"Najveći zločin u istoriji" kao opomena i nauk

Prevod sa španskog knjige „Najveći zločin u istoriji“, crnogorskog emigranta, novinara i publiciste Jovana Čubranovića, koja govori o stradanju Crne Gore i njenog naroda nakon Prvog svjetskog rata, promovisana je sinoć u prepunoj sali KIC-a „Budo Tomović“ u Podgorici.

Knjiga, koja je premijerno promovisana na Cetinju sredinom decembra, vrijedno je istorijsko svjedočanstvo autora koji se nije mirio sa tragičnom sudbinom domovine, koja je 1914. godine u Prvi svjetski rat ušla na stranu Srbije i saveznika, a iz njega nikad nije izašla - već je zbrisana sa geografske karte upravo zahvaljujući postupcima i interesima onih koje je podržala bez oklijevanja i oportunizma.

Ujedno, „Najveći zločin u istoriji“ nauk je o jednom vremenu i opomena da se prepoznaju velikodržavne matrice, koje, kako je poručeno sa promocije, u izmijenjenim prilikama ne odustaju od prekrajanja granica na Balkanu.

Ljudi za pamćenje

Špansko izdanje knjige, objavljene 1934. godine u Meksiku, sažima nastojanja, aktivizam i kampanju crnogorskog patriote Jovana Čubranovića da u periodu između dva svjetska rata, predstavnicima velikih sila predoči argumente, potakne ih da im makar proradi savjest i ponovo otvore crnogorsko pitanje, krvavo ugušeno, protivno međunarodnom pravu, pravdi i etici u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Obraćajući se podgoričkoj publici putem linka, politikolog i publicista Nenad Stevović istakao je da je Čubranović bio porijeklom iz Bratonožića, a rođen 1885. godine u Rovcima.

Naglasio je da Crna Gora ne smije da zaboravi ljude kao što je bio Čubranović - one koji nijesu odustajali od borbe ni kada nije imala realnih šansi.

– Takve ljude, koji su vodili borbu za buduće generacije, moramo vratiti u kolektivno sjećanje ne samo zbog pijeteta i divljenja prema njihovoj žrtvi, već je to nasušna potreba svih kojima je Crna Gora domovina, u zemlji i dijaspori - istakao je Stevović.

Mr Ana Pejović poručila je da je knjiga svjedočanstvo stradanja i opomena da prema zločinu kakav je bila okupacija Crne Gore 1918. i sprovedeni bijeli teror sa više od 6.000 ubijenih, među kojima su mnogi mučeni, a cijele porodice žive spaljivane, „ne smije biti amnezije niti amnestije“.

Ona je pozvala da se napravi memorijalna ploča posvećena svim stradalim crnogorskim rodoljubima bez groba i mramora, a ujedno apelovala na crnogorske istoriografe da pristupe detaljnoj izradi elaborata o bijelom teroru kako bi se sva ubistva stanovništva i vojnika, progonstva i nasilne deportacije, podvele pod ono što i jesu – genocid nad jednim narodom, koji je sproveden uz prećutnu saglasnost međunarodne zajednice.

Akademik Sreten Vujović, koji je i urednik knjige, kazao je da istorija pamti pokušaje istrebljenja pojedinih naroda i čitavih civilizacija, ali u sjećanju čovječanstva nije zabilježen primjer da su zemlje saveznice, kao što je to bio slučaj nakon Prvog svjetskog rata, žrtvovale jednu malu državu, Crnu Goru, koja je u odnosu na broj stanovnika dala značajniji doprinos od mnogo većih i moćnijih zemalja.

On je istakao da se intencije od prije sto godina ponovo osjećaju u platformama koje zastupaju „ruski svijet“ i „srpski svet“, odnosno njegov mimikrijski surogat – „Otvoreni Balkan“, dok kičmu tih ideja i praktičnu izvedbu sprovodi SPC istrajavanjem na „svetosavskom nacionalizmu“.

Poduhvat

Knjigu „Najveći zločin u istoriji“ štampao je u dvojezičnom izdanju „Obod“ sa Cetinja, zahvaljujući inicijativi Predraga Peđe Markovića iz Crnogorsko-američkog udruženja Cetinje iz Los Anđelesa, a na osnovu dokumenata koje je Alek Barović pronašao u biblioteci u Irskoj. Prevod sa španskog uradila je Dragana Otašević.

Dio tiraža opredijeljen je za crnogorsku dijasporu u Južnoj Americi, a svi posjetioci KIC-a sinoć su dobili primjerak knjige.

Čitaoce će prije ključnih poglavlja dočekati i Čubranovićeva posveta:

„Junacima koji su pali s oružjem u rukama na sveto tlo otadžbine, i onima koji su poginuli u tuđini za isti ideal; progonjeni, ponižavani, lišeni svih zemaljskih dobara, uzvišene žrtve tajne diplomatije četiri velike sile. Sa mojim najdubljim i najodanijim divljenjem“.

Ove autorove riječi pokazuju srazmjere golgote vojske i naroda izloženog teroru zbog tuđih beskrupuloznih interesa kojima je prioritet bio proširenje teritorije na račun zemlje saveznice – Crne Gore, iako je ona bez uslova i taktiziranja, prethodno izmučena balkanskim ratovima, od prvog dana rata stala uz Srbiju i sile Antante 1914. godine.