Nacrtom fiskalne strategije Vlada Crne Gore je predvidjela da poveća porez sa sedam na 15 odsto na knjige, dnevnu i periodičnu štampu, kao i na usluge iz oblasti obrazovanja, književnosti i umjetnosti, nauke i umjetničkih predmeta, zatim i na ulaznice za bioskopske i pozorišne predstave, koncerte, muzeje, sajmove, utakmice, dok je u većini država stopa PDV-a na ove proizvode od kulturnog i javnog interesa najniža ili nulta.
U izjavi za Antenu M glumac Mišo Obradović ocjenjuje da sa povećanjem PDV-a teško možemo očekivati bolje stanje u kulturi i društvu, pitajući se "što je sa onima kojima je kultura istinska potreba? Što je sa mladima?"
Izjavu Miša Obradovića prenosimo integralno:
Crnogorska kultura i umjetnost dišu preko škrga već duže vrijeme. Za takav ambijent odgovorne su birokratske strukture koje su godinama kreirale bezidejne i malaksale kulturne politike, koje su bile uglavnom ad hoc gegovi sprovođeni preko namještenika (najčešće partijskih kadrova) čija umjetnička anemičnost i malokrvnost paradigmatično odaju kliničku sliku pacijenta zvanog kultura Crne Gore. To za posljedicu ima temeljnu zaostalost u svim sferama umjetnosti u odnosu na jugoslovenski kulturni prostor (ono “region” mi je bljuc). Kad to kažem mislim na sistemsku i institucionalnu zaostalost. Jer postoje pojedinci čiji je dar prešao granice naše domaje i koji je zapravo prepoznat i priznat tek tamo “napolju”.
To što bi povećanjem PDV-a poskupile knjige, ulaznice za pozorišta, koncerte, i uopšte manifestacije kulture, to bi bio rikverc u ler nizbrdo naše kulture, jer je građanin (ili bolje, njegova suprotnost) i do sad uvijek nekako gledao da do kulture dođe tako što će mu neko “ostaviti karte” ili će ga uvesti preko zadnjeg ulaza, jer moramo priznat’ da je mali građanin naše varoši bio spremniji prije da plati kafu i cigare, kladionicu i pizzu nego ulaznicu za koncert Romana Simovića. Da se razumijemo, među takve svrstavam i (neke od) nas iz kulture. Sa ovim povećanjem PDV-a, takav lik sigurno više neće ulagat’ u svoje “kulturno uzdizanje”, ali što je sa onima kojima je kultura istinska potreba? Što je sa mladima? Što je sa onima koji nemaju “kamione i milione”? Ovo će ih društvo, svojom kulturnom i svakom drugom politikom, polako ali sigurno izvajati (u vremenu) u one što ne mogu bez kafe i cigara, kladionice i pizze. A nije da ljudi nisu željni kulture. Kad god su akcije u pozorištu, po cijeni jedne karte ulaze dvoje, sale su bile pune, “visilo” se sa plafona.
Ovo društvo mora da nađe način da, u ovom mušičavom vremenu koje prozivodi totalni besmisao, pomogne pojedincu da se uhvati za neke vrijednosti ili za neki smisao koji može biti pronađen u sadržaju koji proizvodi ljudski duh putem umjetnosti. A pojedinac, sa druge strane, ne smije biti konzument kulture (nek’ konzumira koka kolu), već onaj koji putem umjetnosti traži izlaz iz Platonove pećine.
Sa ovakvim povećanjem PDV-a teško da možemo očekivat’ nešto dobro. Bojim se da će i ovako atrofirana crnogorska kultura još više zanemoćati.
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR