Uzbudljivo putovanje kroz porodične gene (I)

Razgovarao: Rešad Kalač

Arben Murić, Rožajac koji živi i radi u Švajcarskoj, koautor je univerzitetskog udžbenika "Vodič za genetičku genealogiju", objavljenog u Sarajevu. U ekskluzivnom intervjuu za Antenu M kaže da je djelo izvrstan priručnik za istraživanje porijekla i otkrivanje našeg genetičkog koda. Potragu za sopstvenim porijeklom i našom istorijom vidi kao dio borbe "da razumijemo ličnu odgovornost i svoje mjesto u svijetu".

Antena M: Šta je genetička genealogija?

Murić: Napredak u molekularnoj genetici omogućio je dublje razumijevanje evolucije čovjeka i drugih organizama. Molekularni sat je koncept koji se koristi za procjenu vremena razdvajanja između vrsta na osnovu molekularnih promjena u njihovim genetskim sekvencama. Ovaj pristup se često koristi za izradu filogenetskih stabala, koja prikazuju evolucijske veze između različitih organizama.

Jedan od ključnih izvora podataka za molekularne satove u istraživanju evolucije je mitohondrijska DNK (mtDNA) i Yhromozomi. Mitohondrijska DNK nasljeđuje se samo od majke na sve potomke a Y-hromozomi nasljeđuju se samo od oca na sinove i pružaju informacije o evoluciji muške linije.

Genealogija (rodoslovlje) je naučna disciplina koja proučava porijeklo, razvoj i grananje porodica i plemena kao i međusobnih veza unutar porodica i plemena. Ona se često oslanja na različite izvore informacija kao što su pisana dokumenta ili predanja o porodičnim vezama, usmena predanja i popisi stanovništva. Vremenski je vrlo ograničena na skoru prošlost, obično nekoliko stotina godina unazad.

Udruživanjem genetike sa genealogijom razvila se relativno mlada naučna disciplina nazvana genetička genealogija. Analizom odabranih molekularno-genetičkih markera lociranih na Y hromozomu, genetička genealogija može pružiti informacije o zajedničkom pretku muške linije kao i o geografskom porijeklu i putevima migracije ovih predaka.

Antena M: Gospodine Murić, šta Vas je motivisalo da se bavite genetičkom genealogijom?

Murić: Počeo bih citatom velikog francuskog filozofa, Žan-Pol Sartra, koji kaže:

«Potraga za našim porijeklom i našom istorijom dio je naše borbe da razumijemo ličnu odgovornost i svoje mjesto u svijetu».

Svaki čovjek, bez izuzetka, teži za spoznajom i saznanjem o svom porijeklu, to je jednostavno duboko utkano u nas. Naša individualna sjećanja obuhvataju veoma kratak vremenski period. Većina nas poznaje svoje roditelje i ako smo imali sreće poznavali smo i njihove roditelje. Kako onda odgovoriti na pitanja ko smo i odakle dolazimo? Ko su bili naši preci? Koliko ima istine u usmenim predanjima o našem porijeklu koja smo čuli od naših starih? Upravo su ovo pitanja koja su podstakla moju potragu za samospoznajom.

Godine 2018. odradio sam svoj prvi genetički test na institutu iGENEA koji je obuhvatao istraživanje na 37-YSTR markera (haplotipova). Ovo istraživanje bazirano je na Y-hromozomu, koji je jedinstven samo za muškarce i prenosi se sa oca na sina, po tzv. muškoj liniji kao i prezime. Ova analiza mi je pružila uvid u haplogrupu i njen razvoj i pomogla da pratim geografske migracije mojih predaka kroz vjekove.

Dobijeni rezultati iz ove genetičke analize su bili za mene neočekivani. Bili u u suprotnosti sa onim što sam čuo i što sam pretpostavljao. U tome sam našao dodatnu motivaciju da dublje zaronim u prošlost i naučnim putem istražim svoje porijeklo do posljednjeg detalja.

Antena M: Koliko dugo istražujete ovu, da kažemo, široj javnosti manje poznatu naučnu oblast?

Murić: Moje interesovanje da nešto više saznam o svom odnosno o porijeklu svoje porodice počelo je prije 20 godina. Tada, međutim, nije postojao velik izbor naučnih metoda kojim su se mogla porijekla istraziti. Uglavnom se radilo o usmenim predanjima starijih ili ste, pak, mogli pročitati nešto iz istorijsko-etnološke literature ili u najboljem slučaju samostalno istraživati po arhivama, turskim popisima ili crkvenim knjigama.

Svaka pomenuta metoda može nažalost biti podložna greškama, predrasudama ili promjenama tokom vremena i direktno zavisi od inteligencije, (ne)znanja ili ideološke matrice onoga koji je piše ili mijenja. Ovdje bih naveo ustaljenu priču o migraciji familija u prošlosti koje su bježale od krvne osvete.

Dakle, informacija se prenosila sa koljena na koljeno i nije provjerljiva dok istinski razlozi za migraciju mogu biti raznovrsni s obzirom na geografski i istorijski kontekst kao npr. bježanje pred naletom osvajača, oskudice u hrani (glad), vremenske nepogode ili razne bolesti koje su tim prostorima tada harale.

Upravo na ovom mjestu genetička genealogija kao naučna metoda ulazi u igru. Ispostavilo se da ova metoda istraživanja uveliko daje precizniju sliku porijekla od bilo kakvih istorijskih tekstova. Koristeći metodu istrazivanja po Y-hromozomu (jedinstven za muškarce) utvrdio sam haplogrupu, geografsko porijeklo i kretanje svih mojih muških predaka kroz vremenska razdoblja koja dosežu i do 160 000 godina u prošlosti. I to je upravo bilo ono što sam želio da saznam.

Nakon detaljnijih istraživanja genetičkog porijekla moje porodice stvorila mi se ideja o tome da svom istraživanju dodam dubinu i istražim genetske veze sa osobama koje nose isto prezime i srodnicima iz različitih regiona i zemalja. Projekat genetskog istraživanja sa prezimenima Murić, Kajević i Lukač je sjajan primjer kako se moderna tehnologija može koristiti za povezivanje ljudi i istraživanje njihovih korijena.

Analizom Y-DNK Full markera osoba koje su učestvovale u ovom projektu omogućila mi je detaljno proučavanje genetskog materijala i otkrivanje zajedničkih tačaka naše muške linije. Ovi rezultati ne samo da su pružili bolji uvid u naše porijeklo, već su doprinijeli i većem razumijevanju migracija i povezanosti među pojedincima.

U projektu su učestvovali pretežno srodnici sa teritorije Crne Gore, sa izuzetkom jednog Murića iz Srbije (Užice), jednog iz BiH (Kladuša) i jednog sa Kosova (Peć). Upravo je ovaj projekat bio inspiracija za pisanje knjige u kojoj smo željeli da podijelimo postignute rezultate istrazivanja i naša saznanja o zajedničkim korijenima.

Antena M: Pominjete haplogrupe, na šta ste tačno mislili?

Murić: Zamislite veliko stablo sa stotinama grana. Svaka grana predstavlja jednu skupinu ljudi koji imaju zajedničkog pretka i genetički su povezani putem nasljeđivanja određenih genetičkih markera. Korijen tog drveta predstavlja zajedničkog pretka svih ljudi na tom stablu. Vremenom, kako se generacije smjenjuju, grane se razdvajaju, formirajući nove grane tj. podgrupe. Dakle, grane stabla predstavljaju haplogrupe u ovom slučaju.

Svaka haplogrupa je označena slovima i brojevima: I2a, R1b, J2a, E1b..., a podgrupe imaju i dodatne oznake, na primjer: R1b-Z2103, I2a-CTS10228, E1b1b-CTS5856... Ako svi muški ćlanovi jedne porodice ili bratstva dijele istu haplogrupu, to ukazuje na kontinuirano nasljeđivanje tog genetskog materijala od zajedničkog pretka.

Međutim, ako se u jednom trenutku u prošlosti desio "prekid linije" i dođe do promjene haplogrupe, to ukazuje na to da je došlo do genetskog prekida ili promjene, možda usljed usvajanja, promjene imena ili drugih faktora. Haplogrupe se često povezuju sa određenim etničkim grupama ili geografskim regionima, ali važno je napomenuti da one nisu nužno vezane samo za određenu etničku grupu već se mogu javljati širom različitih populacija. Keltska, ilirska, slovenska ili germanska haplogrupa su termini koji se često koriste za opisivanje haplogrupa koje se povezuju sa određenim etničkim grupama ili geografskim regionima.

Ovi termini mogu se koristiti da označe određene genetske linije koje se nalaze među pripadnicima tih etničkih grupa. Važno je napomenuti da etnički identitet nije uvijek usko povezan sa genetskim markerima. Ljudi su se tokom vjekova miješali, migrirali i razmjenjivali genetski materijal, što znači da se haplogrupe ne mogu jednostavno svrstati u striktno definisane etničke kategorije.

