmetničke bande, pored odmetnika iz samih Rovaca”, „u Rovcima su napali jedno odelenje žandarma”, da se „odmetnicima u Rovcima pridužio izvestan broj stanovnika; javlja se za broj do 500”, te da „prema ovakvoj situaciji, NAREDIO SAM POKRETE POTREBNIH DELOVA ZA KONCENTRIČNU AKCIJU IZ KOLAŠINA, PODGORICE I NIKŠIĆA PROTIVU ROVACA”…
(Nastavak feljtona u poneđeljak 11. decembra)
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR