25. 02.2023.
Posljednji slobodni gospodar iz treće crnogorske dinastije – Đurađ Crnojević, 1500. zauvijek je napustio Crnu Goru. Najstariji sin Ivana Crnojevića, nakon čije smrti je proglašen gospodarem, vladao je od 1490. do 1496. Tokom te kratkotrajne vladavine u politički složenim okolnostima i sve snažnijeg pritiska Osmanskog carstva, ali i neposustajanja Mlečana, ime je svoje i svoje porodice zapisao “štampanim” slovima u povijest Južnih Slovena. Na Cetinju 1493. osnovao je prvu štampariju i godinu kasnije pečatao prvu knjigu Oktoih prvoglasnik.
Prvi je iz plejade crnogorskih vladara sa spisateljskim talentom. Njegov testament čita se kao književni tekst.
Pri povratku iz egzila iz Italije, gdje se sklonio u namjeri da pokuša izbjeći detronizaciju, biva uhvaćen i odveden u Carigrad i izveden pred sultana.
Prema navodima iz mletačkih hronika, sultan mu je ponudio upravu Crnom Gorom ali pod, za Đurađa neprihvatljiviim uslovima.
U "Istorijskom leksikonu Crne Gore" dr Živko Andrijašević, dr Šerbo Rastoder, za Đurđa Crnojevića navode:
"Prvih godina vladavine zanimao se imovinskim pitanjima, položajem crkve, osnivanjem štamparije. Nadu da će se osloboditi vazalnog položaja bio je izgleda izgubio, sve dok 1496. nije doznao za plan francuskog kralja Karla VIII o podizanju ustanka u Albaniji kojim bi bila srušena turska vlast. Đurađ je povjerovao da bi se povoljnim ishodom ovog ustanka Crna Gora mogla osloboditi vazalnog položaja prema Turskoj, pa je preko svojih izaslanika iskazao podršku francuskom kralju. Kada su na Porti otkrili ovaj plan, kao i činjenicu da je Đurađ Crnojević jedan od pristalica francuskog kralja, odmah su naredili Đurđu da dođe u Carigrad ili da napusti Crnu Goru. Đurađ je izabrao izgnanstvo..."
Đurađ se nije više vraćao u Crnu Goru, a svojo ženi Jelisaveti-Lizabeti Crnojević, od roda Erica iz bogate venecijanske porodice pisao je:
"Tvoj Đurđe Crnojević, tebi draga ženo, Izabeto, evo pišem što ti oporučiti imam, ne bih li te razveselio. Bog sam zna kad ćemo se i gđe opet sastati, spomenuvši se smrtoga časa odlučio sam napisati ovu oporuku. Moja je tvrda volja da ti niko, bio on duhovni, bio svjetovni gospodin, bio brat, bio stričević ili kojeg mu drago položaja čovjek, ne može zapovijedati ili te na šta silom primorati, nego naređujem, da te niko ne smije pitati za ono što si po mojoj zapovijedi učinila... da posjeduješ sve ono što je gore napisano, udala se ili udovala; da budeš, dok si živa, gospodarica od svega od čega bi bio gospodar ja da sam u životu!"
ilustrovala Svetlana Lola Miličković - Žene Crne Gore
Opraštajući se od voljene žene, djece, od života i Crne Gore, Đurađ je zapisao:
"Daj rekoh sve, crkvi Svete Marije na rijeci Cetini i tako će svijet poznati pravu ljubav kojom si me ljubila, kad vide da ljubiš i dušu moju poslije smrti..."
Đurađ i Izabeta se više nijesu sreli. On je, sudeći prema zapisima i svjedočanstvima preminuo u Anadoliji, a ljubljena Izabeta u rodnoj Veneciji.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR