PJEŠČANI SAT: Srećan rođendan majstore

22. 03. 2023.

Životna priča Veljka Bulajića, reditelja i scenariste, velika poput ostvarenja koje potpisuje, počela je prije 95 godina u Vilusima kod Nikšića. Sa ocem Miljkom i majkom Ljubicom, braćom Đorđem i Stevanom, živio je u Sarajevu do izbijanja rata, a onda se vraćaju u rodne Viluse da bi se nakon 13. jula 1941. pridružili ustanicima.  Đorđe je stradao, a Stevan i Veljko preživjeli.

Za studije režije izabrao je Zagreb, potom, Italiju i Rim u kojem je upoznao sineaste poput Vitorija de Sike i Federika Felinija.

Svjetsku slavu donio mu je dugometražni prvijenac – Vlak bez voznog reda. Film je vidjela publika u pedesetak zemalja. “Vlak” se posebno dopao najprohtjevnijoj i najrazmaženijoj publici - kritičarima u Kanu, koji mu dodjeljuju nagradu.  

Jedan za drugim nizali su se “Rat”, “Uzavreli grad”, “Kozara”, “Pogled u zjenicu sunca” i naravno “Bitka na Neretvi” 1969. Legendarni film za koji je scenario pisao sa bratom Stevanom i koji mu je donio nominaciju za Oskara.

Film je okupio glumačka imena sa domaće, ali i svjetske A liste tog vremena. Orson Vels, Franko Nero, Sergej Bondarčuk, Silva Košćina, Milena Dravić, Boris Dvornik, Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić, Oleg Vidov, Entoni Doson…

"Sa svim tim velikim ljudima, poput filmskog genija, Orsona Velsa, koji je u – Neretvi - ostvario briljantnu ulogu, ostao sam prijatelj do kraja", kazao je jednom prilikom Bulajić.

Bitka na Neretvi je snimana 18 mjeseci, učestvovale su desetine hiljada stručnjaka i statista, pričalo se i rušenju pravog mosta i spekulisalo o budžetu. Procjene su išle i do 12 miliona dolara, ali je Pablo Pikaso napravio plakat za englesko tržište i zauzvrat tržio sanduk dobrog vina.  

Film je vidjelo preko 350 miliona ljudi, pa je i dobit Jadran filma bila rekordna.

"Mnogi krivo misle da je - Neretva - skupo koštala, ali imala jei najveću dobit u istoriji jugoslovenskog filma."

Svoj antifašizam, Veljko je prikazao na platnu, ali i kao angažovani intelektualac koji nikada nije krio ni ko je, ni odkle je, ali ni kakav mu je ideološki svjetonadzor. 

"Znate, kad ozbiljnije razmislim, ne iznenađuje me generalno povratak fašizma, ali moram priznati da me zateknu pojave na mjestima gdje nijesam očekivao. To je, nažalost, tako. Zar nema ideje fašizma u ovome što se događa u Crnoj Gori? Zna se kako se pokušava rušiti Crna Gora. Ljudi se čude tko diže ruku na ovakvu državu, simbol borbe za slobodu kao mala, ali prkosna zemlja koja je svaki put kad je trebalo pružala žestok otpor i opstala. Tko to hoće srušiti Crnu Goru koja je simbol slobode? Susrećem prijatelje koji se ne mogu tome načuditi. Jer, Crna Gora je svima bila motiv da budu isto takvi i oni", rekao je Bulajić novinaru Gradskog portala.

Veliki reditelj u desetoj deceniji, ali ne i u penziji. Još uvijek aktivan, privodi kraju neke projekte, a onda razmišlja o povlačenju. Iz braka sa suprugom Vlastom ima dvije kćerke, troje unučadi i ambiciju da bude najbolji đed na svijetu. Ponosan na njih, govori i da mu puno znači što, bar, jednom godišnje dolaze u njegovu Crnu Goru.

"Cijeli život, nikada nijesam dozvoljavao da se manipuliše odakle sam, ko sam i šta sam. Oduvijek sam bio Vilušanin, Nikšićanin, Crnogorac".

Među priznanjima Bulajić bilježi venecijanskog  Zlatnog lava, u Monte Karluje dobio Zlatnu nimfu,u Puli Arenu, a tu su još i  Moskva, Valjadolid i San Sebastijan, kao i Trinaestojulska i nagrada UNESKO-a.