PJEŠČANI SAT: Dan kada je odbranjen Ljubin Grob

10. jun 2023.

 „ Dok god budete  čuli na Ljubinom grobu pucnje naših pušaka, Njemci neće proći, a kad toga ne bude, znajte da na njemu više nema  živih proletera!“

Poruka čuvene  IV proleterske crnogorske udarne brigade Vrhovnom štabu i komandantu Josipu Brozu Titu poslata je, na današnji dan, tačno prije 80 godina.

I sada kada nema više proletera sa Ljubinog groba, antifašistička Crna Gora ih se sa ponosom sjeća. Poslednji od njih, Zarija Vukašinovič, preminuo je prošle godine. Zamijenio je uspomene da bi se pridružio borcima svoje „Druge čete“, baš one koja je branila položaj i poslala obećanje svom komandantu da će tu ostati do poslednjeg.

Ljubin Grob je planinski prevoj na Zelengori, koji se u istorijske čitanke, zauvijek upisao, tokom bitke na Sutjesci 1943. Strateška tačka za proboj jedinica Narodnooslobodilačke vojske iz obruča koji su oko njih okivale združene njemačke, italijanske,ali i ustaške i četničke snage, tokom jedne od najkrvavijih i najvažnijih bitaka u Drugom svjetskom ratu na tlu bivše Jugoslavije.

Uz Drugu četu Trećeg bataljona IV crnogorske, sadejstvovali su i njen Peti i Drugi bataljon koji su probijali prolaze ka Tisovom brdu, odnosno, na drugoj strani, Vrbničkim kolibama i Balinovcu. Bila je to jedina šansa da se preostali partizani izvuku iz paklenog kruga, koji se oko njih stezao.

Bataljon je stigao u neposrednu blizinu LJubinog groba. Razmjestili smo se i poikrili u šumu. Posmatramo neprijatelja kako u velikim kolonama silazi niz padine Kozje strane i kreće prema LJubinom grobu.

Na ivici bukovog omara, na 200 metara ispred LJubinog groba, 10. juna 1943. godine, oko 8 časova, komandant bataljona Miroje Žarić izdao je zapovijest bataljonu. Koliko se sjećam, između ostalog, on je rekao:

— Drugovi, a sad vidite gdje je neprijatelj. Svakog trenutka može da se pojavi pred nama. Po cijenu svih naših života ne smijemo mu dozvoliti da zauzme položaje koji su ispred nas. Rezultat izvršenja ovog zadatka imaće dalekosežne posledice.  

 Jedan za drugim, junaci Crne Gore odbijali su napade.

LJubin grob gori od avionskih bombi, artiljerijskih granata i mitraljeske vatre. Gori zemlja, drvo, kamen i živ čovjek, ali Nijemcima ne polazi za rukom da njime zagospodare. Dočekujemo ih vatrom i prorjeđujemo.

Ruke su nam umorne i tople od ugrijanog oružja. A oni i dalje nasrću. Nasrću kao divlje zvjeri.

Mi ostajemo nepomični, postojani, jer tu, pozadi nas, na nekoliko stotina metara, u tim slobodnim šumama su ranjenici, Vrhovni štab, glavnina naših snaga. To mi branimo. Zato ćemo svi izginuti ako treba. To je misao i odluka svakog borca i starješine 2. čete. Pa zato nije čudo što četa stoji kao bedem i poslije trećeg juriša nadmoćnijeg neprijatelja.

Joveta Bobičić - Sjećanja

Zapisao je Joveta Bobičić sjećanja na dan kada je IV crnogorska ostala bez  velikog broja svojih junaka, ali ne bez časti i hrabrosti. Odbili su nekoliko naleta  višestruko brojnijeg i bolje naoružanog neprijatelja. Nijesu ih porazili ni njemačka artiljerija ni “Štuke” Luftwaffe-a.

Uveče, istoga dana drug Tito, Vrhovni štab i ostale jedinice prošli su pored heroja sa Ljubinog Groba.

Zadatak je bio izvršen, a Druga četa Trećeg bataljona  Četvrte crnogorske za podvig i ispoljeni heroizam odlikovana je Ordenom zasluga za narod I reda.