Vijest o smrti Voja Stanića s posebnom tugom je primljena u Matici crnogorskoj. Čuveni slikar bio je jedan od inicijatora, prijatelja i odanih članova koji se do svog posljednjeg daha radovao svakom njenom uspjehu. Kao jedan od kandidata za prvog predsjednika Matice, u svom stilu je reagovao „Nijesam ti ja za glavara“.
Njegov dom u Herceg Novom bio je institucija crnogorske srdačnosti. Dočekivani su otvorena srca ljudi od duha iz grada i iz svijeta i odlazili obogaćeni novom dimenzijom ljudskosti, osobenom filozofijom i optimističkom ironijom prema umjetnosti. Za života je izgradio spomenik ljudskosti.
Vojo Stanić je crnogorsku likovnu umjetnost obogatio posebnom dimenzijom sadržaja i likovnosti. Slikar mediteranskog podneblja uspio je da, naoko naivnim manirom, montenjarsku patetiku i heroiku pomiri s pitomošću primorske ironije. Stanić je ostavio i autorski trag o svom vremenu u vajarstvu i knjigama aforističkog filozofskog odnosa prema ljudima i pojavama.
Stanić je bio ogledalo pravičnosti, stamen i pribran u svakoj situaciji kad se udaralo na crnogorsku državu i njene tekovine i čuvar vrlina koje se nerijetko zaboravljaju.
Vojo Stanić se naživio u realnom svijetu i kao čovjek doživio trenutke sreće i razočarenja. Njegovo likovno djelo će trajati na ponos Crnoj Gori.
CGgradjanin
Kad bi svi Crnogorci bili.....kao Vojo Stanić. Maestro, slava Ti