Radićemo bez odmora, da se diči Crna Gora

Nekadašnji brigadiri i brigadirke danas se s radošću i sjetom sjećaju kako su u poratnim decenijama, sve do pred kraj prošlog vijeka, žuljevitim rukama, s pjesmom na usnama, obnavljali i gradili zemlju koja se prostirala od Vardara pa do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana... Ljeta su provodili na gradilištima, budili se u barakama u cik zore i povazdan krampovima i lopatama trasirali  put u svijetlu budućnost. Prebacivali su norme, obarali rekorde, njegovali duh zajedništva, solidarnosti, drugarstva. Pamtili su noći uz logorsku vatru, suze na rastanku i s ponosom čuvali uspomene sa omladinskih radnih akcija i teško zavrijeđene udarničke značke.

Više od dva miliona omladinaca nekadašnje Jugoslavije učestvovalo je od 1945 – 1989. godine u radnim akcijama koje su promijenile lice ratom opustošene države i zemljotresom razrušenih gradova. Među najvećim podvizima koji su mladi naraštaji darovali svojoj zemlji su  pruge Brčko – Banovići, Šamac – Sarajevo, Beograd – Bar,  auto-put Bratstvo-jedinstvo, Jadranska magistrala, obnova Skoplja, Banja Luke, Crnogorskog primorja, brojne fabrike, elektrane...  Prvi april je njihov praznik.

Prva poslijertna omladinska radna akcija u Crnoj Gori počela je u aprilu 1947. godine. Na izgradnji pruge Nikšić – Titograd učestvovalo je, kako je izvještavala Pobjeda, 27.700  crnogorskih omladinki i omladinaca, kojima je posljednjih mjeseci u pomoć priteklo i skoro 18 hiljada frontovaca i oko četiri i po hiljade brigadira iz ostalih jugoslovenskih republika. Bez mehanizacije, sa svega nekoliko kamiona, pruga duga 53 km, sa   11 tunela, devet mostova i dva vijadukta, završena je za 15 mjeseci. Velika graditeljska pobjeda i radni ustanak u Crnoj Gori proslavljeni su 13. jula 1948. godine. Omladina je ispunila obećanja data u pjesmama "Radićemo bez odmora, da se diči Crna Gora" i  “Nikšić – Titograd – to je naša meta, izgraditi prugu još ovoga ljeta”.

Omladinskim snagama i udarnim brigadama i tokom 1964. godine završen je još jedan graditeljski poduhvat u Crnoj Gori. Za samo sedam mjeseci više od 20 hiljada akcijaša iz svih jugoslovenskih republika, ovoga puta uz pomoć šest građevinskih preduzeća, završili su kontinentalni dio Jadranske magistrale od Kolašina do Bijelog Polja. Svjesni odgovornosti koju im je povjerilo društvo, mladi su u predviđenom roku predali domovini 49 kilometara asfaltnog puta za njen 21. rođendan, 29. novembra 1964. godine.

I tokom izgradnje “pruge snova” od Beograda do Bara, koja se sanjala pune 24 godine,  omladina nije izostala. Na izgradnji trase duge 476 km, od kojih 175 km pripada Crnoj Gori, pored  70 građevinskih firmi u periodu od 1971. do 1975. bilo je angažovano i više od 240 brigada i 14000 omladinaca iz svih krajeva Jugoslavije. Dvodnevnim  putovanjem Plavog voza u kojem je bilo jugoslovensko rukovodstvo na čelu sa Maršalom Titom, pruga je 28. i 29. maja 1976. svečano puštena u saobraćaj.

Posljednja  velika savezna omladinska radna akcija u Crnoj Gori organizovana je u ljeto 1979, nakon katastrofalnog zemljotresa koji je razorio Crnogorsko primorje u apriu te godine. Želja da svojim radom doprinesu obnovi postradalih gradova ponovo je okupila mlade iz svih jugoslovenskih republika i više stranih država. Oko 1400 akcijaša  svrstanih u 26 brigada složno i udarnički, krampom i lopatom, iskazivali su  solidarnost i pomagali da se život vrati u porušene gradove. Bile su to posljednje generacije Titovih omladinaca koji nijesu zažlili dlanove za napredak svoje zemlje, svoju humanost potvrđivali i kroz dobrovoljni rad, a radne akcije doživljavali kao kovačnice bratstva i jedinstva.   

Omladinske radne akcije otišle su u istoriju zajedno sa zemljom koju su akcijaši gradili, sa bratstvom i jedinstvom kojem su pjevali i istinski živjeli. Ipak, ostale su sjećanja na nekadašnje mlade generacije koje su imale snage da promijene svijet i s ponosom pjevale “To su naših ruku djela, da nam živi, živi rad”.

Srećan praznik, brigadirke i brigadiri!