Drame naše spisateljice Bojane Mijović zapažene su na scenama u Crnoj Gori, ali i regionu. Najprije se svakako sjetimo poznatih “Lasica”, u režiji Stevana Bodrože i produkciji CNP.
Njeni dramski tekstovi su, između ostalih, i Cvrčak i mravi (režija Senka Petrović); Panter opet napada (režija Petar Pejaković), te dramatizacija romana Uspavanka za Vuka Ničijeg u režiji Đurđe Tešić. Više puta je angažovana kao dramaturg i saradnik na dramaturgiji u Crnogorskom narodnom pozorištu; te kao scenaristkinja nekoliko TV drama.
Osim dramskih komada koji su osvajali prestižne nagrade, piše i poeziju i kolumne. Bojana Mijović je inače dio prve generacije svršenih dramaturga cetinjskog FDU-a, na kojem je bila zapažen i nagrađivan student. Danas je saradnik u nastavi na predmetu Dramaturgija.
Nije joj lako da preporuči samo pet knjiga kad, kako kaže, otkako zna za sebe, zna i za knjige. “Navela sam naslove koji mi ovih dana djeluju važniji od drugih, jer svesti na pet djela svaku riječ koju cijenim, koja me je nečemu naučila, u kojoj sam uživala, koja me je isprovocirala… nije izvodljivo.”
Dodaje da knjigu upija ne samo čitajući je: “I dan danas, i pored digitalne verzije, najdraže mi je kupiti knjigu u knjižari i osjetiti onaj, karakteristični miris hartije. A svaka knjiga drugačije miriše.”
***
Mirko Kovač – Vrijeme koje se udaljava
Memoari Mirka Kovača su njegovo posljednje djelo, koje je zbog smrti ostalo nedovršeno. Veliki pisac, nesuđeni dobitnik Nobelove nagrade – da je još poživio, sigurna sam da bi tako bilo.
Njegovo pisanje se može objasniti samo kao genijalno.
U svim njegovim djelima na neki način provlačio se rodni kraj, iz koga je u stvarnosti otišao jako mlad, ali u njegovim djelima, stalno mu se vraćao. U ovoj knjizi, vrijeme se nije udaljavalo a bliski ljudi oživjeli su na stranicama memoarske proze dragog, velikog pisca.
Rajko Grlić – Neispričane priče
Poznati reditelj, praški đak, pokazao je da pored odličnih scenarija piše i odličnu biografsku prozu.
Dnevnički zapisi, kao i sjećanja od početka studiranja, dobijanja prvih nagrada, kao i približavanje koliko truda je potrebno da bi se snimio film (i tada – od SFRJ do nekih novih malih država nastalih od te zemlje), zatim kako je to biti u egzilu, nezaobilazno je štivo za sve koji pišu, glume, snimaju. Ili ‘samo’ čitaju.
Jovan Hristić – Terasa na dva mora
Knjiga kojoj se uvijek vraćam, koja je dio mene.
O moru, hrvatskim i grčkim ostrvima, životu, pozorištu... Veliki Vava i istančana, nenametljiva posveta Mediteranu.
Salman Ruždi – Džozef Anton
I opet autobiografija, izgleda da život pisca i pisanje za mene predstavljaju neodvojivo. Salman Ruždi je na šest stotina stranica opisao život za vrijeme fatve, kada je skoro deset godina bio primoran da se krije i živi u kućnom pritvoru.
Politika i pisanje, literatura i život, gdje je granica; do kada će se stradati zbog riječi? Knjiga koja nikad ne gubi na aktuelnosti.
Nil Gejmen – Američki Bogovi
Nikad nijesam bila ljubitelj epske fantastike i prvo izdanje ovog romana kupila sam tek onako, da vidim o čemu se tu radi.
I kako sam te 2005- e godine sjela u voz poslije sajma knjiga i počela da je čitam, nijesam prestala do posljednje stanice. Kasnije sam joj se vraćala, a sada postoji i serija upravo prema ovom djelu.
Moja preporuka je da otkrijete zašto su Američki Bogovi odlična knjiga.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR