„Sve sam doživio, i sve sam vidio. Moja majka je morala da stavlja natpis kraj mene, ‘možete da gledate, ali ne smijete da dirate’.
Cijelog života sam bio voljen, samo nekolicina muškaraca je bila voljena koliko ja. A sve što sam imao bilo je samo moje lice. Radio sam mnoge glupe stvari, bio sam u zatvoru, bio sam pomalo grub, i nisam bio džentlmen. Takav sam. I znam da ću napustiti ovaj svijet bez trunke žaljenja, zato što mrzim ovu epohu, povraća mi se od nje. Oni koje sam volio uglavnom su mrtvi, a ima ljudi koje mrzim. Sve je lažno, iskrivljeno. Nema više poštovanja, niko vam više ne daje riječ. Samo se novac računa, cio dan slušamo o zločinima“.
Ovako je govorio Alen Delon, najslavniji, i po mišlenju brojnih generacija gledalaca širom svijeta najlepši glumac francuskog filma, u svom posljednjem intervjuu, objavljenom 2019. u posebnom broju francuskog časopisa Pari Mač, povodom 60 godina njegove karijere koja je obilježila francusku kinematografiju.
Ovaj div „pokretnih slika“, živa legenda i globalna ikona, kako je Delona opisao Tjeri Fremo, direktor Kanskog festivala koji mu je te godine uručio Zlatnu palmu za životno djelo, preminuo je danas u 89. godini, u svojoj kući u Dušiju, okružen porodicom.
Krajem 2019. Delon je pretrpio moždani udar, a potom je obolio i od kancera.
O odlasku velikana iza koga su ostala brojna remek djela i više od sto uloga, čija je sudbina na tragičan način bila vezana i za Beograd, izvještavaju svjetski mediji, a od Delona se na društvenim mrežama, pored brojnih kolega, javnih ličnosti, oprašta hiljade filmofila sa svih kontinenata.
„Delon je odigrao legendarne filmske uloge i učinio da cio svijet sanja o njima. Pozajmljivao je filmu svoje nezaboravno lice i preokrenuo nam je živote. Melanholičan, popularan, tajnovit, bio je više od zvijezde: bio je francuski velikan“, napisao je predsjednik Francuske Emanuel Makron na mreži X.
Tugu zbog njegovog odlaska izrazili su Žilijet Binoš, s kojom je trebalo da igra u posljednjem filmu u karijeri, ali ga je bolest zaustavila, Brižit Bardo, jedna od rijetkih ljepotica s kojom Delon u vrijeme njihove mladosti, kako je sam jednom izjavio, nije imao ljubavnu vezu, i cijelog života su ostali bliski prijatelji, holivudski glumci Džejn Fonda, Majkl Kejn…, a Klaudija Kardinale je objavila:
„Bal je završen. Tankredi je otišao da igra sa zvijezdama“, oprostila se od Delona slavna glumica, asocirajući na njegovu ulogu Tankredija Falkonerija u kultnom Viskontijevom filmu „Gepard“, u kojem mu je bila partnerka.
Na naslovnim stranama svjetskih medija, posljednja legenda zlatne ere francuske i evropske kinematografije, kako podsjećaju Pari Mač, Figaro, Liberasion, Mond i drugi časopisi koji su decenijama pratili njegovu karijeru i život, Delon je bio februara ove godine, ali ne zbog novog filma ili braka u poznim godinama.
„Nekada najljepši glumac, sada 89-godišnji Alen Delon je star, bolestan i samotnjak, a posljednji tragični čin Delonovog života, koji se odvija javno, zapravo je krah njegove porodice. Ptice se kriju da bi umrle. Velike zvijeri to rade pod punom svjetlošću reflektora, to je priča sa svim elementima grčke drame – posvađana porodica i urušena vila u kojoj su nekada organizovane glamurozne zabave. I iznad svega, protagonista koji pati, suočen sa demonima sopstvene burne prošlosti“, objavio je Mond prije nekoliko mjeseci u dugačkom tekstu, ističuči da je njegova karijera bila daleko blistavija od njegovog života.
Problematični buntovnik s pariskih ulica
Delonovo pravo ime je Alen Fabjan Moris Marsel Delon, rođen je 8. novembra 1935. godine u predgrađu Pariza, a poslije razvoda roditelja, kada je imao samo četiri godine, smješten je u hraniteljsku porodicu.
Odrastao je kao buntovnik, njegovo djetinjstvo i adolescencija bili su problematični, a nakon smrti hranitelja Delonovi roditelji su preuzeli zajedničko starateljstvo nad njim.
Ali, ništa se nije promijenilo – napustio je školu sa 14 godina i kratko je radio u mesari svog očuha, sa 17 godina se prijavio u francusku mornaricu, a a tokom 1953–1954 služio je kao vojni marinac u Prvom ratu u Indokini, a po povratku u Pariz, prije nego što mu je njegova ljepota otvorila vrata filma, živio je među prostitutkama, gangsterima i uličarima.
Prvu šansu Delon je dobio 1957. od reditelja Renea Klemena, u filmu “U zenitu sunca”, koji ga je otkrio kad je imao 25 godina, a opisao ga je kao „neizbrušeni dijamant“.
Već 1960. postao je zvijezda, sa kultnim Viskontijevim filmom “Roko i njegova braća”, u kojem je igrao sa Ani Žirardo. Onda su stigli i , “Pomračenje” Mikelanđela Antonionija sa Monikom Viti, “Gepard” Viskontija sa Bertom Lankasterom, “Samuraj“ Žan-Pjera Melvila sa Natali Delon, “Borsalino” Žaka Derea sa Žan-Polom Belmondom, “Crveni krug” Melvila sa Đan Marijom Volonte, “Žaca”, Melvila sa Katrin Denev, “Gospodin Klajn” Džozefa Lozija sa Žanom Moro, “Nedodirljivi” Žozea Pinjeira sa Žakom Perinom…
Pored Nagrade Cezar, koja se smatra francuskim Oskarom, Kanski festival mu je dodijelio Zlatnu palmu, kako je saopštio Fremo, kao znak priznanja njegovom izuzetnom učešću u istoriji filma.
Prije 2019. godine, kao što je poznato, Delon je dugo odbijao da primi ovu nagradu, jer je smatrao da „treba da dođe u Kan samo u slavu reditelja sa kojima je radio“.
“Nebrojena remek-djela i superlativi, testament su umjetničkog dostignuća i međunarodne aure čovjeka koji se probio na scenu ulogom u krimi filmu „U zenitu sunca“, ona su, takođe, oda njegovoj nevjerovatnoj ljepoti“, istakao je tada Tjeri Fremo.
Iako je 1999. najavio da više neće igrati, Delon se pojavio u nekoliko televizijskih serija, posljednji dugometražni film, „Asteriks na olimpijskim igrama“snimio je 2008, a glumio je Julija Cezara. U pozorištu, koje je bilo njegova velika ljubav, posljednji put je nastupio u „Običnom danu“ Erika Asusa.
Njegove životne ljubavi, uz brojne veze koje je imao, bile su Romi Šnajder, Natali Delon s kojom je jedino bio u zvaničnom braku (1964-1969), Mirej Dark i Rozali van Bremen, iz kojih ima četvoro djece. Delon je bio i producent više od 40 dugometražnih filmova, kolekcionar umjetničkih djela i biznismen, i decenijama je na neki način ostao blizak sa francuskim podzemljem.
Glumac koji je svojim darom i ljepotom očaravo i stvarao magiju, čiji je život vjerovatno uzbudljiviji od svih filmskih scenarija u kojima je igrao glavne junake, na kraju je izjavio:
„Moja posljednja želja je da na onaj svijet zajedno sa mnom ode i moj pas Lobo. Ako odem prije njega, zamoliću veterinara da nam omogući da odemo zajedno. Daće mu injekciju i on će moći da umre u mom naručju. Bolje tako nego da umre od tuge na mom grobu“, govorio je Alen Delon.
LFC
Ima se rašta rodit. Legenda.