Bora Pekić je bio Adam Petrović, Borislav Petrović i Dimitrije Petrović, a u filmu „Muškarci“ čak nije ni potpisan.
Osim kao glumac, imao je posebna imena i za scenarističke poduhvate.
Na konferenciji za štampu u Kanu 1961. predstavili su scenaristu filma Zdravka Velimirovića „Dan četrnaesti” kao Borislava Petrovića. Pa tako je i pisalo na plakatu, nije Bora Pekić.
Jedno od Pekićevih imena trebalo je da se nađe i na špici dokumentarnog filma Predraga Delibašića „Most na Tari“.
Pekić i Delibašić bili su tanki kao pritke, piše Miloš Čolić. Dijelili su i zatvorsku sudbinu. Delibašić je dva puta bežao: ‘41. iz ustaškog logara, godinu dana kasnije kod Priboja pobjegao je prilikom sprovođenja i od četnika. Sa treće lokacije bjekstvo nije bilo moguće. Goli otok, do koga je došao zahvaljujući poznatom poslijeratnom reditelju.
Delibašić se, prilikom snimanja koprodukcije („Soldatuše“) s italijanskim partnerom, kao glumac našao u Trećoj beogradskoj gimnaziji. Nju je Pekić pohađao, baš kao i zastavnik Desimir – „Hoću reći, šta“ – Stole Aranđelović, u gimnaziji poznat po nadimku „Baron“.
"Kada bih rekao da sam igrao u filmu u kome je igrao i Borislav Pekić poverovali bi mi kao i kada sam kolegama pokušao da kažem da sam igrao u filmu Mila Đukanovića, kog publika pamti kao reditelja slavnih Kamiondžija.
Ali jeste... mnogi to ne znaju, ali naš slavni pisac imao je nekoliko markantnih epizodnih rola.
Samo obratite pažnju kad naletite na filmove Mila Đukanovića i Zdravka Velimirovića.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR