Čitajte Istorijski feljton Antene M
Piše: Vladimir Jovanović
Osim na Jezerskome vrhu na Lovćenu, za života arhiepiskopa i mitropolita Petra II Petrovića Njegoša, docnije su podignute u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi Svetome Petru Cetinjskome Čudotvorcu crkve u Martinićima, Bejzovu (kod Spuža), Erakovićima (Njeguši), Belosavi (Grahovo), Bobiji (Rijeka Crnojevića)…
O svetopetrovskome kultu, kao interiorizovanome dijelu običajnoga prava Crnogoraca, piše dr Valtazar Bogišić, naime, da „u Crnoj Gori, može svaki svjedok biti, osim luda i djeteta, ali TREBA DA SE ZAKUNE NA GROBU SV. PETRA”.
„U Crnoj Gori kad hoće jedan parničar da zakune drugoga, povede perjanik obje strane u crkvu Sv. Gospođe [Cetinjski manastir], zovne kaluđera da se obuče u odeždu, uždi dvije svijeće, otvori kaluđer zaklop od kovčega, da se cjelokup vidi Sv. Petar, pa reče onomu, te misli zaklinjati: ‘Evo, Nikola (ili kako mu je ime) pa ga kuni po tvojoj volji”. Po svršetku zakletve, „pristupi ka kovčegu i cjeliva ruku Sv. Petra”.
„Kaluđer se svuče, a perjanik povede obojicu pred šenature [senator] i kaže im kako se Miloš zakleo na volju Nikolinu. Sekretar zapiše u protokolu, kako je među ovom dvojicom parnica svršena” („Zbornik sadašnjih pravnih običaja u Južnih Slovena”, knj. 1, Zagreb 1874).
Sačuvan je veliki broj istorijskih izvora da su hadžiluci svetitelju Petru Cetinjskome istinski vjersko-narodni praznici Crnogoraca. Ustalilo se njegovo proslavljanje na Petrovdan, 29. juna po starome kalendaru – tada je, prema ondašnjim izvorima, najviše naroda na Cetinje dolazilo iz Zete i Boke kotorske – zatim, 18. oktobra na Lučindan, a ćivot je otvaran i uoči 8. septembra, Maloga Gospođindana, kada je slava Cetinjskoga manastira.
Češki autor Jozef Jan Svatek u knjizi putopisa „Černá Hora a Skadar. Cestopisné črty” (Prag, 1914) izvještava kako je tijelo svetitelja „u srebrnome kovčegu”, koji je „pokriven crvenim brokatom i na njemu leži srebrni krst”, a „pored ovoga ukrasa tu ima još dokaza pobožnosti i SNAŽNE VJERE CRNOGORSKOGA NARODA”.
„Svečevom tijelu, naime, Crnogorci pripisuju čudotvornu moć; posebno bolesni očekuju pomoć u ozdravljenju”, piše J. J. Svatek. „Dan Svetoga Petra i njegov praznik se slavi u predvečerje 12. jula po našem, a 29. juna po pravoslavnome kalendaru, u čijem śedištu je obilježavanje Svetoga Petra Cetinjskoga”.
„Na ovaj dan organizuju se hodočašća prema mumificiranom tijelu Sv. Petra Cetinjskoga iz cijele Crne Gore, pa čak i iz cijele Srbije, a śećanje na narodnog svetitelja obilježava se velelepnim praznikom za narod. Glavni centar pažnje ovih hodočasnika usmjeren je na dva mjesta: ka śedištu bvšega vladike, Sv. Petra, manastiru, i ka śedištu današnjega kralja Nikole, kraljevskome dvorcu”.
Zatekavši se na Cetinju, noć uoči Petrovdana, J. J. Svatek zapisuje kako je „pred kraljevskim dvorcem dosta živo; puno ljudi je tu bilo nabijeno, živopisno obučenih ljudi žarkih pogleda”, dok je „u centru parka muzika svirala narodne pjesme”, igrala su se kola
„Iz tamnoga planinskoga okruženja uzdizali su se dostojanstveni zidovi manastira u treperavom svijetlu lampi i svijeća sa groblja, koje su osvjetljavale dvorište. Upečatljive sjenke ležale su oko i iza manastira, duboke i visoke kao da dosežu daleko iza planina od crnoga kamena iznad Cetinja. Ušli smo u prvo dvorište. Po sredini su se tiho kretali ljudi, izlazili iz unutrašnjosti manastira i lijegali pored drugih tijela u grupama”.
„Koliko sam samo ovđe vidio pobožnih lica, muških i ženskih, dječijih i staračkih! I svi su strpljivo čekali da na njih dođe red i poklone se narodnom svetitelju čudotvorcu. Vodio nas je kraljev ađutant i zahvaljujući njemu smo kroz ovu gužvu prošli do unutrašnjosti crkve. Po sredini pobožna naroda, ispod dragocjena pokrivača, ležalo je mumificirano tijelo narodnoga svetitelja. Pokorno sam se pridružio ljudima i poklonio se nad kovčegom u kojem je počivalo tijelo Svetoga Petra Cetinjskoga.
Tu su bili postavljeni dragocjeni krstovi i pehari ukrašeni dragim kamenjem. Njih je, prolazeći pored, ljubio narod. Poklopac od kovčega je uklonjen, tako da je susret sa svetiteljem, mada pokrivenim, bio neposredan. Ipak, nije bilo lako doći do njegova kovčega. Okolo, po podu ispod, ležalo je mnogo bolesnih, koji su se nadali da će dužim boravkom u blizini svetitelja biti oslobođeni patnji”…
Čudotvornim svetiteljevim moćima je u Knjaževini Crnoj Gori pripisano spasenje porodice Cara Rusije. U 14 sati i 14 minuta 17. oktobra 1888. Aleksandar III Aleksandrovič Romanov (1845-1894), njegova supruga i familija – među njima i sin-nasljednik, Nikolaj – vraćali su se sa Krima u Petrograd. Kompoziciju od 15 vagona vukle su dvije lokomotive brzinom od 68 km/h. Do nesreće je došlo kod nasipa u blizini stanice Borki, pedesetak kilometara od Harkova. U trostrukome karambolu 10 vagona je iskočilo iz šina. Vagon sa trpezarijom – đe su se u trenutku nesreće nalazili Car, njegova supruga Marija s đecom, te svita – u potpunosti je razmrskan; spljošteni su mu zidovi, obrušen krov, a točkovi su otpali.
Tim povodom, mitropolit Mitrofan Ban, poglavar autokefalne Mitropolije crnogorske - Crnogorske pravoslavne crkve, kako je 1889. pisao „Glas Crnogorca”, razaslao je sveštenstvu arhijerejsku okružnicu, „kojom naređuje, da se 17. oktobra, u oči dana, u kom CRKVA CRNOGORSKA slavi uspomenu sv. Petra cetinjskoga, kao na dan kad je Bog spasao Njegovo Veličanstvo Cara Aleksandra III, sa svom carskom njegovom porodicom, služi liturgija”.
„Baš uoči onog dana, kad Crnogorski narod svetkuje uspomenu prestavljanja svoga velikoga Svetitelja, Svetoga Petra Cetinjskoga, čudesnim načinom sačuvao je Bog Cara Ruskoga Aleksandra Trećega i svu Njegovu Porodicu“, napisao je Mitrofan u okružnici „Blagovjernome Sveštenstvu Bogomspasajeme Jerarhije Crnogorske“.
„Čudesno spasenje Cara-Pokrovitelja i Njegove Porodice, pripisujemo jedinoj velikoj milosti Božijoj prema Crnoj Gori; i to čudo daje nam tvrdo uvjerenje, da je Bog na prvome mjestu uslišio molitve našega Svetitelja Svetoga Petra Cetinjskoga Čudotvorca, te spasao dragocjeni život Carev i sve Njegove Porodice, koja toliko ljubi i uzvišava naš srećno-vladajući KNJAŽEVSKI DOM, a Svetiteljeve pobožne potomke.
Zato u znak najveće Blagodarnosti Gospodu Bogu, a u slavu našega Svetitelja Svetoga Petra, za ovakvu prema nama ukazanu Njegovu milost, po najvišemu odobrenju Njegovoga Visočanstva, našega premilostivoga Gospodara KNJAZA NIKOLAJA, naređujemo: da se svake godine, dana 17. oktobra, uoči uspomene prestavljanja Svetoga Petra Cetinjskoga, u svim manastirima i pravoslavnim varoškim crkvama u Knjaževini Crnogorskoj drži Božanstvena liturgija, i iza nje blagodarenje s koljenopreklonijem za čudesno spasenje dragocjenoga života našega Pokrovitelja NJEGOVOGA IMPERATORSKOGA VELIČANSTVA CARA RUSKOGA ALEKSANDRA TREĆEGA; Njegove supruge Gosudarinje Imperatorice Marije Feodornove; Nasljednika Njegovoga Cesareviča i Velikoga Knjaza NIKOLAJA ALEKSANDROVIČA i sve Njihove Avgustjeiše Djece“…
(Kraj feljtona u poneđeljak 5. marta)
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR