Docentkinja Elektrotehničkog fakulteta UCG Milena Đukanović ove sedmice izdvaja naslove koje vrijedi bar jednom u životu pročitati.
Knjiga je obilježila njen život i karijeru… „Oduvijek sam voljela književnost i djetinjstvo mi je obilježila prekrasna biblioteka knjiga mog djeda na Cetinju, koju sam dio po dio čitala tokom osnovne i srednje škole”, kazala nam je.
“Za mene bi bilo nemoguće da izdvojim pet najboljih književnih naslova ikada napisanih, zato izdvajam pet knjiga koje sam nedavno pročitala, a koje su na mene ostavile dubok trag.”
Dr Đukanović završila je studije na Elektrotehničkom fakultetu u Podgorici, uz usavršavanja i istraživačke boravke na prestižnim evropskim univerzitetima. Dobitnica je brojnih priznanja i stipendija, a posebno se ističu nagrade za najboljeg mladog naučnika i najuspješniju ženu u nauci.
Na Mašinskom i Elektrotehničkom fakultetu predaje nekoliko predmeta, a takođe je jedna od direktorica Instituta Konfucije, koji se bavi promovisanjem kineske kulture i jezika u Crnoj Gori.
Upravo joj je ovaj angažman u posljednjih pet godina omogućio da izučava istoriju, filozofiju, književnost Dalekog istoka i to je, kako dodaje, poslužilo i kao inspiracija za kreativne izlete u svijet mode i podjednako nauke.
Među njenim književnim preporukama izdvajaju se autobiografije, jer je kao inženjera po struci oduševljavaju životne priče čuvenih naučnika.
***
Irvin D. Jalom - „O sebi - Priča psihoterapeuta“
Pored Frojda i Froma, posebno me oduševljavaju djela Irvina D. Jaloma. „Kad je Niče plakao“ i „Krvnik ljubavi“ su njegova najpoznatija književno-psihoterapeutska djela, ali ovo autobiografsko, ujedno i posljednje koje je napisao, razotkriva njegovo pravo Ja, njegove strahove, tuge, pogrešne odluke i sav taj nevjerovatan životni put. Puno toga se može naučiti iz ovog djela o samom životu i njegovom smislu.
Mihajlo I. Pupin - „Sa pašnjaka do naučenjaka“
Još jedno autobiografsko djelo i kako sam Pupin kaže - „Neka govori onaj koji ima šta da kaže“. A mnogo toga je imao za reći čuveni Pupin, počev od svog krasnog djetinjstva u Idvoru i prelijepih uspomena vezanih za majku, do odlaska za Ameriku kada je u džepu imao svega pet centi. Sam čin pisanja autobiografije na engleskom jeziku, koji je u naslovu „From immigrant to inventor“, govori o tome da je Pupin bio zadovoljan svojim „američkim snom“ i upravo ovo djelo najviše ističe pozitivno tretiranje razvoja nauke u Americi. Sam Pupin je smatrao da on kao useljenik i uspješan naučnik može da da vjerodostojnu sliku idealizma u američkoj nauci bolje od samih Amerikanaca.
Mo Jen - „Žabe“
Kao što se Pupin zaljubio u Ameriku, tako sam se i ja zaljubila u Kinu. Pored modernih kineskih provincija i gradova, posjetila sam mnoge autentične i ruralne predjele Kine koji su upravo opisani u brojnim Mo Jenovim djelima, koji je ujedno i dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2012. godine. Ovaj roman se živopisno bavi politikom planskog rađanja u Kini, tokom perioda od šezdeset godina, koja i danas predstavlja osjetljivu temu u Kini. U knjizi „Žabe“ čitalac će se upoznati sa velikim siromaštvom i velikim tragedijama kineskih seoskih porodica.
Milan Kundera - „Život je negde drugdje“
Jedan od mojih najdražih pisaca za koga me vezuje i interesantan susret u Parizu, gdje je on proveo veći dio svog iseljeničkog života. Veliki broj knjiga je napisao i na francuskom jeziku, ali su po mom mišljenju ipak, bolja djela napisana na češkom. Među njima je i ova knjiga, a posljednja koju sam ja pročitala od ovog autora. Glavni lik smatra da je život uvijek bolji negdje drugdje. Njegovo nezadovoljstvo potkrepljuje i čudna veza sa majkom. Za mene je to i najupečatljiviji odnos u knjizi koji potvrdjuje da postoje ljubavi koje su sebične i koje samo nanose bol i onom koji voli i onom koji je voljen. I Jalom bi o tome imao štošta reći.
Milan Jovićević, Tatjana Jović, Andja Kapičić - „Dvor kralja Nikole“
Upravo ovih dana sam se vratila djedovoj biblioteci na Cetinju i prelistavam Monografiju „Dvor kralja Nikole“, koja je poklon koautorke Anđe Kapičić mom djedu. Uz činjenicu da je njega krstila kćerka Nikole – Milica Nikolajevna Romanov, za ovu knjigu sam se odlučila zbog prekrasnih sjećanja vezanih za priče mog djeda Vojislava Jovanovića o crnogorskoj istoriji, ali i mojih novih ideja u kreiranju edukativnih igara za djecu iz oblasti crnogorske istorije pomoću 3D štampača. Na kraju krajeva, svaki krug, pa i čitalački, uvijek se zatvara tamo odakle smo počeli, našom zemljom i nama samima.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR