"Uspjeh je posao u Njujorku" naziv je prvog članka Endija Vorhola u časopisu "Glamour" za koji je radio reklame i ilustracije, a koji se ispostavio kao veoma proročki. Kontroverzna pojava i otac pop-arta preminuo na današnji dan 1987. godine, a još uvijek predstavlja vodeću figuru kako u umjetnosti, tako i u, kako je sam govorio "biznis umjetnosti - onoj koja donosi novac".
U jesen 1968, još uvijek se oporavljao od napada atentatora (radikalna feministkinja Valeri Solanas upacala je Vorhola, nakon čega su ga proglasili klinički mrtvim), Endi Vorhol se vratio na posao u sjajne nove kancelarije koje je iznajmio na Union skveru. Nakon godina slave u pop artu, razmišljao je o svojoj budućnosti: „Bio sam zbunjen jer u tom trenutku nisam slikao i snimao“, govorio je tada.
Umjesto toga, posmatrao je svoje „sluge“ kako vode računa o poslu. Snimali su filmove pod njegovim imenom, prodavali njegove grafike i nalazili mu narudžbine za portrete – na ovaj ili onaj način, zarađujući novac od umjetnosti. „Znao sam da se posao odvija, čak i ako nisam imao pojma do čega će doći.“
Taj korporativni rad, Vorhol je ubrzo shvatio, zapravo je jedna od najvažnijih umjetnosti koju je ikada napravio. „Biznis umjetnost“, kako je on to nazvao, „korak koji dolazi posle umjetnosti“. Utvrđeno je da se sve što je ovaj umjetnik uradio ili bi uradio, kao šef kompanije „Andy Warhol Enterprises, Inc.“ – kao portretista, izdavač, publicista ili prodavac – računao kao komponente u jednom bezgraničnom djelu: dijelom performans umjetnosti, dijelom konceptualne umjetnosti i dijelom slike tržišnog svijeta u kome je živio i koji svi još uvijek živimo, piše „Njujork tajms“.
Muzej američke umjetnosti Vitni sada će otvoriti veliku novu Vorholovu postavku. Pod nazivom "Endi Vorhol — od A do B i nazad", o okviru te postavke nalazi se pun presjek njegovih epohalnih kreacija: Konzerve za supu i Merilin iz ranih 1960-ih, koje su bile ogledalo američke robne kulture; eksperimentalni filmovi iz godina njegove "Fabrike"; portreti društva, homoerotika i apstrakcije njegove posljednje dvije decenije. Sve blago, bez sumnje, ali možda jednako značajno za vrijeme u kome sada živimo kao aspekti njegovog projekta "Business Art".
Srž Vorholove ideje - da igrajući ulogu biznismena, umjetnik može da se pretvori u najnoviji, živi primjer komodifikacije za koju je vjerovao da niko od nas ne može da izbjegne - bila je možda revolucionarna u svoje vrijeme kao što je Marsel Dišan predstavljao skromni pisoar kao skulpturu 1917. godine. Dišanov potez je tada poručio da umjetnici sami mogu da definišu šta je umjetnost. Pet decenija kasnije, Vorhol je to shvatio kao dozvolu da tretira tabelu, saopštenje za štampu i zabavu kao kreativne poduhvate. Ovo je dalo primjer za neke od njegovih najznačajnijih nasljednika u sadašnjem vremenu.
Borio sam se sa novcem - u smislu umjetnosti - tokom cijele svoje karijere - rekao je Dejmijan Herst, slavna britanska umjetnička zvijezda i preduzetnik - I vidio sam preko Endija Vorhola da je to moguće učiniti, da je to prihvatljivo. Iako postavlja pitanja, nije nešto čega bi se trebalo plašiti.
Nedavno je pisac i kustos Džek Bankovski istakao:
"Biznis umjetnost postaje važna više nego što je ikada bila, jer je Endi Vorhol važniji nego ikada. Godine 2009. organizovana je značajna izložba pod nazivom "Pop Life" za Tejt Modern muzej u Londonu koja je govorila o tome kako je Vorholova odluka da pretvori tržište i reklamnu mašinu u umjetničke medije dotakla današnje vodeće ličnosti u umjetnosti i marketingu! Herst je takođe bio centralni dio izložbe, ne zbog poznatih umjetničkih predmeta kao što je njegova ajkula u rezervoaru, već zbog aukcije blokbastera 2008. godine, umjetničkog "performansa" najvažnijeg zbog više od 200 miliona dolara koje je donio. Iako bi se, kao što je Herst rekao, to i dalje računalo kao umjetnička pobjeda bez obzira na prodaju, "znao je da gura nešto do tačke preloma, bilo da je uspješno ili neuspješno."
Bez Vorholovog uticaja možda ne bismo vidjeli prodavnicu "Oxxo" koju je meksički umjetnik Gabriel Orozco postavio prošle godine u galeriji svog dilera u Meksiko Sitiju. Stotine pivskih flaša, čokoladica i tegli u prodavnici imale su etikete ukrašene naljepnicama slomljenih krugova, potpisnih detalja iz apstrakcija koje Orozco obično prodaje kolekcionarima. Spoj popularne i visoko-umjetničke robe bio je klasično Vorholovski. Isto tako, Orozco je prodao dobar dio zaliha svoje radnje velikom muzeju u Hong Kongu.
Pa ipak, Vorhol, biznis umjetnik, dao je tako "čudan, uzbudljiv, skoro otrovan primjer", piše "Njujork tajms", da su mnogi umetnici smatrali da ga je teško slijediti. Biznis umjetnost je tako temeljno prepisala pravila stvaranja umetnosti, čak možda i njen moral, da su mnogi umjetnici nalazili direktniju inspiraciju u aspektima Vorholove umjetnosti koji su manje konceptualni — njegove tehnike, njegovo razumijevanje pop kulture, njegov pionirski rad sa gej i transrodnim osobama u kulturi.
"Mislim da je nemoguće stvarati umjetnost danas, a da to nekako ne uzmete u obzir", rekao je Herst.
"Mislim da je posao u umjetnosti važniji od politike."
Nedavno, odmah nakon što je djelo uličnog umjetnika Banksija prodato za rekordnu cijenu od 1.4 miliona dolara, sliku je uništila mašina za sjeckanje na daljinsko upravljanje koju je umjetnik ugradio u njen ram. Svijet umjetnosti, vaspitan na Vorholu i Herstu, odmah je ušao u debatu o tome da li Banksi kritikuje umjetničko tržište ili je saučesnik u njemu. Njegov čin je možda jednostavno imao za cilj da poveća vrijednost djela.
Danas, novac je preplavio svijet umjetnosti na načine koje Vorhol nije mogao ni da zamisli. Pregršt mega-galerija i njihovi umjetnici drže kese i moć, čineći da su cijene važnije od suštine. Umjetnici koji njeisu u igri sa velikim novcem ostavljeni su na marginama. U aukcijskim kućama, sam Vorhol, iako tri decenije mrtav, predstavlja ključnu osovinu na tržištu vrijednom 25 milijardi dolara čiji "balon" odbija da pukne. Nekoliko dana nakon što njegova umjetnost bude izložena u Vitniju, najmanje pola tuceta Vorholovih djela će ići "pod čekić" u tri velike aukcijske kuće u Njujorku.
U tom kontekstu, vezivanje riječi "umjetnost" za Vorholove komercijalne poduhvate, ili za one njegovih nasljednika, može izgledati kao izgovor za umjetnike koji jednostavno traže profit.
Da, Vorhol je dobro zaradio od nekih svojih projekata. Kada je umro 1987. bio je bogat. Ali za razliku od bilo kog pravog komercijalnog preduzeća - uključujući pravljenje i prodaju slika - Vorholova poslovna umjetnost bi bila uspješna da nikada nije donijela ni peni. Bitan je bio nastup, a ne rezultati.
Ako pogledamo danas, Vorhol izgleda više kao prodavac nego umjetnik. Njegove kultne slike sada se mogu vidjeti na proizvodima za zaradu, uključujući kolica za bebe i čarape. Ali to ne mora nužno da poništi umjetnost u Vorholovoj biznis umjetnosti. Oni više liče na posthumne reperformanse toga, ili su možda najnovija "izložba" ove umjetnosti - na isti način na koji se Vorholove kutije Merilin postavljaju na razgledanje u muzeju Vitni da bismo mogli da se ponovo uhvatimo u koštac sa njima.
"Ako nas brendirana roba čini zabrinutim zbog kupovine i prodaje umjetničkih slika, oni su obavili svoj posao. To je posao koji ne bi mogli da rade bez Vorholovog imena i cijene", zaključuju u "Njujork tajmsu".
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR