19.02.1878.
Trijumf crnogorske vojske nad turskom u Veljem ratu (1876-1878) i veličanstvene pobjede na Vučjem dolu, Fundini, oslobađanje Nikšića, Bara, Ulcinja – ovjereni su mirovnim ugovorom koji je potpisan u San Stefanu kod Carigrada 19. februara/3. marta 1878. godine. Crna Gora nije učestvovala zaključivanju mira sa Turskom, već je poziciju pokrovitelja pravoslavnih balkanskih naroda preuzela Rusija, čija je vojska dva mjeseca ranije stigla pod carigradske bedeme i s te pozicije diktirala uslove za sopstvenu geostratešku dominaciju na Balkanu.
Prvim članom Sanstefanskog ugovora utvrđena je nova granica Crne Gore i teritorijalno proširenje sa pređašnjih 4.400 na 15.335 kvadratnih kilometara. Još značajnji dobitak od trostrukog teritorijalnog uvećanja bio je međunarodno priznanje državnog suvereniteta i nezavisnosti Crne Gore, na koje je konačno morala pristati i Visoka Porta.
Glas o zaključenju mira u San Stefanu zaustavio je crnogorsku vojsku u pohodu na Skadar. Knjaz Nikola je naredio vojskovođama da drže zauzete položaje dok se nova granica utvrdi, a po povratku na Cetinje obratio se narodu i vojsci ovim riječima:
„Crnogorci!
Od ustanka hercegovačkoga do danas vi nijeste počinuli, ni vašega svijetloga, novom slavom obasjanoga oružja ostavljali.
Hvala vam svijema na mukama, koje ste bez muke podnosili i na hrabrosti vašoj, koja je svijet zadivila. Hvala bataljonima hercegovačkijem, koji su se s vama rame uz rame borili viteški.
Dugi i teški rat donio nam je i opet mir uz junačku slavu, koja će i potonje naraštaje oduševljavati, a mir će – nadajmo se u Boga – donijeti i krvavo stečene koristi Crnoj Gori i našoj braći u Bosni i Hercegovini, za koju smo i potegli naše mačeve.
Slava junacima, koji svojim junačkim kostima posijaše tolika besmrtna bojišta!
Slava i hvala vama, Crnogorci!“
Samo nekoliko mjeseci nakon velikog slavlja u crnogorskoj prijestonici, Sanstefanski mirovni sporazum je revidiran. U novoj etapi pregovora Velikih sila u Berlinu oko preraspodjele moći na Balkanu, Crna Gora je sužena da bi Rusija bila zaustavljena. U julu 1878. crnogorske granice su prepravljene, ali je nezavisnost 26-te međunarodno priznate države ostala neupitna. Sve do 1918. kada je ratna saveznica Velikih sila, uz njihovu prećutnu saglasnost, izbrisana sa političke mape svijeta.
d vujicic
Njegova životna najapsurdnija i najnerazgovjetnija odluka i naredba koja je cijelu CG i crnogorsku naciju zavila u korotu i kojom je plaćena najstrašnija cijena je ona kad je Vrhovnu komandu nad crnogorskom vojskom u oslobodilačkim ratovima 1912)1916. blanko dao Srbijanskoj okupacionoj soldatetski.
d vujicic
Po svim mjerilima vremena Kralj Nikola je dugo „živio“ svoju patološki „iščašenu“ političku igru. Potpuno obneviđelo, fatalno je i naivno forsirao nesebične odnose sa Srbijom sve na štetu CG Apsurdno priželjkivanje balkanskog ujedinjenja –gđe će on ukoračiti kao „car Balkana".Kako tada tako i danas.