Naš poznati akademski slikar i predsjednik Skupštine opštine Bijelo Polje preporučuje naslove za stalnu književnu rubriku Antene M. Na listi Abaza Dizdarevića su kulturne studije, autobiografije, romani… a pogotovo je zanimljivo vratiti im se u svjetlu okolnosti izazvanih pandemijom.
Diplomirao je i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti na Cetinju, a doktorske studije pohađao na beogradskoj Akademiji.
Dizdarević je imao na desetine zapaženih samostalnih i kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu i dobitnik je nekoliko značajnih priznanja za slikarstvo. Docent je na Fakultetu vizuelnih umjetnosti Univerziteta Mediteran i Likovnoj akademiji u Novom Pazaru.
Bio je na čelu prestižnih javnih ustanova „Ratkovićeve večeri poezije“ i Centra za djelatnosti kulture „Vojislav Bulatović – Strunjo“, a sredinom 2018. izabran je za predsjednika Skupštine svog rodnog grada.
***
Kao prvi naslov koji se može dovesti u analogiju s današnjim dešavanjima na planeti gdje smo okupirani pandemijom Korona virusa, preporučujem roman “Sljepilo”, Žoze Saramaga. Bez obzira što je riječ o alegoričnom prikazu diktatorskih sistema upravljanja, diskurs stanja epidemije sljepila ili u našem slučaju virusa, podjednako govori o ogoljavanju ljudskih karaktera koji u vanrednim okolnostima, pod uticajem psihologije mase ili različitih ideoloških stavova dobijaju slične semantičke karakteristike.
Preporuka za dane izolacije jeste i knjiga “Prolazim kroz zidove”, Marine Abramović. Porijedi je interesantna, autobiografska knjiga koja nam omogućava bolje i preciznije sagledavanje suštine umjetničkog djela i života jedne od najznačajnijih umjetnica konceptualne i performativne umjetnosti. Okarakterisao bih knjigu kao ličnu, surovo iskrenu ispovijest, koja nam govori o napornom i iscrpljujućem načinu ’življenja umjetnosti’, koji zapravo predstavlja cjelokupan autorkin život.
Takođe autobiografska knjiga “San ulice”, Boža Koprivice je djelo koje u obilju zapisanih informacija zasigurno utiče na duboko promišljanje o životu i njegovom suštinskom značenju. Knjigu bi mogli nazvati i Koprivicinim ’arhivom sjećanja’, u kojem sam na stranici 377. pronašao naslov za priču ili pjesmu “Trči, Bota, trči”, koja jezgrovito sublimira cjelovito majstorstvo, usudio bih se reći mozaičkog filmskog prikaza jedne životne drame. Slojevitost fragmenata, asocira na prikupljanje memoarske građe, složene izuzetnom autorskom logikom. Djeluje kao da se autor stalno preispituje, aktivira sjećanja i s melanholijom formuliše sliku svijeta oko sebe.
Za one koji su zainteresovani za filozofiju, preporučio bih knjigu “Spisi i razgovori”, Mišela Fukoa. Ovu knjigu sačinjenu od petnaest tekstova i razgovora, priredio je Mladen Kozomara. Fuko se u razgovorima bavi dodatnim pojašnjavanjem svojih knjiga, razmišljanja i analiza statusa čovjeka u različitim kontekstualnim fenomenološkim obličjima. U današnjem vremenu posebnu vrstu aktuelnosti (kao uostalom i najveći broj tekstova ovog svevremenog autora) mogli bi pronaći u razgovoru nazvanom ’Istina i moć’ i uporediti ga sa planetarnim primatom nauke nad političkim sistemima. Takođe, preporučujem da se ovih dana bavimo i analizom Fukoovog djela „Istorija ludila u doba klasicizma“.
Knjiga “Slike/singularno/globalno: Savremeno kao eksperiment” koju su priredili Jovan Čekić i Maja Stanković, predstavlja svojevrstan zbornik prevoda tekstova različitih autora, od istoričara umjetnosti, filozofa, teoretičara umjetnosti i digitalnih medija, profesora estetike, komunikologa, do onih koji se bave fenomenologijom i kulturnim studijama. Primarna vokacija mi nalaže da predložim kolegama da pročitaju izbor iz osvrta na savremenu umjetnost, uticaju globalizma i kapitalističkih vrijednosti na prostor umjetničkog djelovanja. Ovi tekstovi predstavljaju paradigmatski prikaz aktuelnog posmatranja djela u savremenoj umjetnosti, i uticaj prema medijskom, digitalnom, postmedijskom, i prostoru koji teži globalizaciji umjetnosti.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR