Sudski spor očito neće biti put do javnog uprizorenja posljednjeg filmskog ostvarenja reditelja Veljka Bulajića "Bijeg do mora", ali barem daje odgovor zašto taj filmski projekt uprkos završenom snimanju nije dovršen iako ga je Bulajić posljednjih sedam godina svoga života pokušavao finalizovati.
Trgovački sud u Zagrebu odbio je tužbeni zahtjev producenta Gral filma koji traži da mu HRT isplati 497.710 eura. Štoviše, Gral Film po toj presudi trebao bi HRT-u isplatiti 84.598 eura za troškove postupka, presudila je sutkinja Jelena Antonić-Šego. Ali, HRT taj novac neće vidjeti sve i ako se presuda pravomoćno potvrdi, a sudeći po obrazloženju, za to su velike šanse. Naime, kompanija je u novembru 2021. brisana iz Sudskog registra nakon što je okončan stečajni postupak pokrenut jer je račun kompanije bio 468 dana u blokadi na iznos od 627.564 kune. Stečaj je zaključen jer stečajna masa nije bila dovoljna ni za podmirenje troškova stečajnog postupka, ali je u ime stečajne mase nastavljen spor protiv HRT-a.
Prema tužbi, Gral film i HRT su u januaru 2017. sklopili ugovor o koprodukciji "u usmenom obliku" tako da se HRT obvezao s 3,75 milijuna kuna (uz uračunati PDV od 25 %) sufinansirati 90-minutni film, dvije dramske serije po 50 minuta te 50-minutni dokumentarac o snimanju filma. Pregovori započeti 2015. doveli su do angažmana dvojice HRT-ovih dramaturga Mislava Brumeca i Drage Kekanovića, a u januaru 2017. dogovoreni su svi bitni elementi ugovora o sufinansiranju na sastanku na kojem su bili glavni urednik HRT-a Blago Markota, urednik programa Božidar Domagoj Burić, urednik produkcije Josip Krajina i direktor nabavke Josip Popovac te producent Tomislav Žaja kao direktor tužitelja i redatelj filma Veljko Bulajić. HRT nije ispunio svoju obavezu i stoga film nije dovršen, tumači tužitelj i dodaje kako je uobičajeno u odmakloj fazi pregovora, a prije snimanja filma, usmeno ugovoriti sve bitne elemente ugovora koji se potom finišira i potpiše.
U januaru 2016. s HAVC-om je ugovoreno sufinansiranje u iznosu od 557.769 eura. Ugovorene su i dvije koprodukcije s Dogma studijom koji je prošao na takmičenju crnogorskog Ministarstva kulture u iznosu od 200.000 eura te s Geyzer Production iz Skoplja koji je na takmičenju Agencije za film Makedonije dobio 55.777 eura. Snimanje filma počelo je 2. marta 2017. u Istri te završeno 15. aprila. U HRT stiže nova uprava, s kojom prestaju kontakti radi potpisivanja ugovora. Producent je s Bulajićem pokušavao doprijeti do nove uprave HRT-a. Pisali su Nadzornom odboru HRT-a na čelu s Anjom Šovagović-Despot, tražili podršku ministarke kulture Nine Obuljen Koržinek, predsjednika Odbora za informisanje, informatizaciju i medije Hrvatskog sabora Andriju Mikulića, predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, predstojnika kancelarije predsjednika Vlade Zvonimira Frku-Petešića, predsjednika Nadzornog odbora HRT-a Mladena Čuturu i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića.
Gral film tvrdi da je za snimanje filma uložio svoja sredstva, pozajmljivao novac pa i od direktora Žaje za podmirenje troškova podizvođača i koproducenata pozajmljeno je oko 1,8 milijun kuna (u stečaju Gral filma osporavano mu je potraživanje od 415.152 kune) te su na koncu zato što HRT nije ispunio svoju obavezu, tvrde u tužbi, otišli i u stečaj.HRT tvrdi da ugovor nije sklopljen u januaru 2017. kada su se sastali na zahtjev Bulajića i Žaje. Tada je dogovoreno kako će u slučaju pozitivnog mišljenja na internoj programskom i producentskom nivou odlučiti o ulozi HRT-a u projektu. Takve se odluke nijesu donosile na takvim sastancima već na operativno nižim, stručnim nivoima. U poslovnoj praksi HRT-a nemoguće je sklapanje ugovora u usmenom obliku i prije čitanja scenarija, a niti bi HRT angažovao svoje djelatnike u koautorskom statusu, jer je to zabranjeno. Ugovor o koprodukciji podrazumijeva i usuglašavanje oko prava emitovanja filma te dobiti HRT u odnosu na uložena sredstva. Pismo namjere, na koje se poziva tužitelj, nije pravno obvezujući dokument. HRT-ove interne procedure nisu bile obična formalnost, kako to predstavlja tužitelj.
U sudski spis priloženi su brojni dopisi upućeni i Kazimiru Bačiću, Renatu Kuniću, HDFD-ov, Hrvatske udruge producenata i Hrvatskog društva reditelja upućenih 2019. Vladi. Saslušana su svjedočenja Blage Markote, Tomislava Žaje, Božidara Domagoja Burića, Josipa Popovca, Josipa Krajine, Nives Madunić Barišić, Mislava Brumeca, Gorana Radmana, Mladena Čuture i Danijela Rafaelića tako da je spis imao gotovo 500-tinjak stranica.
U pismu namjere od 19. januara 2016. HRT je iskazao programski interes za učestvovanjem u realizaciji filma, ali je u njemu navedeno kako će se način, opseg i vrsta učestvovanja HRT-a u koprodukciji definirati naknadno, uz napomenu da pismo ne predstavlja ugovor niti iz njega proizlaze bilo kakve međusobne obveze HRT-a i Gral filma. Dvojica HRT-ovih dramaturga sklopili su autorske ugovore s Gral filmom u februaru 2017. i HRT s tim nema ništa.
Markota je svjedočio da su razgovori započeli s Radmanom, pa sa Sinišom Kovačićem dok je bio v.d. glavnog urednika HRT-a, što je bio i Markota kad je nakon sastanka u januaru 2017. dao nalog da se provjeri postoji li programski interes i sredstva za saradnju na projektu. Markota je rekao da je od 1999. na HRT-u i ne zna da je ikad i za jednu lipu sklopljen usmeni ugovor. Njegov je iskaz sutkinja ocijenila logičnim, životnim, uvjerljivim i saglasnim sa svjedočenjima ostalih sudionika sastanka.
Saša Runjić je kao urednik programa na HRT-u s kolegama pregledao svu dokumentaciju te su u januaru 2016. donijeli programsku odluku o ulasku u projekt jer su ocijenili da je izuzetno kvalitetan. Tu su odluku saopštili Žaji, a i tadašnjem glavnom uredniku Radmanu. Ali nakon parlamentarnih izbora i zbog učestalih smjena na HRT-u ugovor nije potpisan. Runjić tumači da je bio rizičan potez Žaje što je počeo snimati film kad je imao programsku odluku, a ne i potpisani ugovor. Ali, po njemu to nije neuobičajeno jer nakon programske odluke sklapanje ugovora je izvjesno. Potom je na traženje Žaje dano pismo namjere, koje je neobvezujuće za HRT. Programska odluka je interni dokument HRT-a koji se ne dostavlja producentu, ali Runjić je izvijestio Žaju o toj odluci, jedino se nije mogao sjetiti je li to učinio putem e-maila ili usmeno.
Runjićev iskaz sutkinji nije vjerodostojan. Ako je programska odluka "početak i kraj" svega jer bi se tada znalo da je HRT prihvatio projekt, onda bi valjda bila donešena u pisanom obliku kako bi i druge službe HRT-a znale da je projekt prihvaćen i da može proći složenu proceduru. I sam tužitelj tvrdi da je ugovor sklopljen u januaru 2017., a ne kad je donesena programska odluka. Nelogično je i da se tako bitna odluka producentu usmeno saopštava.
Žaja je nakon sastanka poslao scenarij na čitanje. Nives Madunić Barišić bila je 2017. voditeljka odjela drame HRT-a, kad joj je došao Žaja s uvezanim materijalima rekavši joj da je sve dogovoreno te da treba predati scenarij urednicima kako bi napisali recenzije. Ali, Krajina joj je kao nadređeni rekao da novac nije osiguran za koprodukciju i da ništa ne poduzimaju, što je ponovio i kad ih je izvijestio da su kod njega bili Žaja i Bulajić. Na zahtjev Renata Kunića o tome se i očitovala. O angažmanu Brumeca nije ništa znala, a Kekanović je od 2015. bio u mirovini.
Brumec je svjedočio da je od 2012. do 2014. prijateljski, bez naknade, radio na scenariju s Bulajićem, kojeg smatra jednim od najvećih reditelja na ovim prostorima i o tome nije ni s kim na HRT-u razgovarao. S Gral filmom 2017. sklopio je ugovor nakon što je producent dobio sredstva od HAVC-a. Dogovor je bio da će dobiti naknadu ako se ostvare neka sredstva od filma tako da nije ništa dobio. Od HRT-a nije tražio dozvolu za rad na scenariju.
Kekanovićev iskaz sutkinji je bio neuvjerljiv s obzirom na svjedočenja Brumeca i Nives Madunić. On je tvrdio da je 2012., 2013. od nadređenog Brumeca dobio prvu verziju scenarija i da je projekt bio prihvaćen od HRT-a, premda je i sam Žaja rekao da su pregovori s HRT-om počeli 2015. I ti lični angažmani dvojice dramaturga sutkinji govore da između HRT-a i producenta nije bilo ugovora.