Osim toga, genetske haplogrupe odražavaju dublje evolucijske linije koje se protežu kroz hiljade godina. Na primjer, zastupljenost haplogrupa u Crnoj Gori na veoma malom ispitanom uzorku izgleda ovako: I2a (staroevropska/ilirska) sa 34%, E1b1b (sjevernoafrička/ilirska) sa 30%, R1a (indoevropska istočna/slovenska) sa 10%, R1b (indoevropska zapadna/keltska) sa 9%, I1 (staroevropska sjeverna/skandinavska) sa 7%, J2 (bliskoistočna sjeverna/kavkasko-semitska) sa 6% i sa 1% J1 (bliskoistocna juzna/semitska) i Q (srednjoazijska/hunska)…

Antena M: Konkretno, kada se radi o analizi određenih DNK testova, na koji način se oni rade?

Murić: Postoje tri glavna tipa DNK testova koji se koriste za istraživanje genealogije porodice, svaki sa svojim specifičnim fokusom i mogućnostima:

Y-DNK test se fokusira na mušku liniju, odnosno liniju očeva i njihovih sinova. Y-hromozom se nasljeđuje isključivo od oca na sina, što znači da se markeri na Y-hromozomu mogu koristiti za istraživanje muške linije unazad kroz generacije. Ovaj test je posebno koristan za istraživanje porodičnih prezimena i praćenje migracija muških predaka.

Mitohondrijski DNK test se fokusira na mitohondrijsku DNK, koja se nasljeđuje od majke na sve svoje potomke, bez obzira na pol. To znači da se ovim testom prati ženska linija unazad kroz generacije.

Mitohondrijski DNK test je koristan za istraživanje porijekla i migracija ženskih predaka.

Autosomalni DNK test analizira autosomalnu DNK, koja se nalazi u jezgru ćelija i nasljeđuje se od oba roditelja. Autosomalni DNK test pruža širu sliku genetskog nasljeđa i povezanosti među svim precima unazad, uključujući obije linije (mušku i žensku). Ovaj test omogućava da se otkriju genetske sličnosti sa bližim i daljim srodnicima, te pruža informacije o etničkom porijeklu i migracijama.

Antena M: Kako da saznamo nešto više o precima, odnosno da razumijemo pojmove kao što su genetička distanca, genetička udaljenost i sl.

Murić: Da bismo bolje razumjeli te pojmove u kontekstu istraživanja predaka putem genetike, važno je prvo razumjeti neke osnovne koncepte genetskog nasljeđa. Svaka osoba ima svoj jedinstveni genetski kod koji dijelimo sa našim precima. Genetičko nasljeđe prenosi se s koljena na koljeno mijenjajući se tokom vremena. Ove promjene su poznate kao genetičke varijacije.

Genetička distanca ili genetička udaljenost mjeri razliku između genetičkih varijacija (promjena) dvije ili više osoba. Što je manja genetička distanca između dvije osobe, to su sličniji njihovi genetski tipovi. Ako dva muškarca dijele prezime njihova genetička distanca može se odrediti direktnim upoređivanjem genetičkih markera (lokacija) na Yhromozomu.

Genetička distanca se tada određuje na osnovu broja podudaranja i nepodudaranja među markerima. Ako se svi markeri podudaraju onda je genetička distanca 0 i govori o bliskoj povezanosti u vremenskom periodu od 0 do 300 godina. Dakle, radi se o bliskim rođacima.

U slučaju nepodudaranja genetička distanca odražava akumulirane mutacije na markerima tokom vremena. Svaka mutacija se može posmatrati kao vremenski marker jer se preko njega tokom generacija može odrediti vremenski okvir razdvajanja genetskih linija. Tako, uzimajući u obzir veći broj testiranih markera, možemo dobiti precizniju sliku o genetickoj udaljenosti i dubini genealoških veza između osoba koje dijele isto prezime. Kako se broj testiranih markera povećava, povećava se i rezolucija genetičke analize, što omogućava tačniju identifikaciju bliskih i daljih srodnika.

Ova interpretacija bi se mogla sažeti na sljedeći način za npr. 111 testiranih markera:

Distanca 0, bliska povezanost u zadnjih 0-300 godina.

Distanca 1, bliska povezanost u vremenskoj distanci 300-600 godina.

Distance 2 i 3, povezani u vremenskoj distanci 600-900 godina

Distanca 4 i 5, vjerovatno povezani u vremenskoj distanci 900-1200 godina.

Distanca 6 i >6, nijesu povezani, imaju veoma daleku vremensku udaljenost.

Ova interpretacija pruža jasan vremenski okvir za razumijevanje genealoških veza i omogućava analitičko sagledavanje različitih nivoa genetičke udaljenosti. Dakle, da ponovim: što više markera se testira, to je preciznija i detaljnija slika o genetskoj udaljenosti i vremenskom okviru među osobama koje dijele prezime.

(U sjutrašnjem nastavku intervjua pročitajte, između ostalog, koja crnogorska prezimena imaju zajedničkog pretka i odakle su tokom vjekova stigli u Crnu Goru)