Šta se kupovalo i reklamiralo u Crnoj Gori prije 140 godina

Koliko je koštao oriz, cuker i kafa u Crnoj Gori prije tačno 140 godina, po kojoj cijeni  se mogla nabaviti pšenica, bakalar, limun, bademi, vosak ili jagnjeća koža – otkriva “Glasa Crnogorca” iz aprila 1883. U oglasima  objavljivanim na posljednjim stranama jedinog crnogorskog nedjeljnika u 19. vijeku uočavaju se naizgled nevažni detalji o životu u maloj crnogorskoj Knjaževini, svikloj na stalne ratove za slobodu, koja se u godinama nakon Berlinskog kongresa privikavala na nove blagodeti koje donosi mir.

U oglasima koji su objavljivani iz broja u broj mogu se razabrati cijene, koje je danas teško preračunati, ali je zanimljivija ponuda Narodne privrede sa sjedištem u Triješću (Trstu), koja se mogla naći na crnogorskim pazarima i u dućanima. Pored voska, smokava, pšenice, kukuruza, ječma, loja, masla, pasulja i rakija, tamjna, raznih vrsta koža i vune,  u ponudi su bile kafe marke “portoriko”, “san dominigo” i “rio”, po dvije vrste cukera, oriza i badema, naranče, kameno, italijansko i dalmatinsko ulje, bakalar, sardele, lišće od lovorike, lumber i ruj, med, lješnici…

Pouzdano se zna da se samo na rijetkim trpezama u Crnoj Gori mogao naći dio ovih proizvoda, kao što je izvjesno da je za književne oglase, u kojima su reklamirani isključivo srpski pisci i izdanja, vladalo slabo interesovanje. Pretplata za časopis za djecu “Neven” koštala je 10 dinara ili pet forinti, ali je malo crnogorskih mališana moglo sebi priuštiti čika Jovine novine. Dovoljno je bilo što uče iz srpskih udžbenika i što ih vaspitava mahom srpski prosvjetni kadar.

Na posljednjim stranama “Glasa Crnogorca” u aprilu 1883. objavljivan je i tečaj Bečke berze, ali i oglasi iz Londona posredstvom kojih su nuđeni krediti. “Nudimo goli i mjenični kredit, trgovcima i zanatlijama, uz malu naplatu. Isto primamo zaloge i dajemo novac vrh njih. Tražimo agente i dajemo im dobru nagradu”, piše u oglasu kompanije “Kraford” iz Londona, objavljenom u aprilskom izdanju 1883. godine.

 Sa izgradnjom mreže kolskih puteva  počeo je i organizovani poštanski saobraćaj u Crnoj Gori, pa su se zainteresovani građani putem novina mogli informisati i o terminima polaska i dolaska poštanskih pošiljki. U oglasu se navodio precizan zimski raspored za “deližancu” i “listnu poštu” koja je raznošena između Cetinja, Kotora, Rijeke, Bara, Danilovgarada, Nikšića, Podgorice i Ulcinja.

Zanimljivo je  da je u Glasu Crnogorca” tokom cijelog aprila, maja i juna 1883. objavljivan feljton  pod naslovom “Higijena ljepote”. Bio je to zapravo prevod serije tekstova iz italijanske štampe, koji su se bavili pojmom ljepote i donosili modne savjete o šeširima, rukavicama, korsetima, haljinama, cipelama, kao i preporuke kako njegovati tijelo, lice i kosu.

“Ako vam je kosa suha i oštra mažite je uljem od suhih badema. To je najprostiji kozmetik za kosu. Nemojte nikako zaboraviti da od vremena do vremena izmijete kosu sapunom i vodom, ili još bolje  najprije žumancetom, a zatim mlakom vodom od sljeza”, piše u jednom tekstu. U drugom se  navodi da je istorija korseta stara koliko i istorija ženske sujete i preporučuje da udate žene ne nose taj odjevni predmet.

Autor feljtona očigledno nije podržavao sve modne trendove, pa je u jednom broju napisao: “O ženskim šeširima ne treba progovarati, jer to je nešto što ne postoji ili spada u arheologiju. Šeširi modernih žena - to vam je nekakvo cvijeće, nekakvo lišće, nekakve ptice, neko voće. Što god hoćete, samo nije šešir”.

Nije poznato kakvu je čitanost bilježila ova rubrika u “Glasu Crnogorca” prije ravno 140 godina i kako su reagovali crnogorski serdari i vojvode na njen sadržaj, tek feljton “Higijena ljepote”, i pored najave da će biti nastavljen, iznenada je u julu 1883. bez objašnjenja prekinut.