Radman je bio urednik HRT-a kad se dovršavao dokumentarni film "Mjesto sjećanja Vukovar" koji je režirao Bulajić. Runjić ga je izvijestio o programskoj odluci za "Bijeg do mora" pa je supotpisao pismo namjere i pokrenuo internu proceduru za sudjelovanje HRT-a u tom projektu, ali je ubrzo smijenjen s dužnosti. Pismo namjere prema njegovu mišljenju prvi je stadijum potpisivanja ugovora, kao neki znak ostalim sudionicima u koprodukciji. Ali da bi do realizacije projekta došlo, nužan je potpisani ugovor i isplanirana sredstva. Radmanovo tumačenje pisma namjere za sutkinju je proizvoljno, a neuvjerljivo joj je i nelogično da se ne sjeća je li vidio programsku odluku na temelju koje je dao nalog o pokretanju procedure. Također, prvo je tvrdio kako bi njegova odluka trebala biti dokumentovana, a zatim da se ne sjeća forme u kojoj je donešena, premda je nelogično da takva odluka ne bi bila donešena u pisanom obliku.
Danijel Rafaelić, urednik Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) od 2017. do 2019. objasnio je da je odluka o sufinansiranju filma donešena jer je umjetničko vijeće ocijenilo projekt dobrim i ponuđenim od respektabilnog producenta. Uslov nije bio učestvovanje i HRT-a, a niti da Gral film ima zatvorenu finansijsku konstrukciju za snimanje filma. Nije imao utisak da HRT sudjeluje u projektu jer nije imao nikakav dokument iz kojeg bi to bilo vidljivo. Veljko Bulajić imao je nekakav papir za koji je smatrao da je dokaz saradnje s HRT-om, ali to je bila nekakva preporuka, a ne konkretan dokument sa svim klauzulama bitnima za takvu ozbiljnu koprodukciju, objasnio je Rafaelić. Početkom 2017. kada je došao na funkciju v.d. urednika HAVC-a, pokušao je razgovarati s predstavnicima HRT-a o tom projektu, ali za njih to nije bila tema jer su smatrali da se nijesu ni na što obvezali.
Sutkinja je dobila na uvid i e-mail u kojem je Žaja 14. veljače 2017. izvijestio Nives Madunić o sastanku u januaru 2017. na kojem je utvrđen interes HRT-a za „Bijeg do mora“. Dakle, ni Žaja ne navodi da je sklopljen usmeni ugovor, a kako je i prije sarađivao s HRT-om, morao je znati da bez potpisanog ugovora nema ugovorene saradnje na projektu te nije mogao ići u snimanje bez toga da je imao zatvorenu finansijsku konstrukciju pa je zbog takvog rizičnog poteza projekt ostao nedovršen. Sutkinja je zaključila da ni programska odluka nije donesena, a i da jest, ne može se smatrati da je time sklopljen ugovor. Pismo namjere nije obvezujući dokument, što proizlazi i iz njegova sadržaja.
Zbog svega toga sutkinji nisu osnovani navodi tužitelja da je na sastanku u januaru 2017. s HRT-om ugovoreno sufinansiranje "Bijega do mora". "Navodi tužitelja kako je isti žrtva učestalih smjena na HRT-u i neuobičajeno dugotrajnih pregovaranja u pogledu projekta „Bijeg do mora“ ne mogu otkloniti nedvojbeno utvrđenu činjenicu da u januaru 2017. nije sklopljen ugovor o sudjelovanju u sufinansiranju predmetnog projekta", obrazložila je sutkinja.
Režiser Rajko Grlić je u Telegramu u travnju ove godine objavio je javni apel "o jednoj nepravdi koja se pretvorila u sramotu za hrvatsku kinematografiju i hrvatsku kulturu". Prema objavi HAVC-a, zadnja klapa "Bijega do mora" pala je na rijeci Cijevnoj kraj Podgorice. "Radnja filma smještena je u Istru, a glavni junak je Njemac koji se nakon 50 godina vraća u zemlju u kojoj je nekad bio u ratu. Osnovna tema je pobjeda čovječnosti i ljubavi nad užasom i besmislom ratova koji dolaze i prolaze, ali razaraju ljudske vrijednosti običnih ljudi, tzv. malog čovjeka", dok je sam Bulajić o filmu rekao, kako je prenio HAVC: "Bez ideologizacije jedne ili druge ratne strane, film je zamišljen kao savremeni pogled, s distancom, neopterećen artikulacijom političkog i ideološkog ugla gledanja".
Komentari (0)
POŠALJI KOMENTAR