Knjaz Nikola u Stambolu na Bosforu

7.08.1883.

Uz topovske salve i najviše državne počasti na današnji dan prije 140 godina knjaz Nikola Petrović Njegoš stigao je u Carigrad, na poziv turskog sultana Abdul Hamida II. Bio je to prvi mirnodopski susret vladara jedne male balkanske države i suverena jedne od najmoćnijih svjetskih sila, nakon skoro četiri vijeka međusobnih sukoba i ratova.

Uoči polaska na dugo putovanje ka Bosforu knjaz Nikola objavio je proglas u kojem objašnjava crnogorskom narodu da su „vjekovi junačke borbe između Crne Gore i Carevine Turske okonačani sa željenim mirom, uzajamnim uvažavanjem i dobrim prijateljskim odnosima“.

„Sa čuvstvima iskrenoga uvaženja i prijateljstva prema njegovom Veličanstvu, ja preduzimam ovi put sa toplom željom da ovi odnošaji postanu još čvršći i stalniji, da Crna Gora u preduzetom mirnom razvitku svojem stane uživati plodove prijateljskoga susjedstva na svijema granicama svojijema“, poručio je knjaz Nikola u proklamaciji.

O svečanom dočeku i toploj dobrodošlici u osmanskoj prijestonici i Topkapi palati pisala je domaća i evropska štampa, a lično svjedočanstvo ostavio je u svojim Memoarima i knjaz Nikola. Tokom boravka u Carigradu potpisan je i protokol o razgraničenju Crne Gore i Turske nakon Veljeg rata, a crnogorski vladar dobio je na poklon od sultana luksuzni dvorac Emirgijan na Bosforu i najveće carsko priznanje Orden Osmanlija prvog reda.

Sultan Abdul Hamid odlikovao je i knjaginju Milenu Lentom Šefakta u brilijantima. Bilo je to tokom druge posjete knjaza Nikole Carigradu, šesnaest godina kasnije, u avgustu 1899, kada su na petnaestodnevno putovanje, pored vladarskog para, pošli i princ Mirko, ministar spoljnih poslova Gavro Vuković i brojna pratnja. I ova posjeta opisana je u Memoarima crnogorskog šefa diplomatije i u dnevničkim biljaškama knjaza Nikole u kojima, pored državnog i protokolarnog sadržaja, iznosi niz zanimljivih detalja o tome kako je knjaz Mirko svirao tursku himnu sultanu, kraljica Milena posjetila harem, knjaz Nikola dobio na poklon jahtu i rasnog konja...

„Glas Crnogorca“ pisao je i o srdačnom prijemu knjaževske porodice u Carigradskoj patrijaršiji i riječima kojima je patijarh pozdravio crnogorskog vladara:  

„Srcem punim radosti pozdravljam dolazak Tvog Visočanstva po drugi put u ovome caru od gradova, gdje si gost jednog velikodušnog Cara, moga Gospodara. Ovu radost dijeli sva velika crkva Hristova, koja je njegovala u pravoslavlju pobožni narod crnogorski, koji je neprekidno vjekovima sačuvao vjeru, jezik i običaje svojijeh otaca“.

I pored ovih riječi kojim je carigradski patrijarh iskazao poštovanje i priznanje crnogorskom vladaru, crnogorskom narodu, crnogorskoj crkvi, crnogorskom jeziku - nepune dvije decenije kasnije crnogorsku državu i autokefalnu crkvu ugasila je bratska Srbija sa dinastijom Karađorđevića na čelu. Kraljevskaj porodica Petrović Njegoš, koja je tokom Prvog svjetskog rata napustila Crnu Goru, svrgnuta je s prijestola 1918. godine.    

S vlasti je 1909. svrgnut i 34. sultan Osmanskog carstva Abdul Hamid II. Preminio je 1918. i sahranjen u svojoj zemlji. Posljednji crnogorski vladar iz dinastije Petrovića nadživio je tri godine osmanskog protivnika i carigradskog prijatelja, ali su njegovi zemni ostaci skoro sedam decenija počivali u tuđini.